Pag (Poag)

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Otok Pag (domaće-čakav. Poag, talij. Pago, lat. Pamodus, grč. Gissa, njem. Baag), svojom površinom je 5. najveći otok na Jadranskom moru, ali je duljinom obale od 269,2 km najrazvedeniji otok Jadrana (koeficijent razvedenosti 4,5), a površina mu je 284,6 kv.km i na otoku stalno živi 8.398 stanovnika.

Abstract

Pag (Italian: Pago) is a Croatian island in the northeastern Adriatic Sea. It is the fifth-largest island at the Croatian coast, and the one with the longest coastline. In the 2001 census, the population of the island was 7,969. There are two towns on the island, Pag and Novalja, as well as many smaller villages and tourist places. The island is administratively divided between two counties. Its northwestern part belongs to Lika-Senj County, while the central and southeastern parts belong to Zadar County in Dalmatia.

Zemljopis

Na Pag se s istočne strane može stići mostom (340 m) iz smjera Zadra, tj. od Posedarja ili trajektom u Žigljen na sjeveru otoka iz luke Prizna. Kako se u oba slučaja otoku prilazi s njegove puste, istočne strane, to ponekad kod stranih posjetitelja koji tu dolaze prvi puta izaziva šok. Otok Pag je poznat po svojoj slaboj pokrivenosti vegetacijom pa ga se često uspoređuje s Mjesečevom površinom. Kameniti pejzaž s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara pomalo sablastan dojam, a rezultat je položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine a osobito zimi, pušu jake bure koje sa sobom donose posolicu iz Velebitskog kanala, slično kao i na Golom otoku, Prviću, oko Baške i inim burnim otočićima uz Velebitski kanal. Zbog te hladnoće s Velebita, tvrdolisne mediteranske makije su tu ograničene samo na tople zaklonjene padine duž jugozapadne obale otoka, dok su olujni i hladniji istočni obronci i brdski grebeni na Pagu samo s golim kamenjarama ili nižim šikarama listopadnog bjelograba.

Upravne podjele

Otok Pag je jedini hrvatski otok koji je već dugo bio formalno podijeljen između dvije različite upravne jedinice: ranije izmedju otoka Raba i Zadra, a sada izmedju ličke i Zadarske županije. Sjeverozapadni dio otoka (Grad Novalja) danas pripada Ličko-senjskoj županiji ('ličko more'), a srednji i južni dio otoka tj. grad Pag, pa Općina Kolan i Općina Povljana spadaju u Zadarsku županiju. Takodjer i ranije u Austrougarskoj sve do Jugoslavije Pag je bio slično podijeljen, jer je najzapadniji poluotok Lun pripadao pod općinu Rab i preko toga u kotar Rijeka, a ostali dio otoka preko općine Pag pripadao je pod Zadar, ali sve donedavna nijedan dio Paga ni ikoji otok nikad nije spadao u Liku. Prije osamostaljenja Hrvatske, otok Pag je gravitirao Rijeci i Zadru, npr. automobili na čitavom otoku Pagu nosili su riječke registarske oznake. Tek uspostavom novih županija 1992. cijeli je otok najprije politički dodijeljen Ličko-senjskoj županiji što je odmah izazvalo žestoki otpor na većem dijelu otoka Paga. Novim zakonom o područjima županija iz 1997. otok je opet formalno podijeljen između 2 županije, pa je veći srednji i južni dio s Gradom Pagom i Općinom Povljana pripao Zadarskoj županiji, a samo sjeverozapadni dio otoka oko Novalje i Luna je ostao u Lici. Novija općina Kolan nastala je naknadno 2003, izdvajanjem iz područja Grada Paga.

