Merkur (Svićurka)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Merkur (latin. Mercurius, engl. Mercury, čakav. Svitjûrka, kajk. Dobropas): Merkur je najmanji planet i najbliži Suncu. Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su ranije za Merkur rabili ime Dobropas (Dobrobasz po staromu kajkavskom pravopisu). Naše čakavsko ime na Jadranu za međunarodni Merkur je Svićurka (= "krijesnica"), a u staroj bodulskoj inačici otočana i Švitjûrka. U pomorskoj kulturi otočnih čakavaca, Merkur nema nikakvu drugu značajnu ulogu kao npr. Venera i najviše Jupiter, pa izim samog imena "svitlỳca Svitjûrka" na Jadranu nisu očuvani neki dodatni detalji o tom planetu.

Summary

Mercury is the innermost planet in the Solar System. It is also the smallest, and its orbit is the most eccentric (that is, the least perfectly circular) of the eight planets. It orbits the Sun once in about 88 Earth days, completing three rotations about its axis for every two orbits. The planet is named after the Roman god Mercury, the messenger to the gods. Mercury and Venus can each make appearances in Earth's sky both as a morning star and an evening star (because they are closer to the Sun than the Earth), and at times Mercury can technically be regarded as a very bright object when viewed from Earth; however, its proximity in the sky to the Sun makes it more difficult to see than Venus.

Mercury's surface is heavily cratered and rather similar in appearance to Earth's Moon, indicating that it has been geologically inactive for billions of years. Due to its near lack of an atmosphere to retain heat, Mercury's surface experiences the steepest temperature gradient of all the planets, ranging from a very cold 100 K at night to a very hot 700 K during the day. Mercury's axis has the smallest tilt of any of the Solar System's planets, but Mercury's orbital eccentricity is the largest. The seasons on the planet's surface are caused by the variation of its distance from the Sun rather than by the axial tilt, which is the main cause of seasons on Earth and other planets. At perihelion, the intensity of sunlight on Mercury's surface is more than twice the intensity at aphelion. Because the seasons of the planet are produced by the orbital eccentricity instead of the axial tilt, the season does not differ between its two hemispheres.

Povijest istraživanja

Merkur je poznat još od antičkog doba i zapisi dosežu od 264. godine pr.Kr. Proučavanja Merkura su uvijek bila teška zbog blizine Sunca. Tek je 1965. godine, uz pomoć radiovalova određen period rotacije. Prva svemirska sonda koja je posjetila Merkur je 'Mariner 10', koji je u tri navrata posjetio Merkur, tijekom kojih mu se približio na najmanje 271 km. Prigodom tih susreta je snimljeno 45% Merkurove površine.

'Mariner 10' i dalje posjećuje Merkur, ali s umrtvljenim instrumentima. Na osnovi gibanja te letilice u gravitacijskom polju Merkura je određena masa ovog planeta. NASA je u kolovozu 2004. prama Merkuru uputila letilicu "MESSENGER" (MErcury Surface, Space ENviroment, GEochemistry and Ranging), koja će provoditi vrlo detaljna istraživanja ovog planeta.

Glavne značajke

Merkur je bio rimski bog trgovine i putovanja, glasnik bogova. Stari su mu Grci nadjenuli čak tri imena: opće ime Stilbon, Apolon za jutarnju pojavu, pa večernje ime Hermes po bogu medicine, magije, trgovine, lopova, govornika i okultnoga. Najmanji je planet i udaljen od Sunca prosječno 0,387 AU ili 57,910.000 km. Giba se vrlo eliptičnom orbitom, pa se udaljenost od Sunca mijenja između 46 i 70 milijuna km. Promjer Merkura je 4.880 km, a masa 3,30×1023 kg.

Prva letilica koja se približila Merkuru bio je Mariner 10 koji je tijekom tri susreta snimio oko 45% površine. 3.kolovoza 2004. prama Merkuru je lansirana letjelica "Messenger" koja će provoditi detaljna istraživanja ovog planeta. Zbog blizine Sunca, rijetko je u povoljnom položaju za promatranje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vrijeme prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Merkur nema prirodnih satelita.

Atmosfera

Merkurova atmosfera je vrlo rijetka, oko 1012 puta rjeđa od Zemljine i zbog toga se najčešće smatra kako Merkur ni nema atmosfere. Zbog visokih temperatura i slabe gravitacije, atomi i molekule atmosfere neprestano odlaze s planeta. Izgubljena atmosfera obnavlja se na slijedeće načine: česticama sunčevog vjetra zarobljenih merkurovim magnetskim poljem, isparavanjem polarnog leda i isparavanjem pri udarima mikrometeora.

