Hrvatsko gorje
Hrvatsko gorje (pregled planinskih grebena u Hrvatskoj): Ovdje se daje kritički pregled najviših vrhova i najdužih gorskih grebena na ozemlju Hrvatske, kao i izkrivljavanje njihovih naziva i nametanje novotvorina zbog ideopolitike i neznanja. Već na početku se mora naglasiti kako se u izvornomu hrvatskom jeziku i strukovnom zemljopisu jasno razlikuju manja brda bez visinske zonacije (do nekih 500 m), pa više gorje sa zonacijom koje su do vrha obrasle šumom (približno do 1400 m) i najviše prave planine ili velegorje koje bar pri golom vrhu imaju samo sniježne visinske travnjake bez šume. Stoga u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji (izmedju Save i Drave) zapravo ne postoje tzv. popularne "planine" nego samo niža brda i osrednje gore, a naše prave planine su tek viši Dinaridi južnije od Save do Jadrana: npr. Dinara, Biokovo, Velebit, Plješivica i sl.
Sadržaj
Poviestni hrvatski vrhovi
Današnji najviši vrhunac na političkom ozemlju Repulike Hrvatske je vrh Sinjal (1832 m) na Dinari, ali u 20. stoljeću zbog povijesnog pomicanja granica nije uvijek bilo tako. Sve do 1918, u doba Austrougarske je najviši vrhunac hrvatskih zemalja bio na višem Orjenu (1894 m), preko čijeg vrha je dotada išla povijesna granica Dalmacije, tzv. linija Mocenigo. Kasnije u predratno doba Banovine Hrvatske i ratne NDH, od 1939.- 1945. je najviši vrh na političkom ozemlju Hrvatske bio Pločno na Čvrsnici (2.227 m), a tad je u Hrvatskoj bio i najviši vrh Troglava (1.912 m), Cincara (2.006 m) i inih srednjih Dinarida viših od Dinare.
Tek s poratnim republičkim granicama koje je odredio komunistički AVNOJ od 1946, razmjerno niži Sinjal na Dinari (1.832 m) postaje do danas najvišim vrhom preostaloga hrvatskog ozemlja, jer su otkidanjem povijesnih hrvatskih krajeva Hercegovine i Boke Kotorske izvan hrvatskih političkih granica ujedno otišli i viši vrhunci Orjena, Troglava, Čvrsnice, itd. Obzirom da Čvrsnica ipak leži u širem etnoprostoru gdje i danas pretežno žive katolički Hrvati, to se njezin vrh Pločno (2.227 m) uvjetno može ipak smatrati najvišim hrvatskim vrhuncem.
Najduži hrvatski grebeni
Dok se okolno Dinarsko gorje u susjednoj Sloveniji, Bosni i Crnoj Gori odlikuje puno višim vrhovima iznad 2.000m, za zapadne Dinaride u Hrvatskoj su posebni značajni razmjerno najduži gorski lanci po stotinjak i više kilometara, kakvih uglavnom nema medju višima ali kraćim planinama susjednih zemalja. Tih desetak najdužih gorskih grebena u Hrvatskoj su slijedeći:
- Velebit: 145 km
- Dinara-Kamešnica: 110 km
- Lička Plješivica: 95 km
- Kapelsko gorje: 90 km
- Biokovo-Rilić: 85 km
- Papuk-Krndija: 75 km
- Bilogora: 70 km
- Svilaja-Vel.Kozjak: 50 km
- Žumberak-Samobor: 45 km
- Zagrebačka Medvednica: 42 km
- Ivanščica-Strahinščica: 40 km
Najviši vrhovi u Hrvatskoj
Površni komercialni kartografi na popularnim turističkim autokartama, često na hrvatskim granicama pomakom označuju visoke vrhunce iz susjednih zemalja, koji u terenskoj stvarnosti zapravo ne leže na hrvatskom političkom ozemlju, nego su po par kilometara dalje preko granice. To su npr. poznati susjedni vrhunci koji su danas tek malo izvan granica Republike Hrvatske:
- Troglav na Dinari (1.912 m) nalazi se u BiH
- Orjen (1.894 m) je na granici BiH i Crne Gore
- Kurljaj na Kamešnici (1.809 m) je isto u BiH
- Osječenica (1.804 m) se isto nalazi u BiH
- Veliki Snežnik (1.796 m) je blizu u Sloveniji
Iako su ovi susjedni viši vrhunci politički izvan Hrvatske, - to ipak ne znači da i unutar hrvatskog ozemlja još nema inih visokih vrhova, pa su krivi i površni navodi iz popularnih planinarsko-turističkih priručnika, kako su glavni vrhovi popularnog Velebita i Biokova navodno medju "najvišima" u današnjoj Hrvatskoj: U egzaktnoj zemljopisno-geomorfološkoj stvarnosti tj. izvan planinarstva su Biokovo i Velebit unutar hrvatskog ozemlja zapravo tek na šestomu i sedmom mjestu po visini.