Dialektalna raznolikost

Poput inih većih otoka npr. Krka, Brača i Hvara, pučanstvo izduženog otoka Paga je takodjer dialektalno dosta šaroliko. Iako najveći dio domaćih starosjedilaca diljem Paga govore čakavskim narječjem, tipska čakavica se tu rabi uglavnom na sjevernom i zapadnom dijelu otoka tj. od Luna do Novalje i Kolana, dok središnji dio Paga tj. grad Pag i susjedni Košljun kao arhajski dialektalni govor starosjedilaca većinom još rabe nepalatalni bodulski cakavizam. Naprotiv, istočni rub Paga prama kopnu Ravnih Kotara su nakon provale Turaka dijelom naselili štokavski izbjeglice iz zaledja dalmatinske Zagore i Bosne, pa je tu njihovim miješanjem s ranijim srednjovjekim čakavcima dosad nastao prijelazni medjudialekt šćakavska ikavica, kojim sada većinom govore starosjedioci istočnih paških sela Vlašići i Dinjiška. Sličan je šćakavski medjudialekt takodjer nastao nakon Turaka takvim miješanjem još npr. na Pašmanu, Šolti, u Barbatu, Sumartinu, Sućurju, itd.

Nepalatalni cakavizam grada Paga (Kustić 2003), starohrvatsko-cakavski Poãg: Na sjeverozapadu Paga od Luna do Novalje i u okolnim zaselcima govori se slična ikavsko-ekavska čakavština kao na većem dijelu Raba, a na jugoistoku preteže siromašnija vukovizirana polučakavica (Dinjiška-Povljana) i uz dalmatinsko kopno ikavska štokavština novijih doseljenika u selu Vlašići. Samo u gradu Pagu i susjednom Košljunu još je dosta očuvan izvorni bodulski cakavizam koji je nedavno pobliže prikazan gramatički uz opsežan rječnik (Kustić 2003). Paška cakavica je razmjerno specifična i pripada tipičnom bodulskom cakavizmu sa zamjenicama coã (tsâ) = što i zoãc = zašto, uz obilje diftonga i inih popratnih pojava cakavizma (Malecki 1929, Kustić 2003).

Paški sir

Paški sir (ovčji sir s maslinovim uljem): Daleko najkvalitetniji domaći suhi sir se proizvodi manjeviše slično na većini Kvarnerskih otoka tj. Pagu, Rabu, Krku i Cresu, a samo mu je donekle sličan i lošiji sir na Braču. Za dobivanje pravoga paškog sira (ne industrijskih surogata) rabe se isključivo sitne i bijele kratkodlake ovce mediteranskog tipa, koje na golim i kamentim Kvarnerskim otocima (Plavnik, Prvić kod Senja, Goli otok i Pag) pasu suhu i zasoljenu travu po obalnim kamenjarama: za to ne vrijede debele i čupave sivožute balkanske ovce - pramenke hranjene krmivom, čije mlijeko i sir (i meso) zaudaraju po divljači, pa je zato takav pravi sir nemoguće proizvesti izvan otoka. Najbolji takav izvorni sir se dobiva u Košljunu na Pagu i u Korniću kod Punta na Krku, a u manjim količinama (većinom za obiteljske potrebe) još i na Rabu, Cresu itd. U novije doba se umjetnim postupkom serijsko-industrijski i drugdje na kopnu od masnih ovaca tovljenih krmivom, za neupućene potrošače naveliko proizvodi tzv. "Paški" sir koji je po nizu svojstava, mirisu i aromi bitno različit od pravoga paškog sira iz Kvarnerskih otoka, tj. 'sličan' mu je samo po imenu i cijeni.

Prave sirovine

  • Svježe ovčje mlijeko od sitno-bijele primorske ovce (ne žute balkanske pramenke): ovce ne smiju biti debele-lojaste i ne smiju jesti krmivo - nego samo prirodnu zasoljenu travu na kamenjarama uz more.
  • Pravo maslinovo ulje (ne mješavina - surogat) + talog od maslina.
  • Začini: prava morska sol (ne kopneni ' Tuzlaco').

Izvorna procedura

Za pripravu 1kg tog sira potroši se 5 - 6 litara svježega ovčjeg mlijeka. Pomuzeno ovčje mlijeko većinom se kod samog tora na pastirskom stanu ugrije oko 30C i doda ugrušak da se usiri pa nastane ovčja grušalina koja se promiješa, usitni kao zrnje žita i ostane da se staloži oko 3/4 sata i potom grije na 40-50 C. Potom se iz ovčje "surotve" (sirne vode) na dnu rukama stiskaju sirne grude. One se izvade u drveno korito, posole se morskom soli i ozgora pritisnu teškom kamenom pločom da se ocijede barem kroz 1 dan, pa se oblikuju u sirne kolute promjera 20 - 30 cm. Nakon mjesec dana se sir izvana premaže maslinovim talogom (murka iz ulja) od čega potamni i posmedji. Poslije 2 - 3 mjeseca se tako prosuši vani na stalnom vjetru (bura) i kada dozori, postane polutvrd-rastezljiv (poput autogume) i može se rezati na šnite (fete) pa jesti kao prilog uz razna primorska jela.

