Perzijski i starohrvatski

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Perzijski jezik)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Perzijski i starohrvatski (pravi iranizmi i iranoturcizmi u hrvatskomu): Perzijski (farsi/parsi; ISO 639-3: fas, engl. Persian language, njem. Persische Sprache, fran. langue perse, latin. lingua Persica, otočno-čakav. gan-peršiãn), je makrojezik kojemu pripada manji istočni iz Afganistana (danas kao parsijski ili afganski perzijski) i veći zapadni farsi iz Irana kao službeni jezik Irana. Pripadaju porodici indoiranskih i indo-europskih jezika i to u istočne satem-jezike. U perzijski makrojezik spada desetak dialekata i mikrojezika: zapadnoperzijski - farsi (Iran), istočnoperzijski jezik (Afganistan), tadjički jezik (Tadjikistan), hazaragi (Afganistan), ajmak (Afganistan), buharski (Uzbekistan), dehvari (Pakistan), darvazi (Afganistan) i pahlavani (Afganistan).

Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najvažniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika sigurno dokazano kako je postojao kao stari, pa jezik srednjeg doba i suvremeni jezik. Kao indoeuropski jezik, perzijski ima određenih fonetskih sličnosti i s ostalim jezicima iz indo-europske porodice, a najviše s engleskim i francuskim. S francuskim ga vezuje način naglašavanja većinom kod posljednjeg sloga, a s engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi. Perzijski jezik je u svomu poviesnom razvitku imao tri glavna razdoblja:

  • Staroperzijski jezik iz doba Ahemenida (npr. Darijevih Behistunskih natpisa),
  • Srednji ili klasični perzijski jezik (pahlavi) iz doba Sassanida,
  • Novoperzijski jezik ili farsi: novoperzijski jezik počinje od prihvaćanja arabske abecede oko 650. godine po Kr., kad je u doba početka islamskog utjecaja primio arabsko pismo i veliki broj arabskih riječi (dosad oko 2/5), prerastajući u jedan iznimno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio male promjene kroz cijelo zadnje tisućljeće, pa obrazovani Iranac može čitati rukopise sastavljene stoljećima ranije bez posebnih teškoća.

Summary

Persian (proper name: فارسی - farsi) is an Iranian language within the Indo-Iranian branch of the Indo-European languages. It is primarily spoken in Iran, Afghanistan (as Dari since 1958 due to political reasons), Tajikistan (as Tajik due to political reasons by the USSR), and countries which historically came under Persian influence. The Persian language is classified as a continuation of Middle Persian, the official religious and literary language of Sassanid Iran, itself a continuation of Old Persian, the language of the Persian Empire in the Achaemenid era. Persian is a pluricentric language and its grammar is similar to that of many contemporary European languages. Persian has ca. 110 million native speakers, holding official status respectively in Iran, Afghanistan and Tajikistan. For centuries Persian has also been a prestigious cultural language in Central Asia, South Asia, and Western Asia.

Persian has had a considerable, mainly lexical influence on neighboring languages, particularly the Turkic languages in Central Asia, Caucasus, and Anatolia, neighboring Iranian languages, as well as Armenian, and Indo-Aryan languages, especially Urdu. It also exerted some influence on Arabic, particularly Iraqi Arabic and Khuzestani Arabic, while borrowing much vocabulary from it after the Muslim conquest of Persia. With a long history of literature in the form of Middle Persian before Islam, Persian was the first language in Muslim civilization to break through Arabic’s monopoly on writing, and the writing of poetry in Persian was established as a court tradition in many eastern courts.[9] Some of the famous works of Persian literature are the Shahnameh of Ferdowsi, works of Rumi (Molana), Rubaiyat of Omar Khayyam, Divan of Hafiz and poems of Saadi.

