Najduže rtine Jadrana
Najduže rtine Jadrana (izduženi višekilometarski poluotoci primorske Hrvatske): - Morski rtovi na zapadnoj talianskoj obali Jadrana, kao i većina jugoiztočnih uz Crnu Goru i Albaniju su uglavnom niži, kraći i zaobljeni ili trokutasti, a jedina duža iznimka na Jadranu izvan Hrvatske je Karaburun (Glossa) uz Otranto.
Duž istočnih obala Jadrana u Hrvatskoj ima bar desetak takvih vrlo izduženih užih i strmih kamenih rtova, osobito od južne Istre pa do Pelješca. Drugdje na inima europskim obalama izvan Hrvatske, donekle sličnih izduženih rtova ima osobito na Egejskom moru u Grčkoj, ter još sjevernije većinom niži-pješčani na Baltiku npr. Danska, Litva, itd.
Sadržaj
Najduže rtine u Hrvatskoj
Kod nas se na jugozapadu Hrvatske nalazi bar desetak vrlo izduženih, brdskih i većinom strmih kamenih rtina (= čakav. artỳna), koje su medju najdužima takvim u cieloj Europi, a osobito je takav najduži poluotok Stonski Rat (ili Pelješac) koji je medju ovima i jedan od najviših (nakon grčkog Atosa).
Drugi su tomu manjeviše slični po dužini kod nas još Premantura (Kamenjak) na jugu Istre, pa dugi Lunski poluotok na zapadu Paga, još rtina Opat na jugoiztoku glavnog Kornata i Rtina na sjeverozapadu Ravnih Kotara uz Pag, ter klisurasta rtina Sokuol na iztočnom kraju Krka. Ine razmjerno manje i niže slične su još duge niže rtine kod nas na Jadranu npr. konavoska Prevlaka pod Sutorinom i ostale manje, koje su razmjerno sličnije običnima nizkim rtinama na Baltiku.
Stonski Rat (Pelješac)
Stonski Rat ili poluotok Pelješac (čakav. Pelisac, klas. latin. Stantania, talij. Sabbioncello), naš je najduži rt na Jadranu i ujedno najviši, s najvišim vrhuncem Sutilija do 961m, pa je time viši od svih jadranskih otoka. Taj dugi poluotok na krajnjem sjeverozapadu završava iztaknutim kamenim rtom Lovišće (jugosrb. "Lovište").
Stonski Rat je većim dielom izgradjen od dolomita i prvotno je prirodno bio obrašten našima endemskim šumama dalmatinskog bora (Pinus nigra dalmatica), koje su dosad većinom posječene ili izgorile u požarima, pa tek manjih očuvanih ostataka još ima na srednjima i iztočnim brdima Pelješca.
Premantura na jugu Istre
Istarska Premantura ili rt Kamenjak (= klas.lat. Promontorium) je druga po veličini hrvatska rtina na Jadranu, koja se od jugo-luke Pula (izvorno-hrv. Pulj) na južnijem kraju Istre pruža spram pučine sjevernog Jadrana. Stoga je to ujedno i najtopliji ogranak poluotočne Istre, koji i po zimi većinom tu jedini ostaje bez mraza.
Domaći naziv Kamenjak se pobliže odnosi na niži i plosnati najjužniji rtić u okviru veće izdužene rtine Premanture. Ova Premantura je zajedno sa južnijim trokutom poluotočne Istre zamalo jedini dio ovog poluotoka koji ima posve sredozemni klimatski i vegetacijski značaj pravog Sredozemlja s većima tvrdolisnim makijama (Quercion ilicis) i garigama (Cisto-Ericion: jugosrb. tzv. "garizima").
Na ostalima primorskim dielovima poluotočne Istre se nalaze samo oskudno i izprekidano slične manje obalne oaze tvrdolisnog grmlja tek u mozaiku polusredozemnog tipa, dok je unutrašnjost istarskog poluotoka većinom listopadna (= submediteran) i slična poput dalmatinske Zagore.
Izdužena rtina Lun na Pagu
Lunski poluotok tj. izdužena rtina na zapadnom kraju otoka Paga je dužinom treća na Jadranu i najduža je medju hrvatskim otocima. Sama kamena rtina je razmjerno niža i prvotno je uglavnom bila prirodno obrasla tvrdolisnim makijama divlje masline (Olea sylvestris = Olea oleaster), koje su potom obradjivanjem maslinika većinom pretvorene u rodne nasade pitomih maslinika za proizvodnju kvalitetnog maslinova ulja.
