Sveučilište u Zagrebu

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Sveučilište u Zagrebu (= novije ime, prije: Zagrebečka Univerza), najveće je i najstarije stalno sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i medju najstarijima u jugoistočnoj Europi: još puno starije kod nas je Dominikansko sveučilište u Zadru - Universitas Studiorum Iadertina, od 1396.- 1807 (koje ne radi kontinuirano i tek nedavno je obnovljeno od 2002.). Visokoškolska povijest Zagreba počinje od 23. rujna 1669, kada su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. (car Svetog Rimskog Carstva) priznati akademski status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu.

Povijest

Već od godine 1692, Mudroslovni studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis (Kralievska Akademia vu Zagrebe), javnopravna visokoškolska ustanova. Ova akademija ostaje pod isusovcima više od jednog stoljeća do godine 1773, kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Od 1772. u Zagrebu djeluje i Kraljevska pravoslovna škola za političke i kameralne studije (kao rani prethodnik novijega Pravnog i Ekonomskog fakulteta). Dne 8. listopada 1773, carica i kraljica Marija Terezija dekretom odobrava biskupu Josipu Galjufu u Zagrebu osnutak Kralievske Akademie znanostih (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Mudroslovni fakultet, Bogoslovni fakultet i Pravoslovni fakultet, koji su imali prvih 200 hrvatskih studenata, a strukovni profesori su se otad birali javnim natječajem. Potom su se organizacijski oblici donekle mijenjali, pa je ova Zagrebečka Univerza do godine 1874. najviša školska ustanova u Hrvatskoj i Slavoniji, koja je u 18. i 19. stoljeću obrazovala većinu hrvatske inteligencije na izvornom hrvatskom jeziku.

Na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera Hrvatski je sabor godine 1861. donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu. Za vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869, na poticaj bana Ivana Mažuranića car Franjo Josip I. potpisao je zakonski članak koji 5. siječnja 1874. godine dobiva vladarovu sankciju. Na temelju toga je 19. listopada 1874. godine svečano otvoreno moderno Sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu. U njegovu su sastavu tada djelovala četiri fakulteta: Pravoslovni, Bogoslovni, Mudroslovni (danas Filozofski) i Medicinski, s vlastitim dekanima koje bira profesorski zbor i 290 upisanih studenata. Prva su dva fakulteta već bila organizirana: Pravni u okviru bivše Pravoslovne akademije, a Bogoslovni u okviru sjemeništa.

Filozofski je fakultet započeo svoj rad akademske godine 1874/1875. U njegovu je sastavu u početku djelovalo šest katedara (za filozofiju, opću povijest, hrvatsku povijest, slavensku filologiju, klasičnu filologiju latinsku i klasičnu filologiju grčku), bilo je zaposleno šest profesora, a upisano 26 studenata. Iz katedara su se postupno razvijali odjeli (odnosno danas "odsjeci") kao novije znanstveno-nastavne jedinice s više katedara. Od 1882, otvara se uz Mudroslovni fakultet i posebni Farmaceutski studij i od 1898. još i posebna Šumarska akademija. Veterinarski fakultet u Zagrebu je otvoren od 1924. i Tehnički fakultet od 1927, a broj sveučilišnih profesora 1928. je 115 uz 4.216 upisanih studenata.

Medjutim, od kraja 19. st. se u nastavu (kao kulturne pripreme za buduću Jugoslaviju), umjesto izvornoga hrvatskog sve više uvlači hibridni, srbohrvatsko-štokavski jezik, a umjesto srednjoeuropskih tradicija postupno ulazi balkanski mentalitet koji potom prevladava nakon stvaranja Jugoslavije u 20. stoljeću (Univerzitet SHS u Zagrebu). Kasnije od 1969.-1972, to se javno zvalo Hrvatsko Sveučilište - Zagreb, da bi nakon Titina državnog udara od 1972. opet bilo preimenovano do danas kao Sveučilište u Zagrebu. U Jugoslaviji i sve dosad se kod nas ustalila praksa da se stariji nazivi sveučilišta i prvih zagrebačkih fakulteta prije Jugoslavije lažno mijenjaju stoljećima unatrag, da prividno budu "oduvijek" u skladu s novijom štokavsko-balkanskom ideologijom.