Sličnost farsi-hrvatski

Kad se govori o riječima orientalnog podrijetla nazočnima u hrvatskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji slijedeća objasnidba: »Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla«. Međutim, treba dodati da su kod nas tzv. 'turcizmi' tek zajednički šablonski naziv štokavaca za sve riječi orientalnoga tj. turskog, perzijskog i arabskog podrijetla, koje su većinom kasnije preko turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike pa dijelom i u hrvatski (izim Jadrana gdje su ipak neki arabizmi puno stariji srednjovjeki: vidi Arabski i starohrvatski). Sustavno širenje novovjekih turcizama je započelo širenjem Osmanskog Carstva na Balkan i trajalo je kroz više nedavnih stoljeća. Time su se i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla naknadno ukorijenile kao turcizmi i u hrvatskom jeziku tj. u štokavtini najviše u Bosni (vidi o tomu pobliže: Turski i jugohrvatski).

Ovaj se tekst ne bavi novijim turcizmima perzijskog podrijetla u hrvatskomu (tj. većinom u bošnjačkom jeziku). O južnoslavenskim tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a tu se razmatraju mogući utjecaji staroperzijskog jezika na hrvatski koji su započeli mnogo ranije prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza kako su Hrvati prije dolaska u Europu nastavali ozemlje današnjeg Irana (ili susjednog Afganistana), onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tamo govorili. Selidbom na zapad do krajeva gdje danas obitavaju, sobom su donesli i svoj jezik. Ipak unatoč brojnim izmjenama i stranim utjecajima koje je hrvatski pretrpio tijekom niza godina, uspio je zadržati neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa suvremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću dublju srodnost ta dva jezika.

Riječi koje su niže navedene, samo su neki primjeri iz dostupne literature. Dublje sustavno izučavanje ovoga još nedovoljno istraženog područja zahtijeva timski rad stručnjaka iz starohrvatskog i staroperzijskog jezika, pri čemu bi svaka interdisciplinarna suradnja s povijesničarima, etnolozima i antropolozima bila dobrodošla. Mnogi stručnjaci unaprijed smatraju kako su neke donje podudarnosti tek slučajne, a ostale su rezultat dubinske srodnosti perzijskoga i hrvatskog kao dva indoeuropska jezika ali ne srodnija nego npr. hrvatski i latinski, - iako ova površna usporedba nije baš najprikladnija, jer perzijski i hrvatski ipak pripadaju istočnoj satem-grupi, a latinski drugoj zapadnoj grupi centum.

Povijesno udaljavanje

Pored gornjih načelnih razmatranja, treba obvezatno uvažiti i realna povijesna zbivanja. Zato su klasični perzijski prije islamske arabizacije i klasični izvornohrvatski prije Vukove srbizacije očito bili značajno sličniji, nego što su danas novoperzijski farsi i vukovizirani novohrvatski standard. Zato novoperzijski rječnik sada sadrži čak oko 2/5 semitskih arabizama, a vukopisni novohrvatski standard oko 1/4 do 1/3 srboidnih balkanizama (ovisno o nametnutom pravopisu).

Rezultat tih zbivanja i naknadnih jezičnih promjena je, što je dosad kod nas perzijskomu ostala izrazito najsličnija varaždinska kejkavica, dok je od njega razmjerno najrazličitija istočnohercegovačka novoštokavština oko Vukovih Bileća. Drugi je problem koji se mora uvažiti što postoji dosta zajedničkih općeslavenskih riječi sličnih na široj satem-razini perzijskima, pa te nisu posebne iranohrvatske poveznice.

