Krivotvorba mjestopisa
Krivotvorba mjestopisa (Standardi UN i kolonijalni toponimi): U zemljopisnom nazivlju ili mjestopisu (toponimija), danas službeno vrijede medjunarodni standardi Ujedinjenih Naroda, koje su svojim ulaskom u UN uz ostalo trebale prihvatiti Republika Hrvatska kao i BiH. Ovi se standardi u svijetu primjenjuju od sredine 20. stoljeća, kada se osamostalio niz bivših afroazijskih kolonija, a odnedavna i nove države iz bivšeg SSSR-a.
Sadržaj
Abstract
Falsified toponyms (international standards and colonial toponymy): During Yugoslavia in 20th century, in the occupied surrounding countries the ruling Serbs imposed new balkanized toponyms (geographical names) previously unknown there. These serbised toponyms in Croatia are frequent e.g. for some main Croatian mountains, and the most numerous are across the large Velebit range including a dozen renamed peaks with such deviating new names.
Zaštita toponimske baštine
Svrha i smisao toponimskih standarda UN je kulturna obnova i očuvanje svjetske raznolikosti izvornoga domaćeg mjestopisa, umjesto ranije nametnutih zemljopisnih naziva na kolonijalnim jezicima (engleski, francuski, ruski itd.). Time su poništeni i danas nevažeći svi ideopolitički toponimi u iztočnoeuropskim zemljama. Po tim općeprihvaćenim standardima u svijetu, mora se u svim atlasima, javnim medijima i školskom obrazovanju rabiti idući geografski sustav javnog mjestopisa:
- a) Za novije umjetne tvorevine (antropogeni objekti) kao što su npr. nove hidroakumulacije, prije nepostojeća nova naselja, planinarski domovi, kupališta i slično, prihvatljivi su slobodno odabrani nazivi po odlukama nadležne društvene zajednice.
- b) Za naslijedjene tvorevine i starija naselja koji su već postojali prije nastupa kolonizacije (tj. u nas prije Jugoslavije), prvenstveno se preporuča obnova i povratak ranijega izvornog domaćeg naziva, kakav je bio prije kolonijalne promjene.
- c) Za prvotne prirodne sadržaje koje nije stvorio čovjek npr. za planine, rijeke, jezera, otoke i slično, bez obzira na kolonijalne izmjene, bezuvjetno je obvezna obnova prvotnih izvornih naziva na domaćem dijalektu (local tongue) najbližih starosjedilaca npr. seljaka i ribara na tom području, a nikako ne po kasnijim gradskim doseljenicima. Zato nikakva društvena zajednica nema ovlast za njihovu izmjenu, a svi novi, umjetni i promijenjeni nazivi za te prirodne sadržaje imaju se smatrati kao nevažeći i nepostojeći. Raniji kolonialni nazivi smiju se pridodati tek iza izvornih i samo u zagradi zbog moguće poredbe iz doba kolonializma (tj. kod nas Jugoslavije).
