Mirko Bogović
Mirko Bogović (Varaždin, 2. veljače 1816. - Zagreb, 4. svibnja 1893.) je bio hrvatski književnik, pravnik i političar.
Životopis
Mirko Bogović je rođen 2. veljače 1816. godine u Varaždinu.
Pučku školu je pohađao u Križevcima, a gimnaziju u Varaždinu. Pohađao je kadetsku školu u Petrovaradinu, te je u Osijeku služio vojni rok kao kadet u 53. carskoj i kraljevskoj pješačkoj pukovniji. Nakon vojnog roka je studirao filozofiju u Sambotelu i pravo u Zagrebu.
Bio je urednik časopisa Neven (1852.) i Kolo (1854.). Zajedno s Ivanom Filipovićem je bio osuđen na šestomjesečnu zatvorsku kaznu zbog objavljenog Filipovićeve pjesme „Domorodna utjeha” u časopisu Neven. U doba Bachovog apsolutizma je bio jedan od najznačajnijih književnika u Hrvatskoj. Svoja književna, pjesnička i politička djela je pisao na hrvatskom i njemačkom jeziku. Od 1866. godine je bio član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
U svojoj mladosti je bio pristaša ilirskog gibanja, ali se kasnije pridružio mađaronskoj Unionističkoj stranci kao protivnik Austrije i pobornik hrvatskog saveza s Ugarskom. Kasnije je obnašao nekoliko političkih dužnosti, među kojima kao župan Zagrebačke županije, saborski zastupnik i savjetnik ministarstva za Hrvatsku u Pešti. Nakon umirovljenja 1875. godine, vratio se u Zagreb i potpuno se povukao iz političkog života.
Preminuo je 4. svibnja 1893. godine u Zagrebu, u 77. godini života.
Djela
|
Pjesme:
|
Drame:
Političke knjige:
Nedovršena djela u rukopisu:
|
Literatura
Tomislav Bogdanović i Josipa Sokač Bogdanović: Mirko Bogović (1816.-1893.) – osvrt na život i djelo, u: Cris: Časopis Povijesnog društva Križevci, god. XVIII., br. 1, Križevci 2016., str. 5 - 17
Vanjske sveze
- Hrvatska enciklopedija: Mirko Bogović
- Hrvatski biografski leksikon: Mirko Bogović