Površinska toplina

Prosječna temperatura Merkurove površine je 452 K, ali se mijenja u širokom rasponu od 90 K do 700 K. Razlog ovako velikih razlika je Merkurova spora rotacija oko vlastite osi. Strana okrenuta Suncu izložena je dugotrajnom pregrijavanju, pa prosječna dnevna temperatura iznosi 623 K. Kada isto mjesto na površini dodje na noćnu stranu, počinje sporo hlađenje, a prosječna temperatura na noćnoj strani je 103K.

Zbog vrlo razvučene eliptičnosti putanje, veliki je i raspon energije koju Merkur prima od Sunca. Kada je najbliže Suncu, subsolarna točka (na kojoj je Sunce u zenitu) prima čak deset puta više energije po jedinici površine nego Zemlja, dok na dijelu putanje najdaljem od Sunca ta točka prima samo četiri puta više energije. Merkur nema tekućine na površini, niti gušću atmosferu, čija bi strujanja ublažila toplinske razlike kao što se to zbiva u slučaju Venere i Zemlje.

Površinski reljef

Površina Merkura je najviše slična Mjesečevoj površini, tj. prepuna je udarnih kratera, kružnih brda i bazena. Krateri se nalaze sa središnjim uzvišenjima i bez njih. Oko nekih kratera se šire svijetle zrake. Udarni su krateri i do danas očuvani jer na Merkuru uglavnom nema atmosfere ni vulkanske aktivnosti koja bi ih izbrisala. Material iz kratera je mnogo manje odbačen nego na Mjesecu zbog veće gravitacije Merkura.

Pored kratera, na Merkuru se mogu zapaziti i pukotine koje su nastale pri stezanju Merkura zbog hlađenja nakon faze bombardiranja planetezimalima. Ove pukotine se nazivaju resasti rasjedi. Visoki su 2-3 km, a pružaju se stotinama kilometara u dužinu. Smatra se kako se zbog stezanja Merkurov polumjer s vremenom smanjio za cijeli kilometar (oko 0.1%).

Najizrazitija tvorevina na Merkuru (od fotografiranih detalja) je tzv. 'Caloris Basin' (lat. Planitia Caloris, Ravnica Vrućine), s promjerom oko 1300 km. To je bazen valovito naboran s koncentričnim planinskim prstenovima i rubnim planinama. Dno bazena je napunjeno osušenom lavom i pun je mladjih kratera. Nazvano je Caloris zbog toga što je to najtoplije mjesto na Merkuru. Naime svaki put kada Merkur dođe na dio putanje najbliži Suncu, upravo se na ovom području nalazi subsolarna točka tj. Sunce u zenitu.

Točno na antipodu Ravnici Vrućine se prostire jako brdovit teren koji je nastao koncentriranjem udarnih valova potaknutih udarom koji je oblikovao ravnicu. Tlo na Merkuru je rahlo i razmrvljeno, kakvo nastaje pod udarima meteorita. Pored meteorita, na Merkurovo tlo djeluje i termička erozija, širenje i stezanje tla zbog naglih promjena topline. Isti je proces odgovoran i za nastajanje pustinja na Zemlji.

Led na polovima

Radarska snimanja zadnjih godina u blizini Merkurovih polova su odkrila područja velike radarske refleksivnosti, što bi moglo upućivati na nazočnost leda. Radarski svijetlih područja pronađeno je par desetaka, a većina ih po položaju, obliku i dimenzijama odgovaraju nekim poznatim kraterima u blizini oba Merkurova pola. Položaj najvećeg radio-svijetlog područja na južnom polu poklapa se s položajem velikog kratera Chao Meng-Fu. Sjeverni Merkurov pol, za razliku od južnog, letilica 'Mariner 10' nije fotografirala, pa tu još ne možemo povezivati radio-svijetla područja s kraterima.

Depolariziranost reflektiranog vala također upućuje na nazočnost leda, a i otkriće leda na dnu kratera na Mjesečevim polovima daje dodatnu težinu ovoj predpostavki. Leda bi na Merkuru moglo biti i do tisuću puta više nego na Mjesecu. Smatra se kako se led nalazi u područjima vječne sjene na dnu polarnih kratera. Teoretske studije pokazuju da bi temperatura ovih područja mogla biti ispod 102 K (-171°C), što bi tu omogućilo očuvanje leda još iz doba nastanka Sunčevog sustava.

