Mudrost

Mudrost (grč. σοφία, lat. sapientia) je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasudjivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se mudroslovima. Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude.

Poviest

Već u 5. st. pr. Kr. mudrost dobiva i svoje praktično značenje: ona je znanje, poznavanje, sposobnost ili umješnost u obrtu ili upoznatost (prisnost) s nekom stvari, a u istaknutom smislu i razboritost (φρόνεσις), sposobnost prosudbe i praktičnoga postupanja u bitnim stvarima koje se tiču svagdanjega života, prije svega u političkom području. Mudrost je obuhvaćala ne samo ono što se danas razumijeva pod filozofijom nego i geometriju, glasbu, astronomiju i druge tada poznate znanosti i umijeća. Nastojanje oko pravoga znanja zahtijeva čovjekov životni angažman, tj. život koji je sukladan tomu nastojanju, što u krajnjem obliku predstavlja spremnost na tjelesnu smrt radi obrane vlastita uvida, kao što je to bio slučaj sa Sokratom. Od Aristotela i Tome Akvinskoga mudrost se razumije kao poznavanje zadnjih uzroka bivstvujućeg, tj. znanje o zadnjim razlozima i svrhama bivstvujućeg, prosudba onoga konačnog i vremenskog pod vidom vječnosti (sub specie aeternitatis), čime se postiže jedinstvo mišljenja i djelovanja. Dok I. Kant razumije mudrost kao suglasnost volje o konačnoj svrsi, A. Schopenhauer smatra da mudrost označuje ne samo teorijsku nego i praktičnu savršenost, tj. ona je potpuno ispravna spoznaja stvarî koja u toj mjeri prožima ljude da ih potpuno vodi i u njihovu djelovanju.