Starohrvatski iranizmi

Od kasnijih klasičnih arhaizama, kod štokavaca su najstarije zastupljene tek antičke izoglose iz grčkoga i perzijskog jezika koje su zato naši štokavski lingvisti dosad najviše nabrajali i usporedjivali, a ove klasične iranizme u hrvatskom su već razradili npr. Ćurić (1991), Vidović (1991) i ini, pa se tu dajub tek neki glavni primjeri. Unutar hrvatskog jezika je klasičnim (predturskim) iranizmima po udjelu rječnika razmjerno najsiromašnija Vukovska novoštokavština (ijekavica), znatno je bogatija šćakavska staroštokavica, pa primorska čakavica, a izrazito je najbogatija kajkavica. Medju mogućim iranizmima kod nas se oni još najbolje mogu razlučiti po njihovom prostorno-zemljopisnom rasporedu:

  • Tzv. "iranizmi" koji se nalaze u Iranu i Turskoj a zapadnije samo do Bosne, ali ih nema izvan bivšeg Otomanskog carstva na sjeverozapadu u kajkavskoj Hrvatskoj ni na jugozapadu uz čakavski Jadran, najvjerojatnije su tek kasniji iranoturcizmi uneseni s Turcima.
  • Pravi klasični iranizmi se uglavnom ne nalaze u Turskoj a često niti u Bosni, nego odvojeno u Iranu, kajkavici, čakavici i ponekad u šćakavici, što su zamalo sigurni izvorni iranizmi.
  • Dvojbeni mogući iranizmi ( ? ) su nerjetko prošireni od Irana i Turske preko Balkana do Hrvatske i za takve je nesigurno jesu li nam stigli preko ranih Prahrvata ili kasnijih Turaka, pa su zato potrebne njihogve dublje poredbene analize.

Štokavski 'iranizmi'

Naprotiv neki naši vukopisni novoštokavski iranisti, da dobiju što starije i "plemenite" arijske pretke, umjetno si nategnutim navlačenjem pridodaju lažne iranizme tj. često i novovjeke balkanske turcizme koji etimološki nemaju veze s grupom indoeuropskih jezika, što je očito iz poredbe tih dodatnih "iranizama" s rječnikom naših turcizama (npr. Škaljić 1985, Buljan-Klapirić 2001). Nakon islama od 8. stoljeća i u novoperzijski nadiru brojniji arabizmi i turcizmi koji sada dijelom zamjenjuju staroperzijske arhaizme (slično kao turcizmi i arabizmi u novomu srbohrvatskom). Zato današnji novoperzijski (farsi) više nije posve pouzdan dokaz za naše klasične iranizme.

Čakavski iranizmi

Razmjerno najviše klasičnih indoiranskih arhaizama u 1/5 do 1/4 svog rječnika imaju kod nas osobito kvarnerski čakavci na sjevernojadranskim otocima, pa južnije na dalmatinskim otocima do 1/5 rječnika, a manje je indoiranskih arhaizama kod primorskih polučakavaca u obalnim gradovima i najmanje u nečakavskom zaledju. Ovdje se navodi niz starohrvatskih iranizama, čiji su iskon ideološki krivotvorili jugodogmati zbog ideje kako Hrvati ne smiju imati ranijih antičkih riječi, pa su ih lažno proglasili mletačkim romanizmima da skrate iskon hrvatskog jezika. Mletačka vlast sigurno nikad nije dosegla Indiju ni Iran i ove su 'iranizme' Mlečani dobili tek posredno, jer su naši čakavski oblici stariji i puno bliži staroistočnom izvorniku od mletačkih. Nakon te vukovske podvale su na stotine tih lažnih indoiranskih "romanizama" ukinute i izbačene iz hrvatskoga, pa u Jugoslaviji nasilno zamijenjene balkanizmima i turcizmima današnjeg 'standarda' koji su u hrvatskoj javnosti uglavnom bili nepoznati do 1918.