Krivotvorbe našeg mjestopisa
U doba Austrougarske unatoč njemačkom jeziku, naši toponimi na njihovim kartama većinom nisu bitno mijenjani, pa su tada pedantno popisani i bliži su izvornim hrvatskima od kasnijih jugoslavenskih karata. Naprotiv od 1918, stvaranjem Jugoslavije kroz novu administraciju, zemljopisne karte i školsku naobrazbu, u mjestopisu diljem Hrvatske i BiH je dosad prevladavao ideološki primitivizam i opća samovolja. Slično kao i u afroazijskim kolonijama, nametnuti su novi jugoslavenski toponimi "uskladjeni" s velikosrbskim vukopisom, prama srbskim doseljenicima u gradu ili po izgovoru susjednog pravoslavnog sela, bez ikakva obzira na okolnu katoličku ili islamsku većinu. Takvi su kolonialni toponimi koje su prije Jugoslavije rabili uglavnom samo pravoslavni Vlahi i Srbi (u zaporkama je ranije hrvatsko ime) npr. Spljet (Split), Kaštela (Kaštili), Pula (Pulj u Istri), Banija (Banovina), Plješevica (Plišivica), Šamarica (Zrinska gora), Grmeč-planina (Garmić-gora), Lištica (Široki Brig), Tijesno (Tisno na Murteru), Otok Mladosti (Kaprije kod Šibenika), ostrvo Jakljan (Lakjan), poluostrvo Pelješac (poluotok Pelišac), Črnomerac (Černomerec u Zagrebu), itd. Najgore je na glavnoj hrvatskoj planini Velebitu, gdje čak dvadesetak glavnih vrhova u zemljovidima i planinarskim vodičima još i sada nose u Jugoslaviji nametnute srbske nazive od pravoslavaca iz Like, ili pomodna novosklepana imena, npr. glavni vrh (1758 m) tu je izvornohrvatski Veli Golić (srbski tzv. "Vaganski vrh"), ...itd.
Zahvaljujući novim medjunarodnim standardima UN, u bivšim afroazijskim kolonijama dosad je i službeno uglavnom obnovljen izvorni domaći mjestopis prije kolonijalizma, a slično je dosad većinom napravljeno i u bivšim sovjetskim republikama, zamjenom naknadnih ruskih toponima s ranijim domaćim mjestopisom. Jedino kod nas nakom razpada Jugoslavije slično se većinom nije obnovilo zbog nastavka jezičnog monopola vukovaca i jakoga jugoslavenskog lobija medju sveučilištnim geografima. Protivno svim medjunarodnim standardima o dekolonizaciji izvornog mjestopisa, naši se ideologizirani geografi i vukovci na te standarde UN uporno ne obaziru kao da ni ne postoje. Zato su Hrvatska i BiH nakon osamostaljenja do danas još ostale medju rijedkim novim državama u svijetu i čak jedine takove u Europi, gdje su i dalje većinom zadržani stari okupatorsko-kolonialni toponimi diktirani iz Beograda. Sve nam to jasno pokazuje da se unatoč formalno-političkoj samostalnosti, duhovno i kulturno još uvijek nismo odvojili od bivše kolonijalne centrale. Ako kanimo provesti kulturnu obnovu Hrvatske, onda je uz obnovu i reformu hrvatskog jezika, podjednako neizbježna i obnova naših izvornih toponima. Iako je već višeput javno tražen povrat našeg mjestopisa (POLJAK 1986, KALMETA 1990, 1998, RAC 1998), zbog vukovaca i jugonostalgičara protivno standardu UN je kod nas dosad zadržano čak 3/4 tih posrbljenih kolonijalnih naziva, a izvorni hrvatski toponimi uglavnom nam još nisu vraćeni. Dokle će to tako ?
Krivotvorbe hrvatskih vrhova
Osim nenamjernih površnosti iz neznanja o postojanju i visinama vrhova u Hrvatskoj, kod nas postoje još ine namjerne ideopolitičke krivotvorbe naziva, uglavnom iz doba Jugoslavije za dvadesetak viših planinskih vrhova, koji leže uz etnički kontroverzna područja u Hrvatskoj (što je po medjunarodnim konvenciama zabranjeno i dopustivo samo za umjetne ljudske objekte npr. planinarske domove). Te novije imenske krivotvorbe iz 20. stoljeća su česte na grebenu Ličke Plješivice (tzv. "Plješevice - a izvorno Plišivice),- jer doseljeni pravoslavni Vlasi nemaju pojma što hrvatski znači plišiv i plišivac (= ćelav-gologlav i ćelavac). Nadasve su grube i mnogobrojne te krivotvorbe na Velebitu jer je to hrvatski nacionalni simbol medju planinama.