Tu se npr. mora naglasiti: iako je sam Veliki Troglav (1.912 m) tek malo iztočnije izvan granica Hrvatske, već blizu njega je na susjednoj troglavskoj visoravni bar još desetak inih visokih vrhunaca preko 1.700m, od kojih njih 4 leže upravo na samoj granici ili jugozapadno u Dalmaciji, a koji su znatno viši od Biokova i Velebita. Sada sliedi popis desetak najviših vrhunaca koji stvarno leže na političkom ozemlju Republike Hrvatske:
- Sinjal (1.832 m) na Dinari: - najviši vrhunac u sadašnjoj Hrvatskoj
- Lišanj (1.793 m) uz Troglav: - drugi najviši vrhunac u Hrvatskoj
- Klečar (1.792 m) uz Troglav: - treći najviši vrhunac u Hrvatskoj
- Marino brdo (1.789 m) na Dinari kod Troglava: četvrti po visini u Hrvatskoj
- Šlime (1.779 m) na Dinari kod Troglava: - peti po visini u Hrvatskoj
- Sveti Jure (1.762 m) na Biokovu: - tek je šesti po visini u Hrvatskoj
- Veli Golić (1.758 m) na Velebitu: - tek sedmi po visini u Hrvatskoj (srb.tzv. "Vaganski vrh")
- Sveto brdo (1.756 m) na Velebitu: - jedva osmi po visini u Hrvatskoj, ...itd.
Krivotvorbe hrvatskih vrhova
Osim gore spomenutih, nenamjernih površnosti iz neznanja o postojanju i visinama vrhova u Hrvatskoj, kod nas namjerno postoje još ine ideopolitičke krivotvorbe naziva, uglavnom iz doba Jugoslavije za dvadesetak viših planinskih vrhova, koji leže uz etnički kontroverzna područja u Hrvatskoj. Te novije imenske krivotvorbe iz 20. stoljeća su česte na grebenu Ličke Plješivice (tzv.srb. "Plješevice - a izvorno hrv. Plišivice),- jer doseljeni pravoslavni Vlasi nemaju pojma što hrvatski zapravo znači plišiv i plišivac (= ćelav-gologlav i ćelavac). Nadasve su grube i mnogobrojne ove krivotvorbe na Velebitu, jer je to hrvatski nacionalni simbol medju planinama (i trebalo ga je izobličiti).
Stoga su tu dekroatizacija i brisanje izvornih imena bili nadasve česti i već zahvaćaju barem 1/4 glavnih velebitskih vrhova, pa su nam umjesto izvornih hrvatsko-ikavskih kroz jugo-vojne karte nametnuti ini nazivi iz ličkih pravoslavnih sela. U tomu lažnom kaosu 'novih' jugo-vrhova su još i naši planinari obilno izmišljali novosklepana popularna imena velebitskih vrhova, čime nam je dodatno prebrisana izvorna domaća toponimija.