Zato se tu navode glavne jugomletačke krivotvorbe od 1918, prisilno ukinutih ranohrvatskih indoiranizama (zamijenjenih novim balkanizmima i turcizmima), a kojih je bilo najviše u bodulskoj čakavici (per.= klasični staroperzijski, av.= ranoantička Avesta, ved.= staroindske Vede, balk.= novi balkanizam): npr. ankora (sidro, balk. "kotva": veds. ankura), aša (osovina: veds. assa), bava (lahor, balk. povetarac: perz. bav), bavica (pirkanje, balk. "ćarlijanje": perz. bavek), bavat (pirkati, balk. "ćarlijati": perz. bavidan), arija (zrak: indoved. harija), balatura (volta-veranda: perz. balater), balaturica (voltica-verandica: perz. balaturek), barba (balk. "gazda": mitan. barba + perz. barbar), barka (brodica, balk. "ladja": perz. barkaš + egipt. baris), baril (bačva, balk. "bure": akad.+ sum. bariga), čapivat (loviti: perz. čapidan + veds. capati), drito (ravno, balk. "pravo": avest. drita), feral (lampaš, balk. "fenjer": akad. fera + etrur. pheri), gajba (turs. "kavez": perz. gaibe), gaštropan (hrušt-kornjaš, balk. "gundelj": perz. gazendran), guštat (uživati, balk. "prijati": perz. gušte), kalada (naoblaka: indoved. calatva), kantun (kut, balk. "ugao": indoved. kant), movit (micati-gibati, balk. "kretati": perz. movil), naranža (naranča, balk. "pomoranča": veds. naranga + perz. narangi), šijun (orkan-vihor: hetit. šiun + avest. siuni), taracat (popločiti, balk. "kaldrmisati": hetit. taratta + indoved. taranta), ura (balk. "sat": indoved. hora + litvan. oras), varda (utvrda, turs. "kula": perz. varda), vardica (stražarnica: perz. vardek), vardina (akropola-gornji grad: perz. vardana), veštit (balk. "odeća": veds. veštita), ...itd.

Kajkavski iranizmi

U sjeverozapadnoj kajkavici je kod nas razmjerno najviše pravih iranskih arhaizama iz stare Perzije, kojima je još bogatija više nego čakavica, a daleko je iznad Vukove novoštokavštine gdje naši iranisti u tom smislu ustvari navode dijelom kasnije novovjeke turcizme iz Bosne što nemaju veze s indoiranskim rječnikom. To je bogatstvo kajkavskih iranizama povezano s indoiranskim etnonimom Horoathos iz azovskog Tanaisa u 2. i 3. st. Već i samo ime kajkavice je perzijskog iskona (a čakavice indovedskog), jer je ista naša zamjenica kay postojala i u staroperzijskom, pa još i danas u tadjičkom jeziku i modernom iranskom standardu farsi ona slično glasi kei (kao u našem Varaždinu). Zato tu našu kajkavsku zamjenicu ne rabi samo 3 miliuna naših kajkavaca + Slovenaca, nego još blizu 19 miliuna u Tadjikistanu i 78 miliuna u Iranu, ili ukupno oko 100 milijuna kejkavaca u Euraziji.

Po obliku i značenju su posve jednaki idući irano-kajkavski arhaizmi kojih nema Vukov štokavski standard, ali te imaju Iranci i kajkavci: babek, bebek, bedâk, če (ako), dekle (divojka), gaj, hura (perz. hurra), ki, kerber (osinjak), kup, mamek, šamlek, šira (sirutka), tekar, ... itd. Osim inih općehrvatskih iranizama, manjeviše slične specifično kajkavsko/čakavske i perzijske riječi zajedničkog iskona kojih nemaju jugo-štokavci, još su npr. cujzek / pulić: perz. kuzek (ždrijebe), drač / drača: perz. diraht (bodljasti korov), fiškal / udvetnik: perz. piškar (advokat), gajba / gajba: perz. gaibek (krletka), hasan: perz. hašan (koristan), hlače: perz. halač (hlače), hlačke: perz. halaček (hlačice), jezero: perz. hezare (= 1.000), mišek: perz. mušek (mišić), narda: perz. nard (greda), pajdaš: perz. padaš (sudrug), pohan: perz. pohtan (pržen), pusiti / busiti: perz. busiden (ljubiti), rešt / pržun: perz. gerešt (zatvor), rihtat: perz. rihtan (urediti), rubac / facol: perz. rupak (turski: marama), tutlek: perz. tutek (blesan), ziher / sigûr: perz. zikhar (sigurno), žuhki / zuhak: perz. zuhak (gorak) i još više stotina inih takvih irano-kajkavskih (i sličnih irano-čakavskih) riječi.

