Jadranska skupna otočja

Jadranska skupna otočja (hrvatski arhipelazi nizova manjih otoka): - Izim geološki po izrazitomu vapnenastom krasu, hrvatski otoci na našem Jadranu se bar dielom razlikuju od inih europskih takodjer i po tomu, što zamalo nigdje drugdje oko Europe (izim tek donekle u Grčkoj) većinom ne postoje tolike brojne skupine cielih nizova od mnoštva manjih kamenih otoka, otočića (čakav. školja) i školjića (jugosrb. 'hridi'), kakvih je razmjerno najviše kod nas uz hrvatske obale iztočnog Jadrana:

Postanak sličnih otočja

Još puno više takvih brojnijih vapnasto-koraljnih otočja ima samo u dalekoj Polineziji na Pacifiku, osobito spram mnoštva sitnih karbonatnih otočića zapadnije Mikronezije. Takodjer i većina naših otočja su ovima postankom manjeviše slični, - ali su naši ipak postali puno ranije od tih pacifičkih, tj. još u davnom mezozoiku uz obale bivšeg praoceana Tethys, koji je dosad nestao i većinom je presušio zbog izdizanja Alpa, naših Dinarida, ter ostaloga južnoeuropskog i prednjeazijskog gorja.

Ina skupna otočja uz Europu

Izim našeg Jadrana i Egejskog mora uz Grčku s bližim otočnim skupinama (Dodekanez, Cikladi i Sporadi), uz ostale europske obale su takva brojna otočja razmjerno riedka, ili gdje postoje su jako daleka od europskog kopna: npr. Azori, Svalbard i sl.

Razmjerno skromniji, drugi otočni arhipelazi uz europske obale s tek po desetak do nekih dvadesetak otočića, nalaze se još npr. uz Tursku na Mramornom moru, pa na jugoiztoku Španjolske (Pithyusi), zatim na britanskom sjeveru kao Hebridi uz Škotsku, ter hladni Lofoti na sjeverozapadu Norveške.

Zatim su još podalje izvan Europe na dalekom Arktiku sjevernije ledena skupina Svalbard (Spitzbergen), ter još daleko vulkansko otočje Azori zapadnije na oceanskoj pučini nasred Atlantika. Kanarski otoci su tek politički u Europi, ali prirodno-zemljopisno su ovi ipak bliže uz sjeverozapad Afrike.

Egejski Archipélagoi

Egejsko more (Aigãion Thalatta) izmedju Grčke i Male Azije sadrži najviše otoka, otočića i sitnih školja (grč. skopeloi) u Europi ili preko njih 9.000, ali po broju skupnih otočja je približno slično kao naš Jadran (jer egejski su većinom dalje-razpršeni). Stoga se u Grčkoj nalaze grupno tek 3 takva važnija arhipelaga:

• Cikladi (Kykládes) su središnje egejsko otočje jugoiztočno od Atene, s većim otocima Náxos, Ándhros, Tinos, Milos, Amorgós, itd.
• Sjeverni Sporadi (Sporádes) su sjeverozapadni izmedju većeg otoka Eubeja i poluotoka Halkidike, s važnijim otocima Skýros, Skópelos, Alónisos, ...etc.
• Dodekanez (Dodekanisos) ili Južni Sporadi se nalaze na egejskom jugoiztoku tj. uz jugozapad Male Azije, s desetak većih i osrednjih otoka: Ródhos, Kárpathos, Kos, Sámos, Khios, Ikaria, ...etc.

Sada niže sliedi pobliže pregled naših najvećih, hrvatsko-jadranskih skupnih otočja. Izvan Hrvatske se na zapadnoj strani Jadrana uz Italiju nalazi samo manja, tek donekle slična skupina od desetak otočića i školja ('hridi') u skupini Tremiti.

Sjevernodalmatski Kornati

Kornati (klasično-antički Celadussae, novotal. Incoronati, njem. Kornaten) su naš otočni Nacionalni park i najbrojniji europski arhipelag, s oko 140 pripadnih otočića (školja) i školjića ('hridi') uz sjevernu Dalmaciju izmedju Zadra i Šibenika, a od tih je 79 zaštićenih u tom Parku: vidi o Kornatima pobliže Kornati (Celadussae).

Iako tvore bogati i tipski kraški reljef, biljni pokrov Kornata dosad više nije baš prirodan, nego je većinom razoren stoljetnim sječama i uzastopnim požarima kao antropogeni krajolik. Zato su od prvotne prirode tu preostali tek značajni endemi na nedostupnim otočnim stienama, ter gnjezdišta ptica na otočićima, ali uglavnom bez prvotne šumske flore i faune grmastih makija.

Srednjojadranski Lastovci

Nakon najbrojnijih, popularnih i formalno zaštićenih Kornata, drugo naše brojnije otočje su na središnjoj pučini Jadrana izdvojena otočna skupina Lastovci (klas.lat. Lastobonides, novotal. Ladestani), koji ukupno obuvaćaju do pedesetak otoka, otočića i školjića zapadno i iztočnije od glavnog Lastova, tj. izmedju najzapadnijega pučinskog otoka Šujac (=čakav., tzv.jugosrb. "Sušac") i najiztočnijeg otočića Glavat bliže spram Mljeta.