Tu se mora naglasiti da je bar sad Hrvatska (u EUniji) već dužna poštovati i priznati medjunarodne konvencije o izvornoj toponimskoj baštini, koje dopuštaju preimenovanja samo za umjetne ljudske objekte (npr. naselja i planinarske domove), dok prirodne tvorbe moraju zadržati (vratiti) izvorne nazive domaćih starosjedilaca. Sada slijede neki najgrublji primjeri novijih jugo-preimenovanja velebitskih vrhova i inoga hrvatskog gorja:
Sjeverni Velebit:
- Mićirajnac (=izvorno-ikavski: jugosrb. "Mali Rajinac") 1.699m,
- Štirovac 1.678m (izmišljeni planinarski "Novotnijev vrh"),
- Plišivica 1.654m (tzv. jugo-srb. "Plješevica"),
- Lubenski Kuk 1.659m (tzv. planinarski "Krajačev vrh"),
- Cipalski Kuk 1.630m (izmišljeni planinarski "Hirčev vrh"),
- Legčev Kuk 1.629m (izmišljeni planinarski "Pasarićev vrh"),
- Zeleni Kuk 1.601m (tzv. planinarski "Rossijev vrh"), ...itd.
Južni Velebit:
- Veli Golić 1.758m = najviši vrh Velebita (jugosrb.tzv. "Vaganski vrh"),
- Kukina 1.719m (novosmišljena planinarska "Liburnija"),
- Šegestin 1.715m (izmišljen tzv. "Kitajbelov vrh"),
- Zeleni vrh 1.714m (izmišljeni planinarski "Brundo"),
- Babin Kuk 1.712m (novi planinarski "Zoranićev vrh"), ...itd.
Senjsko Bilo:
- Konačišta (jugo-srb.tzv. "Kečina greda") 1.494m.
Lička Plješivica:
- Plišivica 1.649m (jugo-srb.tzv. "Gola Plješevica": nesmisleno značenje = 'Gola Golija')
Risnjak:
- Snižak 1506m (=izvorno-domaće: planinarska novokovanica "Hrvatski Snježnik")
Žumberak:
- Sveta Gera 1.181m (novo-slovenski nadimak tzv. "Trdinov vrh")
Banovina (tzv. jugo-srb. "Banija"):
- Zrinska gora 615m (tzv. jugo-srb. "Šamarica")
Hrvatsko Zagorje:
- Strahinščica 847m (=izvorno-domaće: jugo-srb. "Strahinjčica" po knjazu Strahinji)
Abstract
Croatian ranges (review of mountains in Croatia): This is a critical review of the main mountains in Croatia. The highest mountains in Croatia belong to the Dinarides system that is also called Dinaric Alps, of which Dinara (1832 m) is the tallest mountain in Croatia. Together with the easternmost parts of the Alps, these mountains of Mesozoic origin span most of the country between eastern Adriatic and Sava river. The lower mounts and hills of the northern part of Croatia in the Pannonian plain, are considerably older than the rest as their orogeny happened in the Palaeozoic. Croatian mountains in the next lists are ordered by range length, and by the altitude of their peaks.
Glavna literatura
- Poljak, Ž. 1986: Planine Hrvatske (planinarsko-turistički vodič). Planinarski savez Hrvatske, Zagreb, 544 str. (4. izdanje, 2007., ISBN 978-953-212-314-2 )
- Hirc, D. 1905-1909: Prirodni zemljopis Hrvatske (lice domovine), knj. I.- II. A.Scholz, Zagreb, 721 str.
- Rac, M. 1998: Medjunarodni standardi U.N. i naš kolonialni mjestopis (toponimi). Ognjište 9: 422-425, Zagreb-Karlovac.
Poveznice
Reference
Original condensed compilation from Wikislavia and Wikinfo, available by GNU-license.