Noviji euroiranizmi

Približno istodobno s posrednim turkoiranizmima od jugoistoka, k nama je takodjer zaobilazno stigla i druga novija skupina iranizama preko zapadnoeuropskih jezika iz njihovih dodira s novijom Perzijom. Za razliku od pretežno kulturnih turkoiranizama, ovi se česti suvremeni euroiranizmi većinom odnose na praktične, trgovačke i znanstvene pojmove, npr. balkon (perz. bala-khana), boraks (per. burah), derviš (per. darvish), karavana (per. karawan), kavijar (per. khaviyar), kiosk (per. khošk), nafta (per. naphta), naranča (per. naranga), pidjama (per. payamah), pistači (per. pistah), sandala (per. sandal), šah (per. shah), talk (per. talk = hr. milovka), tulipan (per. dulband), ... etc.

Posuđenice u perzijskomu

Kao prastari uljudbeni jezik čija civilizacija traje već blizu 3 tisućljeća, perzijski je većinom posudjivao svoje rieči susjedima, a razmjerno manje od njih primao tudjice. Glavna i najveća iznimka je arabski iz kojega su u srednjovjekom perzijskom do danas nametnuti mnogobrojni vjerski i neki ini abstraktni nazivi, koji dosad čine čak oko 2/5 novoperzijskog rječnika. Naprotiv je perzijski dao susjednim mladjim narodima kao Arapima, Turcima i Mongolima brojne praktične, primjenjene, tehničke i znanstvene riječi. U najstarije doba na početku svog razvitka je staroperzijski posudio dosta riječi iz prapovjesnog samskrita i rane Mezopotamije: akadsko-babilonskog, aramejskoga, itd.

Naprotiv su srednjovjeki Turci još bili primitivniji nomadi pa su većinu iranizama oni posudili iz perzijskoga, u kojemu je zato razmjerno manje turcizama tj. mnogostruko manje negoli brojnih islamskioh arabizama. U novom vijeku su pojmovi za mnoge stručno-praktične pojmove već posudjeni u perzijski iz zapadne uljudbe osobito iz francuskoga, njemačkog i susjednog ruskoga, dok su najnoviji uglavnom tehnički pojmovi najviše došli iz anglo-američkog nazivlja.

Farsi: gramatika

Sufiksi imaju posebno perzijsko oblikovanje, a broj prefiksa je mali. Glagoli mogu izražavati vrijeme i oblik, a slažu se sa subjektom u licu i broju. U perzijskom jeziku nema rodova pa ni zamenice nisu označene rodovima. Uobičajene izjavne rečenice imaju oblik "(S)(PO)(O)G“. To znači kako rečenice uključuju mogući subjekt, prilošku odredbu i objekt ispred obaveznog glagola. Ako je objekt specifičan, onda je praćen riječi i ide ispred priloške odredbe: "(S)(O+rā)(PO)G“.

Klasično perzijsko pismo se naziva pahlevi i blisko je armenskom pismu. Veći dio suvremenog persijskog jezika piše se modificiranim arabskim pismom. Latinica se rabib tek kao pomoćno sredstvo u transkripciji i informatičkim tehnologiama. Tadžički jezik, koji je narječje perzijskoga s ruskim utjecajima, piše se ćirilicom. Abeceda perzijskog jezika ima 32 arabska znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova i u slučaju lām alefa je to ligatura.