Puina (skuta)

Nakon sirenja, preostala tekuća surotva (sirutka) sadrži još dosta bjelančevina i masla, pa se to ocijedi u platnenim vrećicama u kojima nakon pola dana preostane sekundarna sirna skuta ili puina koja sadrži i do 1/3 masla, ali je zbog toga lakše pokvarljiva pa ju treba brže svježu potrošiti kao osobiti dobar prilog uz razna jela. Nakon toga se ovaj polusuhi sir sprema kao trajni sir za jadranski parmezan, tako da se u drvenoj bačvi uroni do godinu dana pod maslinovo ulje, gdje bez zraka još otvrdne i konzervira se. Takav zreli ovčji sir može biti jestiv kao vrhunski otočni specijalitet kroz 2 - 3 godine, pa je izvana tamnosmedj a iznutra žućkast s narijetkim sitnim rupicama. Ovaj otvrdnuti sir se potom najčešće rabi kao aromatični ribani parmezan i dodatni začin uz razna primorska jela, a kvarnerski pomorci su ga ranije nosili sa sobom kao dugoročnu zalihu za prekooceanska putovanja.

Grad Pag (Poag)

Pag (= jugo-štokavski; domaće-čakavski: Poag, talij. Pago) je otočni grad u jugozapadnoj Hrvatskoj na otoku Pagu. Broj stanovnika je 4.350, poštanski broj 23250, z. širina = 44.44N i z. dužina = 15.05E. Domaći starosjedioci ga čakavski izgovaraju Poag. Gradsko područje Pag se sastoji od 11 prigradskih naselja (stanje 2006): Bošana, Dinjiška, Gorica, Košljun, Miškovići, Pag, Smokvica, Stara Vasa, Šimuni, Vlašići i Vrčići. Prema popisu stanovništva iz 2001, grad ima 4.350 stanovnika (procjena za 2005.= 5.050). Paška solana je prva solana na istočnom Jadranu i osnovali su ju još antički Rimljani, a sad je to glavna i najveća solana u Hrvatskoj.

Spomenici i znamenitosti

Grad Pag obiluje kulturno-povijesnim spomenicima. Najznačajnije građevine su Zborna crkva Marijinog Uznesenja, Knežev dvor i kula Skrivanat,- jedina preostala od devet kula koje su zajedno s bedemima, nekoć okruživale grad. Osim navedenih građevina tu su i crkva sv. Jurja, crkva sv.Frane, samostan Sv.Margarite i stari magazini soli. Kilometar udaljeno od gradske jezgre nalazi se arheološko područje Stari grad sa crkvom Sv.Marije i ostatcima akropole. Bartol Kašić, prvi hrvatski gramatičar, rođen je u Pagu 1575.

Šport: Vaterpolo klub Pag nastupa u gradskoj luci Mandrač tijekom cijelog ljeta i organizira ligaške i revijalne utakmice, te vodi Školu vaterpola za najmlađe.

Paški Starigrad

Stari grad je prije do 1970-ih bio samostalnim naseljem na otoku Pagu, a odonda je spojen kao predgradje grada Paga. Zemljopisni položaj: Od stare gradske jezgre je udaljen oko tisuću metara.

Povijest Starigrada

Na mjestu Starog grada su nađeni megaliti i nalazi iz starog vijeka, što daje potporu predpostavkama da je ondje u starogrčko doba postojalo gradsko naselje. U povijesti je bio veliko naselje i gospodarski snažno, pa je mogao financirati izgradnju vlastitih zidina. Glavna gospodarska grana je bila proizvodnja morske soli. U gradu se danas nalaze samo ostatci nekad bogatog naselja. Unutar zidina se može viditi tragove postojanja zidova, putova, utvrđenja i kuća. Kao takav bio je privlačna meta susjednim moćnim gospodarskim i upravnim središtima, koji su se često tukli oko njega, za njega i u njemu. 30. ožujka 1393. u svom napadu su ga opljačkali i spalili plaćenici. Stanovništvo je iselilo iz grada 1467. U opustjelom gradu su franjevci 1589. dali izgraditi samostan uz crkvu. U povijesti je Starigrad imao svoju luku u Košljunu za srednje velike brodove, odakle su izvozili sol kao glavni gospodarski proizvod.

