Nacionalni park Brijuni
Narodni park Brijuni (13 zaštićenih otočića na jugozapadu Istre): ranogrč. Brygeides nesoi, lat. insulae Pullariae, jugosrb. "Titovi Brijoni". - Brijuni su otočje i nacionalni park u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana uz jugozapadnu obalu Istre, sa 13 otoka i otočića sada zaštićenih kao Nacionalni park.
Zemljopisni uvid
Ovo otočje leži par kilometara jugozapadno od Istre nasuprot luke Fažana, a sastoje se od 2 otoka i 11 otočića i školja ukupne površine 36,3 km²: dva najveća otoka su Veli Brijun i Mali Brijun. Veli Brijun (jugosrb. Veliki Brion) je dug 4,5 km, širok do 3 km sa 690 ha površine i najviši vrh mu je 42m. Luka Brijuni je u iztočnoj uvali Velog Brijuna, nasuprot Fažani.
Na sjeverozapadu od Velog je Mali Brijun (1,1 km2), odvojen je uzkim i plitkim (2,5 m) prolazom Tisnac. Najviše njih tj. 9 otočića leže dalje na zapadu i sjeverozapadu od glavnih, redom sjever-jug: Sv. Marko, Gaz, Obljak, Supin, Galija, Grunj, Krasnica (tal.& srb. Vanga), Pusti i Vrsar. Dva naseljena otočića (Jerolim i Kotež) na jugoiztoku od Velog Brijuna zatvaraju Fažanski kanal i okruženi su dubljim morem. Ukupna dužina brijunskih obala je 37,8 km.
Mirnim i ravnim reljefom su Brijuni slični susjednoj jugozapadnoj Istri. Sastavljeni su od vodoravnih krednih vapnenaca s dobro izraženim slojevima svjetle boje, zrnaste gradje i dosta porozni, kao dobar kamen za gradnju. Otočje je prekriveno plodnom crvenicom. Izloženi su morskim utjecajima pa imaju blagu klimu s prosječnom zimskom temperaturom oko 5,8°С, proljetnom 12,5°С, ljetnom 22,8°С i jesenjom 14,8°С. Bura tu stiže dosta oslabljena, a snieg pada tek iznimno i brzo se otopi. Godišnja količina oborina (906 mm u susjednoj Puli) nije velika i maksimum je u listopadu, ali je relativna vlaga tu dosta velika zbog ekoloških razloga: plitko more, debli sloj crvenice i bujan biljni pokrov.
Otočje je bujno obraslo i gdje nisu sječom napravljane čistine: crnika, lovor, bor, ružmarin i dr. uz dobro aklimatizirane egzotiče biljke kao libanonski cedar, agave, palme, bambusi itd., tu čine neprohodne šikare i guste park-šume. Zbog zadržavanja povećane vlage, livade su i ljeti redovno zelene. Na jednom mjestu je ostavljena i močvara, kako bi posjetitelji imali uvid, kako su Brijuni ranije prirodno izgledali. Strana fauna iz Europe se na Briune unosi od 1900, a safari-park s egzotičnom faunom iz inih kontinenata tu postoji od 1978.
Poviestni uvid
Brijuni imaju bogatu poviest i prvi ljudi se tu nalaze dosta rano: Zemuničko naselje na rtu Gromači potječe još iz eneolitika, oko 2000. pr.Kr. Tu je odkrivena radionica kamenog alata i oružja, zemljanog posudja, predmeta od kostiju i malobrojnih predmeta od bakra. Brijunska kultura je eneolitička i ranobrončanodobna kultura iz bakarnog doba. Brijuni (= domaće-čakavski) su prvi puta zapisani iz ranije antike starogrčki kao Brygeides nesoi, pa potom iz kasne antike pod Rimom kao insulae Pullariae. Kasniji talianski (i noviji jugosrbski) naziv Brioni je prvi puta zapisan od godine 1421.
- Predpoviest: Prvi tragovi ljudi su tu pred 5 tisućljeća. Krajem eneolitika se u Istri (nalazište Gromače na Brijunima) nalazi nejasna kultura s grubom keramikom i metličastim ukrasima, koja zalazi do ranoga brončanog doba. U Istri su tada naselja na otvorenom prostoru i pećinska staništa, ter metličasto ukrašivanje stienki keramičkih posuda: Brijuni, Pradišel, pećina Cingarela, Trogrla pećina, Novačka pećina, Podosojna pećina, Romualdova pećina, Šandalja. To su tekovine eneolitika koje se nastavljaju do prve faze brončanog doba. Petrić je tu pojavu po prvom nalazu nazvao brijunskom kulturom. Prve kamene gradine na Velomu i Malom Brijunu su gradjene oko 2000 god. pr.Kr.