Po svojoj prvotnoj očuvanosti i većinom prirodnomu biljnom pokrovu s obiljem tvrdolisnih makija i njihove faune, ovi ini Lastovci su sve do danas znatno bliži prvotnomu prirodnom stanju od popularnih Kornata, ali uglavnom još nisu pobliže zaštićeni izim tek djelomično glavnog Lastova: vidi o ovom otočju pobliže Lastovo i Vrhovci i još Šujac (otok Sušac).

Velebitski burni Školji

Treća po brojnosti hrvatska otočna skupina kamenih otočića i manjih školjića jesu podvelebitski burni Školji od 28 olujnih kamenih otočića i školjića, nanizanih uzduž burnoga Velebitskog kanala od sjeverozapada kod Novoga (školj Sv.Marin) i sve do Karinskog Ždrila: Karinski Školj na jugoiztoku: vidi još pobliže Podvelebitski burni Školji. Ovo je po brojnosti otočića treća skupina u Hrvatskoj, nakon Lastovaca i najbrojnijih Kornata, a položajem to je najsjeverniji, hladni i burni otočni niz na Jadranu i cielom Sredozemlju.

Medju svima našim skupinama raznih otočja, ovi su nenaseljeni Velebitski Školji ostali izrazito zanemareni i neproučeni i o njima je prije objavljen tek 1 mali prilog (Rossi 1917). Izim malih automatskih svjetionika i tek par napuštenih ribarskih koliba u ruševinama, ovi su Velebitski Školji danas uglavnom nenaseljeni.

Za razliku od većine inih jadranskih otoka, ovi pod Velebitom su zamalo posvema goli, bieli i kameniti bez ikakve šume zbog uzastpnih olujnih do orkanskih vjetrova tj. česte bure i najgorje zimske Levantare, većinom su poprskani i prevučeni slanom korom. Iako uz malo oskudnog grmlja i više zeljastih halofita, tu uz orkansko-slanu klimu raste razmjerno najviše osebujnih otočnih endema, ter najveća brojna jata raznih morskih ptica: galeba, čigra, čiopa, ronaca i povremeno još inih, rjedjih na Jadranu.

Dubrovački Elafiti

Otočje Elafiti ili Dubrovački otoci je po brojnosti četvrta i naiztočnija skupina na hrvatskom Jadranu, koja obuhvaća do dvadesetak osrednjih otoka, otočića i sitnih školjića, nanizanih uz južnojadransku obalu oko Dubrovnika tj. izmedju Stona i Cavtata: vidi još pobliže Dubrovački Elafiti.

Medju ovima su najveći i stalno nastanjeni osobito najveći otok Šipan, pa Lopud i Koločep, dok su ini manji većinom naseljeni tek u ljetnoj sezoni kao otočići Lokrum i Jakljan, a ostali manji su većinom nenaseljeni izim tek sezonskih kupača.

Dubrovački Elafiti zbog eko-očuvanosti i kišnije klime su otočna skupina na Jadranu s najbujnijim šumskim pokrovom makija i borovih šuma, a takodjer i na vanjskim pučinskim stienama sadrže niz južnojadranskih endema, ter gnjezdišta južnih sredozemnih ptica.

Ine manje grupe na Jadranu

Uz gornja 4 najbrojnija jadranska otočja s preko dvadesetak do stotine pripadnih susjednih otoka, otočića i školjića, na Jadranu još postoji i više inih manjih otočnih skupina koje obuhvaćaju bar oko tuceta pa do dvadesetak susjednih manjih otočića i školjića.

Medju takvima su (uz gornja veća otočja) još u Hrvatskoj osobito Paklinski otoci (=hr.čakav.: jugosrb."Pakleni") sa 16 otočića na jugozapadu Hvara, zatim istarski Brijuni s 13 otočića, pa Lošinjsko otočje (Unije, Srakane, Susak, Ilovik, Orjule, itd.) s 15 otočića, ter još na zapadnoj talianskoj strani manje otočje Tremiti, a duž zapadne obale Skadarskog jezera u Crnoj Gori su s tima morskim donekle slične i Skadarske Ade (Scutari Adalar), ... itd.

Abstract

Croatian archipelagoes in Adriatic: - A condensed comparative survey on the insular groups and rocky archipelagoes within the Adriatic Sea of Croatia is offered: including chiefly the most dissected Kornati Archipelago (ca. 140 islets), then also Lastovci with nearly 50 ones in mid offing, Velebit Školji at NE Adriatic coast including 29 islets, and Elafiti at port Dubrovnik with nearly twenty coexisting isles.

Poveznice

• Paklinski otoci
• Lastovo i Vrhovci
• Dubrovački Elafiti
• Kornati (Celadussae)
• Podvelebitski burni Školji

Reference

A condensed digest exhausted mostly by combining data on many Adriatic isles in actual wiki.