Kulturne znamenitosti

  • zidine Starigrada
  • franjevački samostan (ostatci)
  • kip Majke Božje od Staroga grada
  • romanička crkva sv. Marije: prvi spomen je iz 1192, a smatra se kako je izgrađena na starohrvatskoj bazilici iz 8. stoljeća

Novalja

Novalja (talij. Novaglia, latin. Cissa) je danas lički gradić u jugozapadnoj Hrvatskoj na zapadnoj obali otoka Paga, županija Ličko-senjska: broj stalnih stanovnika je 3.335, poštanski broj 53291 - Novalja, a z. širina = 44.56N i z. dužina = 14.89E. Gradsko područje Novalja obuhvaća 10 prigradskih naselja (stanje 2006): Caska, Gajac, Kustići, Lun, Metajna, Novalja, Potočnica, Stara Novalja, Vidalići i Zubovići.

Zemljopis

Grad Novalja je smještena u plitkom zaljevu sjeverozapadne obale otoka Paga. Idealan zemljopisni smještaj na važnim kopnenim i pomorskim putovima od sjevernog prama južnom Jadranu omogućuje joj dobru prometnu povezanost s kopnom, a Novalja je često i nezaobilazna luka mnogih nautičara koji ovdje mogu uz ostalo, uzeti gorivo za svoja plovila. Prometna povezanost otoka Paga, pa tako i Novalje s kopnom je odlična: od 30. svibnja do 30. rujna trajekti na liniji kopno (Prizna) - otok Pag (Žigljen) plove danonoćno, a u ostalom dijelu godine plove 13 puta dnevno u oba smjera od 05.30 do 22.30 sati. Uz to se na otok može stići i s istočne strane preko Paškog mosta. Brojne dnevne autobusne linije povezuju Novalju sa skoro svim krajevima Hrvatske: Rijeka, Zagreb, Zadar, Split, ljeti Varaždin i Požega. Brza brodska katamaranska linija povezuje ju s Lošinjom, Rabom i Rijekom, a ljeti i sa Silbom i Suskom. Najbliža zračna luka Zemunik - Zadar, udaljena je od Novalje oko 80 km ili oko sat cestovne vožnje. Tijekom Domovinskog rata nakon rušenja Masleničkog mosta, Novalja je bila nezaobilazno mjesto jer su svi kopneni putovi za Dalmaciju tada vodili preko trajektne linije Prizna-Žigljen na Paški most. Glavni prihod Novalje je turizam. Novalja se nalazi unutar Ličko-senjske županije i tako sigurno ima veće povlastice što se tiče proračuna, kao jedina jaka turistička sredina unutar županije.

Pučanstvo: Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Novalja ima 3.335 otočnih Ličana, dok su smještajni kapaciteti daleko veći i ljeti znaju doseći preko 40.000 gostiju zajedno sa smještajnim kapacitetima okolnih naselja. Kretanje prigradskog stanovništva Novalje:

  • 1971. - 1.834 (Hrvati - 1.820, Srbi - 1, ostali - 13)
  • 1981. - 1.785 (Hrvati - 1.725, Srbi - 15, Jugoslaveni - 22, ostali - 23)
  • 1991. - 1.912 (Hrvati - 1.801, Srbi - 9, Jugoslaveni - 1, ostali - 101)
  • 2001. - 2.078 (Izvor - CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Spomenici i znamenitosti

Gradski muzej u Novalji jedna je od najzanimljivijih kulturnih ustanova, jer se unutar te zgrade nalazi još i ulaz u podzemni vodovod tzv. "Talijanova buža" iz antičkog doba izgrađen već u prvom stoljeću pr. Kr. Naime, podzemni vodovod u cijelosti je isklesan ljudskom rukom u kamenu na dužini od 1042 metra, a prosječna širina mu je oko 60 cm. Vodovod ima 9 nadzemnih otvora tzv. »odiha«, a najviši otvor nalazi se na visini od 44 metara. Danas je taj antički vodovod jedna od velikih turističkih atrakcija, jer ga posjetitelji muzeja mogu razgledavati u dužini od oko 150 metara, a u muzeju se nalaze još neki ostatci iz antike. Samo koji kilometar od Novalje, na vrhu Velo tusto čelo, nalazi se prirodni fenomen, megalitski otisak u kamenu poznat kao "Paški trokut". Trokut je istokračan, veličine 32x32x22 metara i ima oblik otiska glačala. Posjet ovom lokalitetu zahtijeva malo spretnosti u hodanju po kamenjaru jer utabane staze nema. Iako ta pojava nije do kraja rasvijetljena ni istražena, njegov nastanak neki popularno povezuju s navodnom pojavom NLO-a (UFO) nad paškim područjem u prošlim vremenima. U paškom turizmu je napose popularna mondena plaža 'Zrće'.

Šport: NK Novalja se natječe u trećoj hrvatskoj ligi. Svoje domaće utakmice igra na stadionu kapaciteta 1500 mjesta.

Poznate osobe:

  • Anton Šuljić, hrvatski katolički svećenik, bogoslov i književnik
  • Ivan Žan, maestro, orguljaš, zborovođa, skladatelj i glazbeni pedagog.

Stara Novalja

Stara Novalja je manje naselje na ličkomu sjevernom dijelu otoka Paga u Hrvatskoj, sjeverno od Novalje. Poznata je po ostacima staroga antičkog vodovoda, po bogatom podmorju, amforama, ronilačkom turizmu, pješčanim plažama, maslinicima i po svojim gastronomskim specialitetima: janjetini, ribi, paškom siru i dobrom vinu. Gospodarski se temelji na turizmu, ovčarstvu, ribarstvu i vinogradarstvu. U njoj se nalazi staro trajektno pristanište "Drljanda", gdje dubina mora doseže do 38 metara. Brodići i jahte manjeg gaza vezani su unutar uvale. Stara Novalja je tiho turističko mjesto koje nudi apartmanski smještaj, sobe i druge turističke usluge. Najveća plaža u uvali Stara Novalja je pješčana plaža "Trinćel". Duž cijele uvale nalaze se manje pješčane plaže. Klima je blaga mediteranska i sezona kupanja počinje u svibnju, a završava u listopadu. Pučanstvo Stare Novalje:

  • 1971. - 205 (Hrvati - 205)
  • 1981. - 182 (Hrvati - 179, Jugoslaveni - 2, ostali - 1)
  • 1991. - 234 (Hrvati - 229, Jugoslaveni - 1, ostali - 4)
  • 2001. - 238.

Kolan

Kolan je dalmatinsko otočno naselje i općina u južnoj Hrvatskoj. Nalazi se u Zadarskoj županiji, na srednjem dijelu otoka Paga: površina općine je 28,85 kv.km, poštanski broj: 23251 - Kolan, a z. širina = 44.49N i z. dužina = 14.96E. Kolan je danas turističko mjesto smješteno na vanjskoj jugozapadnoj obali otoka Paga, s prekrasnim pogledom na Silbu i Olib te na otočiće Maun i Škrdu. Kolan se spominje po prvi put 903 godine. Stanovnici Kolana su se bavili ovčarstvom i vinogradarstvom. Posebna općina Kolan ustrojena je 2003, izdvajanjem iz područja Grada Paga.

Općina Kolan obuhvaća naselja Kolan, Kolanski Gajac i Mandre. Većina domaćih starosjedilaca govore čakavskim narječjem. U općini živi 715 stanovnika, od toga: Kolan - 423 stanovnika, Mandre - 276 stanovnika i Kolanski Gajac - 16 stanovnika. Glavni spomenik u Kolanu je Crkva sv. Luke evanđelista, obnovljena 1929. godine. U mjestu djeluje Područna osnovna škola "OŠ Antun Gustav Matoš" iz Novalje. U kulturi su glavni KUD Bartol Kašić i dalmatinska Klapa Kolan, a najoznatija domaća osoba je pjesnik Šime Šugar Ivanov.