Imenice

  • adrija/more: perz. daryā  : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
  • Bog: staroperz. bağ < sanskrit bağ
  • ban: avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
  • brat: perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
  • čuča: perz. đuđe
  • jesen: perz. hazān
  • kolač: perz. koluče (vrsta kolača)
  • kuća: perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
  • govedar: perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
  • mater: perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
  • miš: perz. muš
  • mozak: perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
  • nov: perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
  • obrva: perz. abru (u množini: abrovān)
  • pazuh: perz. bazu (nadlaktica)
  • pusa: perz. bus, buse
  • stan: perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: država Armena (Armenija), Ozbakestān: država Uzbeka (Uzbekistan)
  • uši: perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
  • vjetar: perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
  • žena: perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
  • zima: perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < samskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)

Glagoli

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni 			govorni
sam, jesam 	perz. hastam  			hasam 
si, jesi	perz. hasti			hasi	
je		perz. hast ili ast		-e 
smo, jesmo	perz. hastim			hasim 
ste, jeste	perz. hastid			hasid 
su, jesu	perz. hastand			hasand 
  • dati: perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
  • derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
  • čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
  • goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
  • htjeti, perz. hāstan – konjugacija:
hoć(u) 		perz. xāh(am)			 
hoć(eš) 	perz. xāh(i)				 
hoć(e)		perz. xāh(ad)		
hoć(emo)	perz. xāh(im) 
hoć(ete) 	perz. xāh(id)  
hoć(e) 		perz. xāh(and) 
  • kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
  • lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
  • lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
  • napisati, pisati, perz. neveštan ili nebeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
  • njušiti, novoperz. njušidan, prezentska osnova: njuš < perz. prezentska osnova: niyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: nigauš
  • peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ

Brojevi

hrvatski perzijski samskrit Avesta
jedan jek eka aeva
dva do dva dva
tri se tri thri
četiri čahar čatvar čathwar
pet panđ panča panča
šest šeš šaš xšvaš
sedam haft sapta hapta
osam hašt ašta ašta
devet noh nava nava
deset dah dasa dasa
dvjesto dvist/devist dvisata
  • jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni): jedan, komad nečega

Upitne zamjenice

  • ča (što), perz. če ili či npr. ča je? perz. (govorni) či-je?
  • ki (tko), perz. ki npr. ki (tko) je? perz. (govorni) ki-je?

Pridjevi

  • tanak, perz. tang
  • više, perz. biš
  • znan, perz. šenās < avestijski žnatar
  • baština, perz. bāstān

Prijedlozi

  • iz (od), perz. az
  • do, perz.

Sufiksi

  • -ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

Upitni prilog

  • kuda, perz. kođā (kodja)

Mjesni prilozi

  • ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
  • ovdje, staroperz. avadā: ovdje

Literatura

  • A.K.S. Lambton: Persian vocabulary. Cambridge Univ. Press, 394 p. London-NewYork-Melbourne.
  • Natel Khanlari, P., «Povijest perzijskog jezika I, II i III», Nashr-e Nou, Tehran, Iran, 1986.
  • Dustkhah, J. «Avesta», Entesharat-e Morvarid, Tehran, Iran, 1995.
  • Iranski Kulturni centar: Staroiransko porijeklo Hrvata (zbornik simpozija), Zagreb 1999.
  • M. Vidović: Hrvatski iranski korijeni. Grgur Ninski, Zagreb 1991.
  • M.N. Ćurić: Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zagreb 1991.
  • M. Marčinko: Indoiransko podrijetlo Hrvata. Jurčić d.o.o., Zagreb 2000.
  • A.Ž. Lovrić & M. Rac: Indoiranski arhaizmi starog istoka u kajkavskom leksiku. Zbornik simpozija KAJ, knj. III: str. 201-210, Muži zagorskog srca, Zabok 2010.
  • Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata: Tko su i odakle Hrvati - revizija etnogeneze, Zagreb 1994.
  • S.K. Sakač: Hrvati do stoljeća VII (zbornik radova). Darko Sagrak, Zagreb 2000.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Combined and elaborated by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia).