Karavana
Karavana (stariji tal. oblik caravana, perz.: kārvān = zaštita trgovine, posla) je veća grupa trgovaca ili drugih putnika, koji poradi uzajamne zaštite, putuju zajedno u dugim kolonama već ustaljenim karavanskim putovima, posebno u područjima kroz prednju i srednju Aziju i sjevernu Afriku.
Pregled
Karavane su se još očuvale kod nomadskih berberskih plemena Sjeverne Afrike, kojima je sol glavni predmet trgovine. Sa sobom su karavane nekada znale voditi i po 1.000 ili više deva. Vodja karavane naziva se kārvān-sālār ili kārvān-kaš, a uz putove su se nalazila svratišta tj. karavan-saraji gdje bi se trgovci i putnici mogli osvježiti, prenoćiti i usput štogod prodati ili kupiti. Bilo je poznatih karavanskih putova s velikim prometom (Taškent-Kuldja-Peking: put iz Afganistana u Indiju). Na karavanskim su se putovima nalazila i svratišta za putnike, tzv. karavan-saraji. U hrvatskim zemljama u srednjem i ranomu novom vijeku karavanska putovanja bila su poznata pod latinskim nazivom turma, a od 14. st. upotrebljavala se i riječ karavan (u lat. dokumentima caravanus). Roba se prenosila teretnim konjima.
Pravila putovanja karavanom bila su uredjena statutima (Kotorski i Dubrovački statut) već u 13. st. Vodju karavane (capitaneus turmae) imenovalo je u Dubrovniku i Kotoru gradsko vijeće. U završnim stoljećima srednjeg vijeka osobito je bio razvijen karavanski promet izmedju Dubrovnika i različitih mjesta Bosne i Srbije. Kada je 1592. počela raditi tzv. Splitska skela, koristio se karavanski put od Splita prema Bosni i Srbiji. Za kontinentalne blokade tijekom napoleonskih ratova, karavane su prenosile robu, osobito pamuk iz Makedonije ter iz turskih pokrajina preko Balkana u Francusku. Karavanski promet zadržao se u hrvatskim zemljama i na širem prostoru Balkana sve do druge pol. 19. st., kada ga je zamijenio promet kolnim putovima i željeznicom.
Podjela
- Trgovačka karavana
- U takvim karavanama su se udruživali trgovci koji su se najčešće bavili robnom razmjenom. Voditelj karavane nazivao se karavan-baši. Jedna od najvažnijih karavanskih ruta bio je put tamjana s juga Arabije do Sredozemlja. Još i danas se formiraju karavane za prijenos soli u Nigeru od oaze Bilma do najbližih naseljenih mjesta.
- Hodočasničke karavane
- Služile su za zaštitu hodočasnika na njihovom putovanju prama svetim mjestima (npr. Meka, Medina, Karbala) na "hadžiluk". Najpoznatije takve karavane polazile su iz Kaira i Damaska.