Na Velebitu ima oko 70 vrhova viših od 1600m. Zbog simboličke važnosti Velebita u hrvatskom identitetu, više negoli u ijednoj drugoj hrvatskoj planini, na Velebitu su u novije doba Jugoslavije masovno i namjerno izmjenjena starija ikavsko-hrvatska imena brojnih vrhova, bilo da su im nametnuti drugi srboštokavski nazivi iz ličkih pravoslavnih sela, ili su im još više umjetno "ukinuta" izvorna domaća imena (niže kurzivom), pa su im odnedavna nametnuti novosmišljeni planinarski nazivi. Stoga su tu dekroatizacija i brisanje izvornih imena bili osobito česti i već zahvaćaju 1/4 glavnih velebitskih vrhova, pa su umjesto izvornih hrvatsko-ikavskih kroz vojne karte nametnuti ini nazivi iz ličkih pravoslavnih sela. U tom kaosu su još i planinari obilno izmišljali novosklepana popularna imena velebitskih vrhova, čime je dodatno prebrisana izvorna domaća toponimija. Tu se mora naglasiti da je Hrvatska dužna poštovati medjunarodne konvencije o izvornoj toponimskoj baštini, koje dopuštaju preimenovanje samo za umjetne ljudske objekte (npr. naselja i planinarske domove), dok prirodne tvorbe moraju zadržati izvorne nazive domaćih starosjedilaca. Sad slijede neki najgrublji primjeri novijih preimenovanja velebitskih vrhova i inoga hrvatskog gorja:
Sjeverni Velebit
- Mići Rainac (izvorno-ikavski: jugo-srb. "Mali Rajinac") 1699m,
- Štirovac 1678m (izmišljeni planinarski "Novotnijev vrh"),
- Plišivica 1654m (tzv. jugo-srb. "Plješevica"),
- Lubenski Kuk 1659m (tzv. planinarski "Krajačev vrh"),
- Cipalski Kuk 1630m (izmišljeni planinarski "Hirčev vrh"),
- Legčev Kuk 1629m (izmišljeni planinarski "Pasarićev vrh"),
- Zeleni Kuk 1601m (tzv. planinarski "Rossijev vrh"), ...itd.
Južni Velebit
- Veli Golić 1758m - najviši vrh Velebita (tzv. jugo-srb. "Vaganski vrh"),
- Kukina 1719m (novosmišljena planinarska "Liburnija"),
- Šegestin 1715m (izmišljeni tzv. "Kitajbelov vrh"),
- Zeleni vrh 1714m (novosmišljeni planinarski "Brundo"),
- Babin Kuk 1712m (novi planinarski "Zoranićev vrh"), ...itd.
Senjsko Bilo
- Konačišta (tzv. jugo-srb. "Kečina greda") 1494m.
Lička Plješivica
- Plišivica 1649m (tzv. jugo-srb. "Gola Plješevica"= nesmisleno značenje 'Gola Golija')
Risnjak
- Snižak 1506m (izvorno-domaće: planinarska novokovanica "Hrvatski Snježnik")
Žumberak
- Sveta Gera 1181m (tzv. novo-slovenski "Trdinov vrh")
Banovina (jugo-srb."Banija")
- Zrinska gora 615m (tzv. jugo-srb. "Šamarica")
Hrvatsko Zagorje
- Strahinščica 847m (izvorno-domaće: jugo-srb. "Strahinjčica" po knjazu Strahinji)
Literatura
- KALMETA, R. 1990: Toponimija i politika. Glasnik HDZ, 12: str. 63, Zagreb (11. 6. 1990).
- KALMETA, R. 1998: O uporabi zemljopisnih naziva. Hrvatsko slovo, str. 12, Zagreb (3.7. 1998).
- RAC, M. 1998: Međunarodni standardi UN i naš kolonijalni mjestopis. Ognjište 9: 422-424, Karlovac-Zagreb.
Poveznice
Reference
Elaborated and enlarged by GNU-license, mostly from WikiSlavia and Wikinfo.
