Pitijske igre
Pitijske igre (ili Delfijske igre) su bile jedne od četiri svegrčkih igara[1] stare Grčke iz kojih su se razvile moderne Olimpijske igre. Igre su se održavale svake četiri godine na Apolonovom svetištu u Delfima. Naziv Pitijske igre (kao i Pitija) izveden je vjerojatno iz starog imena Delfa, koje je glasilo Pito (grč. Πυϑώ)
Igre su održavane u čast boga Apolona dvije godine nakon (a dvije godine prije) Olimpijskih igara, između Nemejskih i Istmijskih igara. Igre su osnovane otprilike u 6. stoljeću prije Krista, a za razliku od Olimpijskih igara, na Pitijskim igrama postojala su natjecanja u glasbi i poeziji. Natjecanja u glasbi i poeziji prethodila su i bila uvod u atletski dio igara. Za Pitijske igre se govorilo da ih je pokrenuo sam bog Apolon nakon što je ubio Pitona i osnovao proročište u Delfima. Inače, sportska, atletska dogodjanja bila su ista kao i kod Olimpijskih igara. Na Pitijskim igrama slavne su bile utrke četveroprega koje su se održavale na hipodromu u ravnici, nedaleko od mora, pored mjesta gdje se nalazio izvorni stadion.
Sadržaj
Poviest
Pitijske igre otpočele su 582. pr. Kr. kada je uprava nad igrama data Delfskoj Amfiktioniji, vijeću koje je tvorilo dvanaest grčkih plemena, oni su bili organizatori mira i okončanja ratova. Od tada igre se nisu održavale svakih osam godina kao do tada, već svake četiri godine, dvije godine prije početka Olimpijskih igara, najvjerojatnije na kraju kolovoza.
Igre su trajale tri mjeseca, za to vrijeme vrijedio je Sveti delfski mir medju grčkim plemenima. Godine 394. kršćanski rimski car Teodozije I. Veliki koji je prenio prijestolnicu carstva u Carigrad zabranio je daljnje održavanje delfskih igara jer nisu u skladu s kršćanstvom.[2]
Pobjednici na Pitijskim igrama dobijali su kao nagradu - lovorov vijenac, iz svetoga gaja boga Apolona, kod grada Tempe u Tesaliji. Manje inačice Pitijskih igara i svečanosti održavale su se u mnogim drugim gradovima Levanta i Grčke.
Tiek igara
Prvi dan
Prvi dan Pitijskih igara bio je posvećen vjerskim obredima. Prvo bi obavljali žrtvene obrede. Oni bi počinjali tako što bi se povorka sa životinjom zaputila ka žrtveniku. Životinju bi najčešće okitili cvjetnim vijencem. Povorka bi pjevala himne posvećene bogu Apolonu, dok korača prema žrtveniku. Kada bi došli do njega, svaki vijernik bi mogao da ubaci ječam u žrtveni oganj. Kada bi osoba prinosila žrtvu ka žrtveniku izgovarala bi molitvu. Životinju koju su prinijeli žrtveniku i ubili. Dan bi se završavao odlaskom do amfiteatra gdje bi gledali predstavu u kojoj je bila prikazana borba izmedju Apolona i pitona.
Drugi dan
Drugi dan je bio posvećen posvećen velikoj gozbi i slavlju u čast Apolona. Natjecatelji bi polagali zakletve pored žrtvenika, kao i sudci koji su se zaklinjali na poštivanje pravila. Takodjer se trebalo dokazivati da su bili pravi Heleni, jer su samo oni imali pravo sudjelovanja. Za mlade dječake koji su takodjer sudjelovali na natjecanjima zakletvu su polagali otac, starija braća i učitelj.
Treći dan
Treći dan bi već počinjale i same igre. Treći dan bi započeo sa glasbenim natjecanjima. U ovom dijelu natjecanja, sudionici su birali neku od sljedrćih disciplina:
- Sviranje na kitari,
- pjevanje peana uz kitaru,
- nadmetanje u frulanju i aulodici (pjevanje uz frulu).
Natjecatelja je mogla pratiti i kitara i frula zajedno. Nadmetanje je moglo biti pojedinačno, ali i u korovima. U Helenističkom razdoblju dodana su i natjecanja iz pisanja poezije i natjecanja glumaca u komedijama i tragedijama. Pobjedniku bi se uglavnom posle pobjede pisale pjesme.
Četvrti dan
Četvrti dan bio je posvećen atletskom natjecanju. Najstarija disciplina u ovom dijelu takmičenja bilo je trčanje na 600 metara. Održavale su se na stadionu čija je dužina bila 177,55 metara. Pored ove discipline bile su i još:
- diaulos (dva puta pretrčati dužinu stadiona),
- dolihos (ovisno gdje su se održavale natjecatelji su pretrčavali stadion od 7 do 20 puta, što iznosi ukupno oko 3550 do 3850 m. Ovisilo je takodjer i od godišta unatjecatelja),
- pentatlon (petrostruko natjecanje u trčanju, bacanju diska, skoku, bacanju koplja i hrvanju. Hrvanje se odigravalo samo u slučaju da je borba ne riješena),
- hrvanje (pobjedjuje onaj koji svog protivnika natjera da triput padne),
- boksanje, pankratija,
- trčanje pod punom ratnom opremom.
Dječaci su se natjecali u sljedećim disciplinama:
- trčanje,
- hrvanje, pankration.
Da bi se natjecali morali su biti uzrasta od 12 do 14 godina. Natjecali bi se prvo dječaci, pa odrasli. Poslije natjecanja dodjeljivali bi pobjednicima nagrade. Tako bi se završio i četvrti dan.
Peti dan
Peti dan igara bile su predvidjne za konjske trke na hipodromu. Održavana su natjecanja dvoprežnih i četvoroprežnih kola. U ovim disciplinama mogli su se natjecati samo najbogatiji Grci. Vlasnici tih konja nisu se morali natjecati, već jahači, ali je pobjeda pripadala onom u čijem je vlasništvu konj. Naravno, pobjeda je bila izražajnija i značajnija ako bi vlasnik konja, sudjelovao u samom činu natjecanja. Nakon uvodjenja dvoprežnih kola, četvoroprežna kola su i dalje ostala najprestižniji dogodjaj, jer sastavljanje dobrog tima za četiri konja zahtjeva više novca i truda nego manji tim. Pindar je napisao čak četrnaest oda za pobjednike četvoroprežnih kola.
Poveznice
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2004326
- ↑ Gregory, Timothy E. (1991). "Delphi". In Kazhdan, Alexander. Oxford Dictionary of Byzantium. London and New York: Oxford University Press. p. 602. ISBN 978-0-19-504652-6.
