Mehmed Alajbegović
| Mehmed Alajbegović | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 7. lipnja 1947. Zagreb, SFRJ | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | pravnik, političar i ministar NDH | ||
Ministar skrbi za postradale krajeve
| |||
| Služba | 11. listopada 1943. - 5. svibnja 1944. | ||
| Nasljednik | Meho Mehičić | ||
Ministar vanjskih poslova
| |||
| Služba | 5. svibnja 1944. - svibanj 1945. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Mehemed Alajbegović (Bihać, 7. svibnja 1906. - Zagreb, 7. lipnja 1947.), pravnik, bojnik ustaške vojnice, ministar vanjskih poslova i skrbi za postradale krajeve u NDH.
Životopis
Djed i otac, Mehmeda Alajbegovića, bili su gradonačelnici Bihaća. Obće srednje učilište je završio u Bihaću. Od godine 1928. živi u Zagrebu, gdje je diplomirao i godine 1934. doktorirao pravo. Tiekom sveučilištovanja je boravio u inozemstvu (Pariz) sbog učenja jezika i usavršitbe u struci. Nakon sudskog pripravničtva, biva imenovan sudcem Kotarskog suda u Rami. Bio je radišan pravnik, jer je želio postati sveučilištni nastavnik šeriatskog prava, koje je učio na Visokom učilištu u Alžiru i završio godine 1940. Bio je sudac i tajnik Upravnog suda u Zagrebu od 1938.
Djelatba u NDH
Za vrieme NDH radi u medjudržavoslovnoj službi napustivši plaćeno nastavničtvo islamskog prava na Sveučilištu u Zagrebu. U kolovozu 1941. biva imenovan tajnikom u podvladi vanjskih poslova, a 27. siečnja 1942. obćim poslanikom u Munchenu. Pripadao je skupini muslimanskih vladosboraca uz Džafera Kulenovića. Ministrom skrbi za postradale krajeve imenovan je 11. listopada 1943. Ta se vlada brinula o smještaju u sigurnije prediele, prehrani i svemu ostalome za 300 000 izbjeglica iz raznih krajeva NDH, od kojih je većina bila islamske vjere, izbjeglih pred četničkim i komunističkim pokoljima, ponajviše iz iztočne Bosne, Hercegovine i Sandžaka. Početkom svibnja 1944. imenovan je ministrom vanjskih poslova, i na toj dužnosti ostaje sve do svibnja 1945. Pratio je A. Pavelića u posjetu kod A. Hitlera 18. i 19. rujna 1944. Sudjeluje u pokušajima povezivanja vlasti NDH sa slovenskim i crnogorskim narodistima, okupljenima oko Leona Rupnika i Sekule Drljevića, ter sa srbijanskim narodistima i kraljistima oko Draže Mihailovića pred slom NDH, i stvaranja zajedničkog protukomunističkog saveza.
Izbjegličtvo
Zagreb je napustio 6. svibnja 1945., zajedno s ostalim članovima Vlade, povlačeći se u Austriu, gdje se, nakon kraćega zadržavanja u Krumpendorfu, sklonio u Salzburg. Tu su ga 6. rujna 1945. savezničke jedinice uhitile i uputile u obližnje zatočeničko bivalište "Marcus W. Orr" (Glasenbach). Ovako opisuje Milan Blažeković, tajnik poslanstva od NDH u Berlinu držanje od Alajbegovića u zatočištu: Ako bih ga htio najkraće okarakterizirati, rekao bih, da je bio gospodin! Gospodin u svakom pogledu. Po vanjskom izgledu, mogao je svakog dana, svakog časa, izići iz logora na bilo kakovu priredbu u Salzburgu - samo bi još trebao staviti kravatu! Nikada se nije ni na što tužio, nikada ga nisam čuo nešto nepovoljno o drugome reći; nikada ga nisam čuo izreći ružnu riječ (...). U logoru pak nitko nikada nije o njemu nešto nepovoljna rekao. Kod Hrvata je bio obljubljen, a od Austrijanaca vrlo poštivan; nitko od njih nije kraj njega - u baraci ili van nje - prošao, a da ga ne bi pozdravio! Imao je samo jednu brigu. Opasnost od izručenja Jugoslaviji! I tu zabrinutost je vrlo diskretno podnosio, iako je bio svjestan, da izručenje znači zauvijek se odijeliti od obitelji, i smrt. Kako smo se 9. rujna 1946. u logoru rastali, više se ne sjećam. Svakako, bez ikakove dramatičnosti, jer je bio kuražan i - gospodin! Od tamo je 8. rujna 1946. izručen jugoslavenskim vlastima. Na pitanje iztražitelja UDB-e o razlozima sbog kojih je pristupio Ustaškom pokretu i prihvatio dužnost ministra vanjskih poslova od NDH, Alajbegović je odgovorio:
| ” | Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupao ustaškom pokretu, bila je ideja hrvatske države.
Na mene je dakle pri tome utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju državu i drugi motivi nisu me pri tome rukovodili. |
“ |
U Zagrebu je podkraj svibnja izveden pried Vieće Vrhovnog suda NR Hrvatske (zajedno sa vojskovođom Slavkom Kvaternikom i ministrima dr. Vladimirom Košakom, dr. Osmanom Kulenovićem, generalima Miroslavom Navratilom, i Ivanom Perčevićem te njemačkim poslanikom pri NDH Siegfriedom Kascheom), koje ga je 6. lipnja 1947. osudilo na smrt.
Literatura
- Tko je tko u NDH
