Mijo Kišpatić
Mijo Kišpatić (Osijek, 22. rujna 1851. - Zagreb, 17. svibnja 1926.), hrvatski mineralog i geolog.
Životopis
Završio je u Osijeku 1869. gimnaziju, na Sveučilištu u Beču 1873. studij grupe prirodopis, matematika i fizika, specijalnost mineralogija i petrologija, ter 1874. položio profesorski ispit. Ondje završio 1881. doktorsku tezu O postanku poluopala u Gleichenberžkom augit-andezitu, a formalni doktorat stekao te godine na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1873. postaje namjesni, a 1874. pravi učitelj u gimnaziji u Osijeku. U razdoblju 1874-75. djelovao je kao profesor na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima ter 1875-93. u Velikoj realci u Zagrebu. Nakon umirovljenja ostao je honorarnim profesorom i nastavio raditi u Muzeju do 1919., kad je težko obolio. Kao iztraživač i publicist postignuo je visoke znanstvene rezultate u prirodoslovnim disciplinama, medju kojima su glavni oni iz petrologije. U istraživanje i znanstveni rad uveo je najsuvremenije optičke metode, nabavio i adaptirao najbolje instrumente, što mu je uz izvrsna terenska opažanja omogućilo vrhunska znanstvena dostignuća. Istraživao je magmatske i metamorfne stijene, napose andezite, trahite, zelene škriljce, serpentine, gabre, amfibolite, kloritne škriljce, dacite, silimanit-staurolitne škriljce u kristalinskim masivima u Hrvatskoj ter BiH. Odkrio je do tada nepoznate stijene - glaukofanite Fruške gore, kloritne škriljce Psunja i Moslavačke gore, zelene škriljce Medvednice. Za tadanju i današnju svjetsku znanost iznimno su vrijedni njegovi radovi o serpentinskoj zoni u Bosni i Hrvatskoj, u kojima je opisao sve stijene koje se danas definiraju kao ofioliti. Popularizirao je prirodne znanosti mnogobrojnim znanstveno-popularnim i stručnim člancima iz geologije, biologije, meteorologije i drugih područja u listovima i časopisima Vienac (1872, 1875-80, 1886), Obrtnik (1885-86, 1888, 1890-92, 1894), Pobratim (1891-92), Mladi Istranin (1909), Vjerni drug (1910-11, 1915-17), Novosti (1916), Priroda (1917) itd. Autor je prvoga hrvatskoga učbenika iz pedologije Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo (1877). Bio je prvi doktor znanosti s područja prirodnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (tada Sveučilišta Franje Josipa I.) i to 7. svibnja 1881.
Popularna djela
- KIŠPATIĆ, M. (1877): Ružmarin.- Vienac, 9/9, 144-146, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1878): Ružmarin u južnoj Hrvatskoj.- U: Klaić, V.: Prirodni zemljopis Hrvatske, 374-377, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1884): Iz bilinskoga svijeta. Prirodopisne i kulturne crtice, Knj. 1.- Poučna knjižn. Matice Hrvatske, 9, 1-295, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1885): Iz bilinskoga svijeta. Prirodopisne i kulturne crtice, Knj. 2.- Poučna knjižn. Matice Hrvatske, 10, 1-255, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1886): Kava.- Hrvatska, 1/120, 1-3, Sušak - Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1891): Kava.- Orbtnik, 8/33, 272-273; 8/34, 282-284; 8/35, 288-289; 8/36, 295-298, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1891): Smokva banijana:- Pobratim, 1/11, str. 168 i 174, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1891): Pinija.- Pobratim, 1/14, str. 217 i 223, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1872): Čovječje porieklo.- Vienac 3/39, 624-627, Zagreb.
- KIŠPATIĆ, M. (1872): Životinje našozemske i njeke tudjozemske . Diel prvi.- Društvo Sv. Jeronima, Pučka knjižn., 11, 1-215, Zagreb.