- Antika: Brijuni su već bili poznati ranim imenom iz antike starogrčki kao Brygeides nesoi, ter iz Rima latinski kao insulae Pullariae. Medju prvim plemenima koja su naselila Brijune su Histri oko 1000. pr.Kr., nakon kojih su došli Kelti i Rimljani, pa od 6.st. Hrvati. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-poviestni ostatci od kojih su najpoznatiji i najočuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz 1.- 2.st. i rimske terme, Venerin hram, pa kasnije još bizantski kastron, bazilika Sv.Marije iz 5.- 6.st., ter srednjovjeka crkva Sv. Germana iz 15.st. Nakon rimske propasti, nad Brijunima vladaju Ostrogoti god. 476-533, pa Bizant do 776. i Franci do 1230., ter od 1331. do propasti Mlečani.
Kad je u drugoj polovici 19.st. izgradjena novija Pula i obnovljeno njezino vojničko značenje jer postaje glavnom ratnom lukom u Austrougarskoj, Brijuni postaju važan dio njezina obrambenog sustava i tu je napravljena utvrda. Godine 1893. austrijski industrijalac P. Kupelweiser kupuje Brijune i uz velike troškove ih uredjuje. U tomu sudjeluje i dr. Robert Koch, koji je s tih vlažnih otoka izkorjenio malariju isušivanjem močvara i poribljavanjem močvare ribicama koje se hrane ličinkama komaraca. Potom Brijuni postaju mondenim ljetnikovcem poznatim diljem Europe.
Vlasnik je tu podigao velike i za ono doba luksuzne hotele. Pored morskog kupališta je tu bio podignut i nadkriveni bazen s grijanom vodom. Napravljeni su putovi uglavnom kolski, za vožnje kočijama i biciklima, uredjeno je konjsko trkalište, pa igrališta za golf i tenis. Otočje je naseljeno biranom divljači (srne, jeleni, zečevi, fazani, patke i dr.), vinogradi tu daju dobra vina, a s kopna je dovedena voda, telegrafsko-telefonska veza i električni vod. Turističke su gradjevine smještene na iztočnoj strani Velog Brijuna koji je najbliže kopnu.
Novija uloga
Početkom 20.st. do 1. svjetskog rata je tu bilo jedno od eminentnih sastajališta bogatih gradjanskih i aristokratskih turista. Prvi svj. rat i vojna okupacija, pa nazadovanje Pule i gospodarske promjene su unatoč dobrim vezama Brijuna uz avionske i brodske linije za Trst i Veneciju ipak potisnule njihovu ulogu. Za 2. svj. rata je ovo otočje bilo opustošeno i neposredno pred kraj rata su od bombardiranja nastradali hoteli i lučki uredjaji na Velom Brijunu.
Nakon rata su tu turistički objekti nacionalizirani, ter postupno osposobljeni i modernizirani. Obnovljen je i inventar egzotične divljači. "Titovi Brijoni" su potom postali ljetnom rezidenciom J.B. Tita, koji je na njima primao niz svjetskih državnika, vanjskih delegacia i iztaknutih političara. Na Brijunima je održano više važnih sjednica državnih i partijskih foruma, medju inima i poznati 4. brionski plenum CK-SKJ 1966.
Zahvaljujući svojoj razvedenoj obali od 37,8 km, poviesti, egzotičnoj flori i fauni, zbog čega Brijune neki popularno nazivaju i „raj na Zemlji“, Brijuni su od 27. listopada 1983. godine politički proglašeni Nacionalnim parkom i poznato su turističko odredište u Istri.
Zapravo je to više popularno-zabavni perivoj (poput Maksimira), negoli neki zaštitni prirodni park izvorne prirode (kao ini naši pravi Nacionalni parkovi). Dovoljno je npr. uporediti Brijune s Paklinskim otočjem kod Hvara, koji su brojem otočića slične veličine, ali ovi eko-bogatstvom i brojnošću rjedjih prirodnih vrsta ipak daleko nadvisuju Brijune.
Medjutim, još pred stotinjak godina oko 1.svj.rata. su Brijuni bili bar poluprirodno otočje tada dostojni zaštite. Naprotiv su dosad, zbog primitivnih Titinih direktiva za njihovo 'egzotično' preuredjenje, već dielom uništeni: osobito najviše Veli Brijun sa svojim umjetnim parkovima i egzotičnom lovnom faunom je pretvoren u lažni "kič-park", koji od Brijuna najmanje spada u neku prirodnu zaštitu. Stoga ga treba izbaciti iz Nacionalnog parka i u njemu ostaviti samo ine poluprirodne otoke okolnih Brijuna (dok su još vriedni zaštite i nisu uništeni).
Summary
The Brijuni Islands (Ital.& Serb. Brioni) are a group of fourteen small islands in the Croatian part of the northern Adriatic Sea, separated from the west coast of the Istrian peninsula by the narrow Fažana Strait. The largest island, Veli Brijun (Ital. Brioni Grande), of 5.6 km2, lies 2 km (1 mile) off the coast.
The other minor islands are Mali Brijun, San Marco, Gaz, Okrugljak, Supin, Supinič, Galija, Grunj, Krasnica (Ital. Vanga), Madona, Vrsar, Jerolim and Kozada. Famous for their scenic beauty, these islands are a holiday resort and a Croatian National Park.
Poveznice
Referenca
A provisional digest, mostly loaded from Wikipedia.