Reflektivnost ovih područja nije velika kao kod ledenih Jupiterovih satelita kakvi su Europa, Ganimed ili Kalisto, no ipak je znatno veća od reflektivnosti ostale Merkurove površine. Iako i neki drugi materiali poput metalnih sulfida ili nataloženih iona natrija mogu imati sličnu reflektivnost, položaj ovih područja upućuje upravo na vodeni led. Kako je led uopće dospio na Merkur? Dva su moguća izvora: odpuštanje plinova iz unutarnjosti i bombardiranje meteoritima. Nažalost, još uvijek nema dovoljno informacija o broju kometa i asteroida koji se nalaze (ili prolaze) u blizini Sunca, pa nije moguće donijeti stvarne procjene o količini razpoložive vode.

Unutarnja svojstva

Merkurova unutrašnjost se sastoji od razmjerno velike željezne jezgre (u poredbi s veličinom jezgre Zemlje). Unutarnjost se sastoji od 70% metala i 30% silikata. Prosječna gustoća Merkura je 5430 kg/m3, što je nešto manje od prosječne gustoće Zemlje. Razlog zašto Merkur unatoč velikoj količini željeza, ima manju gustoću nego Zemlja je u tomu što cjelokupna masa veće Zemlje pritišće planet i stvara veću gustoću. Merkur ima masu od samo 5,5% mase Zemlje. Jezgra Merkura popunjava 42% planetnog prostora (kod Zemlje samo 17%). Jezgru okružuje plašt debljine 600 km. Merkur nema magme.

Merkurova orbita

Merkurova orbita je ekscentrična i varira 46 do 70 miliuna km u polumjeru. U 19. stoljeću su opažene promjene u Merkurovoj orbiti: točka u kojoj se Merkur najviše približava Suncu (perihel) zakretala se pomalo nakon svakog obilaska. Ova pojava nema objasnidbe u Newtonovoj klasičnoj mehanici i dugo se smatralo da postoji jedan nevidljiv planet, nazvan "Vulkan", koji navodno utječe na orbitu Merkura. Izmjereno odstupanje nije se moglo pripisati isključivo gravitacijskom utjecaju poznatih planeta.

Pojavom Einsteinove teorije relativnosti je nađena objasnidba za ova mala odstupanja: Brzina Merkura se mijenja zbog velike ekscentričnosti orbite, a time i njegova masa (relativistički učinak). U tomu se razlikovalo predviđanje klasične mehanike: Keplerovi zakoni predviđali su promjenu brzine planeta, ali su podrazumijevali stalnu masu. Ove promjene su male, ali izraženije kod Merkura nego kod ostalih planeta zbog njegove blizine Suncu.

Rotacija Merkura

Merkur se vrlo sporo vrti oko vlastite osi. Nekoć se smatralo kako je zbog plimnih sila sinkroniziran sa Suncem tj. uvijek okrenut Suncu istom stranom. To bi značilo da se vrti oko sebe točno u istom vremenu u kojemu napravi i jedan obilazak oko Sunca tj. rezonancija 1:1. Ipak su radarska promatranja 1965. g. pokazala kako je to u rezonanciji 3:2, tj. obrne se tri puta oko vlastite osi za vrijeme dva obilaska oko Sunca.

Ova rezonancija je stabilna zahvaljujući velikoj ekscentričnosti Merkurove putanje. Do prvobitnog, pogrješnog zaključka astronomi su došli promatrajući ga samo u najpovoljnijoj točki putanje, gdje je uvijek pokazivao istu stranu. Razlog tomu je što se uvijek u istoj točki svoje 3:2 rezonancije nalazi u najpovoljnijem položaju za promatranje.

Ovako spora rotacija Merkura ima za posljedicu neke zanimljive učinke. Promatrač na površini može u određenim uvjetima vidjeti Sunce kako izlazi, vraća se prividno natrag ispod obzorja (retrogradno gibanje) i ponovno izlazi. To se zbiva zbog promjena orbitalne brzine po 2. Keplerovom zakonu. Četiri dana prije perihela orbitalna brzina prestiže brzinu rotacije i Sunce se počinje prividno gibati unatrag. Četiri dana nakon perihela se orbitalna brzina dovoljno smanji, pa se Sunce nastavlja normalno gibati.

Magnetosfera

Magnetsko polje Merkura je jakosti tek 1% zemljinog, što je reazmjerno jaka magnetosfera s obzirom na brzinu rotacije planeta i sastav jezgre i plašta. Izvor ovako jakog magnetskog polja mogla bi biti cirkulacija tekućih rastaljenih tvari oko jezgre planeta, no kako Merkur nije toliko vruć u unutrašnjosti da bi se otopili cink ili željezo, moguće je da oko jezgre struje tvari koje imaju nižu toplinu taljena kao sumpor. Također se smatra mogućim kako je merkurovo magnetsko polje ostatak efekta koji je magnetizirao skrutnuti materijal.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license chiefly from Croatian Wikinfo and WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Merkur_(Svićurka)&oldid=35625"