Papa Silvestar I.
lat. {{{latinsko ime}}} |
|---|
Silvestar I. je bio 33. papa Katoličke crkve, od 31. siečnja 314. do svoje smrti 31. prosinca 335. godine.
Životopis
Rodom je Rimljanin, proživio je progone kršćana za careva Aurelijana i Dioklecijana, ali je doživio i slobodu kršćanstva po caru Konstantinu. Godinu dana nakon Milanskog edikta, to jest god. 314., izabran je za papu kao 33. nasljednik Svetoga Petra, prvog pape. Svi njegovi predhodnici na Petrovoj stolici bili su mučenici, iako nije baš svaki umro izravno od pretrpljenih muka. Car Konstantin 320. godine na Vatikanskom brežuljku postavlja nad grobom temelje crkvi Svetog Petra: postavlja temelje bazilike nad Svetim Grobom u Jeruzalemu. Papi Silvestru pripisuju se zasluge za gradnju crkava: Svete Agneze, Svetog Lovre i Svetog Pavla van zidina. Pitanje donatista se ponovo razpravlja na rimskoj sinodi. Jednim pismom se biskupi obraćaju papi Silvestru s puno poštovanja, ali i žaljenja što on nije bio nazočan - dakle nije sudjelovao u zaključcima. Još važniji dogodjaj tijekom Silvestrovog pontifikata i vladavine Konstantina bio je ekumenski koncil u Niceji. Nicejski koncil je dogodjaj od posebne važnosti. Povod je arijanska hereza. Arije, prezbiter Aleksandrijske Crkve, Krista smatra običnim stvorenjem, a ne Sinom Božjim. Na koncil su pozvani svi biskupi, kojima je Konstantin omogućio prijevoz. Koncil je započeo 25. svibnja 325. godine u nazočnosti samoga cara Konstantina. Sudjelovalo je oko 270 biskupa - uglavnom iz istočnih pokrajina. Iz zapadnih krajeva je bio nazočan jedan biskup iz Kalabrije i dva rimska svećenika. Papa Silvestar zbog starosti nije bio na koncilu. Koncil je trajao mjesec dana i završio rad potpunom osudom arijanizma i Sirijevih sljedbenika. Sudionici su formulirali Nicejsko Vjerovanje kojim se utvrdjuje Božanstvo Isusa Krista. Izgleda da je papa Silvije bio i prvi nositelj tijare. Umire žalostan zbog novog jačanja arijanizma i zbog Konstantinovih uplitanja u crkvenu hijerarhiju. Pun zasluga za Crkvu umro je 31. prosinca 335. godine. Njegove relikvije nalaze se u crkvi sv. Silvestra u Rimu. Službeno je proglašen zaštitnikom od gube, a još je zaštitnik i zidara, domaćih životinja i klesara. Katoličko spomendan mu je 31. prosinca, posljednjeg dana u godini, koji se po njemu naziva i Silvestrovo. Ušao je u staru hrvatsku božićnu pjesmu "Narodi nam se kralj nebeski", koja pjeva: "Silvestar papa k njim se pridruži, svecima božićnog vremena, koga na nebesi okruniše".
Legende
O papi Silvestru postoje mnoge legende. Prema srednjovjekovnim predajama sv. Silvestar je izliječio cara Konstantina od gube krsnom vodom. U ime zahvalnosti za izliječenje car je poput sluge hodao pred jašućim sv. Silvestrom, vodeći njegovog konja za uzde. Po nekim legendama čak je ponudio carsku krunu sv. Silvestru, no ovaj je to odbio vrativši krunu Konstantinu. Car se zatim preselio u Konstantinopol, ostavivši papi Rim. Poruka te legende je da je papinska vlasti iznad državne, jer car duguje krunu papi, koji mu ju je svojevoljno vratio. Naime, postoji i legenda prema kojoj je jedan židovski mudrac ubio vola tvrdeći da mu je na uho šaptao Božje ime. Sv. Silvestar je oživio vola, smatrajući da Bog ne ubija, nego daje život.
