Kerim Reis
Kerim Reis (Kovačevci, Glamoč, 25. svibnja 1924. - Sarajevo, 24. svibnja 2004.), bio je hrvatski kulturni djelatnik iz BiH i ustaški častnik.
Životopis
Rodio se u Kovačevcima kod Glamoča od oca Rame Reisa i majke Hajre Kahriman. Imao je teško djetinjstvo, jer je već s tri godine ostao bez majke. Godine 1941. četnici su terorizirali nesrbsko stanovništvo sela Glamočkog polja. Tada je prvi put morao u bijeg s ocem i stricem u Banju Luku. Uskoro je dobio vojni raspored. Bio je rasporedjen u Domobranstvo u 8. ustaškoj bojnoj. 1943. je prerasporedjen u 10. domobransku pukovniju. Lipnja iste godine je mobiliziran u Handžar diviziju. Divizija je poslana izvan NDH na uvježbavanje. Reis je tako s divizijom bio na vježbalištima u Francuzkoj i istočnoj Njemačkoj. Nakon završetka uvježbavanja, vratio se u NDH gdje se borio protiv četnika u NDH, ponajviše u Posavini. 1945. ga je svibanjska katastrofa zatekla u slovenskom Dravogradu. Ondje je zarobljen te je na križnom putu natjeran ići sve do Pančeva. Putem je od 6.000 zarobljenih pripadnik preživjelo samo dvjestotinjak osoba.
Nakon rata
Uspio je pobjeći iz Pančeva ter je otišao u Bosansku Gradišku gdje se krio kod rodbine. Ondje je ostao do 16. kolovoza 1948. godine, kad ga je uhitila OZNA. Optužen je da je "sudjelovao u borbi protiv naroda Jugoslavije", a vlasti su ga osudile na 15 godina zatvora. Kaznu je otrpio 10 godina i 4 mjeseca u zeničkom i fočanskom zatvoru. Ondje je izučio za obućara. Iz zatvora je pušten nešto ranije, 1959. godine. Usprkos tome, vlasti su ga namjeravale opet uhititi. Da bi izbjegao novoj višegodišnoj kazni, pobjegao je preko Glamoča, Banje Luke i Tržiča u Austriju. U Austriji je uspio nakon pola godine dobiti politički azil. Reis to koristi ter 1960. godine odseljava u politički sigurniju Kanadu. U Kanadi je našao posao u gradiću Oakvilleu kod Toronta, gdje je mogao primijeniti svoja obućarska znanja u tamošnjoj tvornici obuće. Nije ostao neprimjetan, nego je uskoro postao voditeljem tvornice koja je uvišestručila svoju proizvodnju. Ugled mu je bio velik, pa je tako osobno dizajnirao Peleove kopačke.
1964. je oženio hrvatsku iseljenicu iz Zagreba Mariju. 1973. se je iznimno angažirao u kanadskoj zajednici muslimanskih Hrvata radi osnivanja prve njihove džamije. Uspio je u tome te je iste godine bio suosnivačem Hrvatskog islamskog centra zajedno s još nekoliko islamskih Hrvata. Džamija je bila njegov životni projekt i uvijek je bio uz nju sve do kraja. Prigodom posjete Alije Izetbegovića Washingtonu 1980-ih, Reis je zajedno sa Nijazom Batlakom je bio sudjelovao na skupu kojeg je Izetbegović imao sa tamošnjim Hrvatima, Jugoslavenima i muslimanima. Oboje su se tada oštro suprotstavili Izetbegovićevu konceptu stvaranja bošnjačke nacionalnosti. [1] U Kanadi je boravio 42 godine. Nikad za to vrijeme nije otišao u domovinu, jer je znao da bi ga jugokomunističke vlasti uhitile prvom prigodom. Za vrijeme raspada Jugoslavije i četničkog napada na Hrvatsku, angažirao se s mjesnim Hrvatima oko skupljanja pomoći za Hrvatsku u borbi protiv četnika. Ujedno se pojavila prigoda konačno posjetiti rodni kraj. Tada je ostavio suprugu s kojom nije imao djece te je 2002. otišao u Sarajevu, gdje se nastanio na Ilidži. Ondje se drugi put oženio, ovog puta s Džemilom Bućo, s kojom je živio do kraja života. Nakratko se poslije vratio u Kanadu, no brzo se vraća u Sarajevo u kojem je umro 2004. godine.