Povljana

Povljana (latin. Pauliniana) je otočno naselje na Pagu i općina u jugozapadnoj Hrvatskoj, u Zadarskoj županiji. Nalazi se na najjužnijem dijelu otoka Paga, poštanski broj je 23249 - Povljana, a z. širina = 44.346N i z. dužina = 15.115E. Povljana je smještena na manjoj uzvisini, tj. na dodiru vapnenačkog kamenjara i plodnih polja na flišnom aluviju. Proteže se na 38,57 kvadratnih kilometara. Veliki dio povljanskog prostora prekriven je poljima vinove loze. Povljana je u prošlosti sa plodnim žitnim poljem bila izrazito poljoprivredno područje koje je prehranjivalo veći dio otoka Paga. Šport: u Povljani sada djeluju boćarski klubovi "Povljana" i "Bas".

Povijest Povljane

Na području Općine Povljana na otoku Pagu se razvija život još od prapovijesnih vremena. Najstariji pronađeni predmet je jedan dio kamene sjekire iz bakreno-kamenog doba (halkolitik-eneolitik). Liburni ali i Rimljani ostavili su vrlo značajne tragove u prošlosti otoka Paga. Brojni su dokazi za to, a pogotovo na području Povljane. Sam naziv mjesta Povljane nastalo je od Pauliniana, ali pomoću latinskog sufiksa – ana, od rimskog imena Paulus. Hrvati vrlo rano na tom području utemeljuju svoja naselja. O njihovoj prisutnosti na području Povljane svjedoči i nekoliko ruševnih crkava i srednjovjekih groblja: Stara Povljana, Grušna, Gomilica i Belotine ograde. Ime Povljana se odnosi na Staru Povljanu i u prošlosti se spominje tokom gradnje crkve Sv. Martina dne 13. veljače 1345. godine. Kasnije se još spominje 1452. i 1492. godine, iako je naselje puno starije. U uvali Stara Povljana do 17. stoljeća nalazilo se je selo koje je prvo nosilo ime Povljana. Od trenutka kad su ga stanovnici napustili zove se Stara Povljana. Njezino stanovništvo je preseljeno u susjednu uvalu tj. u današnju Povljanu.

Pučanstvo

U ranijim stoljećima su plodna polja oko Povljane bila glavna paška žitnica iz koje se prehranjivala većina pučanstva na otoku Pagu. 1750. godine u Novoj Povljani je živjelo 90 stanovnika, a pred kraj 19. stoljeća 182. Prema posljednjem popisu stanovništa iz 2001. godine općina Povljana ima 713 stanovnika, pa je to drugo najveće naselje na Pagu. Vrlo bogati izvori vode omogućuju lokalnom pučanstvu preživljavanje i intenzivno bavljenje poljodjelstvom uglavnom za vlastite potrebe, a to su povrće i vinogradarstvo. Uz glavnu poljoprivredu, pučanstvo Povljane bavi se još ribarstvom i stočarstvom, a u novije vrijeme sve više turizmom. Po govoru se okolica Povljane na jugoistoku dialektalno razlikuje od najvećeg dijela otoka Paga, jer tu prevladavaju izbjeglice od Turaka sa susjednoga dalmatinskog kopna, pa ovi ne govore otočnom čakavicom nego prijelaznim dialektom šćakavsko-ikavski.

Literatura

  • Faričić, J. 2003: Otok Pag na starim kartografskim prikazima, Geoadria 8: 47-126, Zadar.
  • Magaš, D. 2000: Contribution to the Knowledge of the geographical characteristics of the Pag Island, Geoadria 5: 5-48, Zadar.
  • Šonje A. 1981: Kasnoantički spomenici na otoku Pagu, Peristil 24, Zagreb.
  • Horvatić, S. 1963: Vegetacijska karta otoka Paga. Prirodoslovna istraživanja 33, 187 str. JAZU, Zagreb.
  • Ljubo Tejkal 1912: Sirarstvo u Dalmaciji. Zadar.
  • Zdanovski, N. 1959: Tipovi dalmatinskih ovčjih sireva. Mljekarstvo sv. 9.
  • Baković, D. 1966: Unapredjenje sirarstva na našem jadranskom području. Mljekarstvo sv. 16.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Pag_(Poag)&oldid=35427"