Rtina Opat na iztoku Kornata
Krajnji jugoiztočni izdanak glavnog otoka Kornata u Nacionalnom parku je izdužena, uzka i niža kamena rtina Opat. To je dužinom četvrta uzka kamena rtina kod nas na Jadranu, koja je zbog ranijih požara i potom izpašom sitne stoke uglavnom ogoljela i većinom je bez grmlja, pa je pretežno zarasla južnima sredozemnim pašnjacima iz grupe Cymbopogo-Brachypodion.
Sjeverna Rtina Ravnih Kotara
Najsjeverniji kameni izdanak na sjeverozapadu Ravnih Kotara, uz Paški most spram otoka Paga se izvorno po domaćem zove Rtina. Zbog svog položaja uz Velebitski kanal nasuprot najvišem grebenu pod vrhuncima južnog Velebita, ova Rtina je razmjerno najhladnija medju sličnima i ima burno olujno podneblje, pod orkanskim udarima najjače velebitske bure i sa čestom morskom posolicom iz okolnoga olujnog mora.
Stoga je ova olujna Rtina sva oderana čestom i žestokom burom, pa je uglavnom ogoljela kao kameniti goli kras, samo s oskudnom travom i uglavnom bez grmlja, tek s par izkrivljenih i posve vodoravnih stabala zbog stalnog savijanja orkanskom burom. Zbog česte i jake zračne posolice, inače niže obalne slanuše (halofiti) ovdje rastu skoro preko svih kamenih ploha na toj rtini.
Olujna rtina Sokuol na Krku
Ova otočna rtina s domaćim čakavskim imenom Sokuôl (= jugosrb. tzv. "Soko") nalazi se baš nasuprot burnog Senja, uz Velebitski kanal na najiztočnijem izdanku otoka Krka izmedju olujnih obalnih uvala Malalukà i Velalukà, a uglavnom je okružena strmim klisurastim obalama.
Ovdje je orkanska Senjska bura podjednako jaka kao i na Rtini kod Paga, ali je tu zbog bliskog Senja ipak zamalo duplo češća kroz godinu. Zato je zbog prečeste bure s preko 200 olujnih dana godišnje, ovdje doslovce sav kameni krajolik oko te rtine Sokuol posvema oderan stalnim i čestim olujnim vjetrovima s obilnom zračnom posolicom.
Stoga tu u olujnom krajoliku nalik kamenoj pustinji, posvuda naokolo prevladava golo kraško kamenje s vrlo oskudnom travom u zaklonima, ali uglavnom bez ikakvog grmlja niti drveća. Tu se u zaklonima većinom nalaze samo najodporniji kameniti pašnjaci iz stepske sveze Festucion illyricae, a na otvorenim glavicama su bodljasto-ježinasti jastučići Drypis jacquiniana.
Niža rtina Prevlaka uz Sutorinu
Za razliku od inih predhodnih rtina gore opisanih, ova Prevlaka je od svih njih najniža i u sadanjoj Hrvatskoj je to najjužniji dio naših obala, koja se nalazi jugozapadno pred ulazom u zaljev Boke Kotorske pod pograničnim brdom Sutorina. Sama rtina je vretenastog oblika i uglavnom nizka i plosnata tek par metara izdignuta nad razinom mora, a na jugoiztoku izpred Boke Kotorske završava kamenim rtom Oštro s većim svjetionikom.
Ovo je duž hrvatskih kopnenih obala, izim dalmatinskog otočja razmjerno najtopliji i sada najjužniji dio hrvatskoga kopna s blažim sredozemnim podnebljem tipa eumediterana, ter je izložena razmjerno slabijoj buri i više na udaru pučinskog juga. Stoga je ta Prevlaka većinom obrasla tvrdolisnim sredozemnim rašćem uz more s grmolikim garigama (Cisto-Ericion) i na srednjem grebenu s nešto drvenaste zimzelene makije (Quercion ilicis).
Poveznice
Referenca
A condensed comparative digest on the Croatian major capes at eastern Adriatic.