Fakulteti

Sveučilište u Zagrebu danas sadrži 29 fakulteta, 3 akademije i 1 sveučilišni centar:

Akademije i pridruženi centar

Rektori Univerze / Sveučilišta

Od 1874. do 1901.

Matija Mesić (1874.-1875.), Stjepan Spevec (1875.-1876.), Anton Kržan (1876.-1877.), Kosto Vojnović (1877.-1878.), Franjo Maixner (1878.-1879.), Franjo Iveković (1879.-1880.), Šandor Aleksandar Bresztyenszky (1880.-1881.), Franjo Marković (1881.-1882.), Feliks Suk (1882.-1883.), Blaž Lorković (1883.-1884.), Đuro Pilar (1884.-1885.), Gustav Baron (1885.-1886.), Franjo Vrbanić (1886.-1887. i 1901.-1902.), Tadija Smičiklas (1887.-1888.), Antun Franki (1888.-1889.), Luka Marjanović (1889.-1890.), Natko Nodilo (1890.-1891.), Ivan Bujanović (1891.-1892. i 1903.-1904.), Josip Pliverić (1892.-1893. i 1904.-1905.), Vinko Dvoržak (1893.-1894.), Antun Maurović (1894.-1895.), Franjo Spevec (1895.-1896.), Armin Pavić (1896.-1897.), Juraj Doćkal (1897.-1898.), Josip Šilović (1898.-1899.), Đuro Arnold (1899.-1900.), Rudolf Vimer (1900.-1901.)

Od 1902. do 1945.

Vjekoslav Klaić (1902.-1903.), Antun Heinz (1905.-1906.), Antun Bauer (1906.-1907.), Milivoj-Klement Maurović (1907.-1908.), Gustav Janeček (1908.-1909.), Josip Volović (1909.-1910.), Julije Rorauer (1910.-1911.), Julije Domac (1911.-1912.), Josip Pazman (1912.-1913.), Edo Lovrić (1913.-1914. i 1937.-1938.), Đuro Korbler (1914.-1915.), Fran Barac (1915.-1916.), Ernest Miler (1916.-1917. i 1926.-1928.), Julije Golik (1917.-1918.), Ivan Angelo Ruspini (1918.-1919.), Ladislav Polić (1919.-1920. i 1924.-1925.), Karlo Radoničić (1920.-1921.), Vladimir Varićak (1921. -1922.), Đuro Nenadić (1922.-1923.), Stjepan Zimmerman (1923.-1924.), Drago Perović (1925.-1926.), Josip Belobrk (1928.-1932.), Albert Bazala (1932.-1933.), Đuro Stipetić (1933.-1935.), Stanko Hondl (1935.-1937.), Andrija Živković (1938.-1940.), Stjepan Ivšić (1940.-1943.), Božidar Špišić (1943.-1944.), Stjepan Horvat (1944.-1945.)

Od 1945. do danas

Andrija Štampar (1945.-1946.), Grga Novak (1946.-1947.), Andrija Mohorovičić (1947.-1949.), Marko Kostrenčić (1949.-1950.), Antun Barac (1950.-1951.), Franjo Bošnjaković (1951.-1952.), Teodor Varićak (1952.-1953.), Željko Marković (1953.-1954.), Hrvoje Iveković (1954.-1956.), Zoran Bujas (1956.-1958.), Marijan Horvat (1958.-1960.), Vladimir Serdar (1960.-1963.), Slavko Macarol (1963.-1966.), Jakov Sirotković (1966.-1968.), Ivan Supek (1968.-1972.), Predrag Vranicki (1972.-1976.), Drago Grdenić (1976.-1978.), Ivan Jurković (1978.-1982.), Zvonimir Krajina (1982.-1986.), Vladimir Stipetić (1986.-1988.), Zvonimir Šeparović (1988.-1990.), Marijan Šunjić (1990.-1998.), Branko Jeren (1998.-2002.), Helena Jasna Mencer (2002.-2006.), Aleksa Bjeliš (2006.-2014.), Damir Boras (2014. - 2018.)

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Croatian Wikislavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Sveučilište_u_Zagrebu&oldid=45013"