Podvelebitski burni Školji

Podvelebitski burni Školji (niz od 29 kamenih otočića uzduž Velebitskog kanala), ranogrč. Skardounoi nesoi, rims. insulae Scarduneae: - Naš najburniji Velebitski kanal sadrži ukupno bar 29 većinom kamenitih otočića, tzv. Velebitski Školji koji su zaredom nanizani uzduž hrvatske obale sjeveroiztočnog Jadrana, od Novoga Vinodolskog na sjeveru pa sve do Karinskog Ždrila na jugoiztoku, u razponu blizu 150 km pa je to naše najduže otočje.

Ovo je po brojnosti otočića treća otočna skupina u Hrvatskoj, nakon Lastovaca i najbrojnijih Kornata, a položajem to je najsjeverniji, hladni i burni otočni niz na Jadranu i cielom Sredozemlju.

Prirodne značajke

Velebitski Školji (antički Skardounoi nesoi, insulae Scarduneae) su po veličini tj. brojnosti takvih otočića kod nas treći najbrojniji otočni niz na Jadranu, nakon najbrojnijih poznatih Kornata i drugih brojnijih Lastovaca. Ipak su od tih triju, ovi sjeverni i najbliži Velebitski Školji ostali razmjerno još najmanje poznati i najslabije su proučeni: iako su položajem oni najbliži hrvatskom kopnu, ali su nenaseljeni, zanemareni i teže dostupni zbog jake bure.

Jedini kraći uvid o ponekim Velebitskim Školjima, tek za njih desetak je ranije objavio Rossi (1917). Zapadnije od spojnice Vrbnik-Novi, tj. na razmjerno plićim dnima Vinodolskog Kanala sve do Jadranova, uglavnom nema kamenih otočića (školja), izim na krajnjem zapadu otok Sv.Marko tek pri ulazu u Riječki zaljev.

Razmjerno nepoznavanje ovih Velebitskih Školjeva je najviše posljedica njihove posvemašnje nenaseljenosti i teže dostupnosti, zato jer nasuprot privlačnim Kornatima i Lastovcima manjeviše ugodnima za plovidbu i kupanje, - ovi su Velebitski Školji doslovce najburnija, hladna i opasna otočna skupina na europskim obalama.

Poviesni pregled

Ovi sjevernojadranski otočići iz Velebitskog kanala na iztoku antičkoga Sinus Liburnicus ili ranoantičkog na starogrčkom Libyrnikos kolpos, bili su bar donekle poznati već ranima starogrčkim (helenističkim) pomorcima pod prvim skupnim nazivom Skardounoi nesoi ("Kameni otoci") i potom kasnoantičkim Rimljanima kao insulae Scarduneae.

Naš čakavski naziv "školji" dolazi još iz prastaroga ranogrčkog skopeloi = kameni otoci, od čega potom nastaje i rimsko scopulus ter zatim srednjovjeko talianski scoglio.

Od područnih osrednjih i manjih otoka su još tada rano ovdje neki bili poimence zapisani pod grčko-latinskim imenima, zato jer je onda Senj (Senia) bio već glavna i najvažnija antička luka na sjeveroiztoku Jadrana, pa su tu uz najbliže već imenovane podvelebitske otoke često plovili rani brodovi:

• Proteras (= antički Prvić izpred Senja - antička Senia)
• Arta (= antički Goli otok izpred Jurjeva: antička Lopsica)
• Lepur (= antički otočić Zecje neposredno izpred Senjske luke)

Sada sliedi zemljopisni i ini prirodoslovni pregled za ovih 25 podvelebitskih otočića, redom od sjevera izpred Novoga Vinodolskog pa sve do završnog tjesnaca Karinsko Ždrilo.

Zajednički biljni uvid

Većina tj. dvadesetak ovih podvelebitskih otočića koji su strmiji, kameniti i izgradjeni od bielih mezozojskih vapnenaca, imaju sličan oskudni biljni sastav uglavnom od nižih jadranskih slanuša (tipski halofiti): medju ovima na većini njih najviše rastu mesnati petrovac (Crithmum maritimum) i jadranska mrižica (Limonium cancellatum), a mjestimice na nekim otočićima još uz ine rjedje halofite.

Od većine tih kamenih otočića se najviše razlikuju Loparski školji (Lukovac, Kaštelina i Stolac) iztočno od poluotoka Lopar na Rabu spram Gologa, gdje na mekom laporu i pješčenjaku preteže drugačiji bujni travnjak (Elytrigia pungens + Allium commutatum). Na većini tih otočića su proljetna gnjezdišta galebova (Larus argentatus), a u nižim rupama uz more ili na manjim školjićima obično gniezdi i crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).

Razlike od Kornata i Lastovaca

Zbog njihova sjevernijeg smještaja, ter hladnijeg i olujnoga burnog podneblja, Velebitski Školji se već prvim izgledom podosta razlikuju od Kornatskog otočja i Lastovaca. Na ovima sjevernim burnim Školjima većinom nema šume ni većeg drveća, nego u oskudnijem biljnom obrastu uglavnom prevladavaju zeljasti halofiti i tek rjedje listopadno grmlje.

Zbog jake bure i razmjerne hladnoće su ovi Velebitski Školji većinom polugoli i uglavnom kameniti. Naprotiv su na ovomu burnom otočju pod Velebitom puno brojniji raznoliki odporni endemi koji izrazito prevladavaju u njihovu biljnom pokrovu, pa im je zato naizgled oskudni biljni obrast po sastavu posve osebujan i drugačiji spram inih jadranskih (i sredozemnih) otočića s običnim sredozemnim biljem.

l. Sv. Marin kod Novoga

To je najsjeverniji otočić u ovomu podvelebitskom nizu, koji se nalazi pred lukom Novi Vinodolski i na njemu je manji automatski svjetionik. Gore gnjezdi malo galebova i tu na ptičjem izmetu rastu uobičajene sredozemne slanuše kao na većini inih podvelebitskih otočića, a ponajviše Crithmum maritimum i Limonium angustifolium.

2. Santôn pred Klenovicom

Školjić Santôn (=umjetno-štokavski "Sv. Antun") blizu obale pred lukom Klenovica je tek par metara visok i nizak plosnat, a u novijih par godina je šljunkovitim nasipom umjetno spojen kao poluotočni rt uz obalu kupališta Klenovice.

Taj je otočić prije bio i administrativno osobit, jer je tada prije provale Turaka, zajedno sa susjednom Klenovicom kao jedini od jadranskih otoka i obala, još u srednjem vieku upravno pripadao pod tada proširenu Zagrebéčku Županiu (kao jedini zagrebački otok i luka na moru).

Nekoć sve donedavna u 20. stoljeću, dok je taj Santon bio izdvojenim otokom, na njemu su uglavnom rasli slični obalni halofiti slični kao i na susjednomu Sv.Marinu kod Novoga. Medjutim nakon njegova umjetnog spajanja s kopnom i gaženja kupačima, ovi su prirodni halofiti dosad tu većinom nestali, pa na njemu danas uglavnom prevladavaju ini obični korovi.

3. Zecje izpred Senja

Zecje nasred Velebitskog kanala izpred luke Senj je jedan od najranije zapisanih podvelebitskih otočića i poznat najmanje kroz puna 2 tisućljeća, kada je već bio zapisan kao scopulus Lepur (tj. "otočić Zec"). Ovo je već tada bila poznata i važna orientacijska točka za siguran doplov do onda važne sjevernojadranske luke Senia (Senj).

Zecje je kroz niz stoljeća i sve dosad bio njegov izvorni čakavski naziv okolnih domaćih mornara i ribara, dok su ga poneki ini naši mornari s Jadrana još nazivali i skraćeno kao 'školj Zec'. Medjutim tek od 20. stoljeća s uzpostavom velesrbske Jugoslavie je i ovaj otočić preimenovan po srbo-balkanski kao tzv. "Zečevo ostrvo" (što se na ponekim turističkim jugo-kartama i dalje nameće sve dosad).

Zecje je vapnenasta ploča krednih stiena površine par hektara i visine do 6m. Prirodoslovno je znamenit kao najveće gnjezdište morskih ptica na Kvarneru. U proljeće se tu najviše gniezde brojna jata galebova (Larus argentatus) uz nešto manje čigre (Sterna hirundo), a po nižim kamenim rupama uz more tu gnijezde i crni ronci (Phalacrocorax aristotelis). Na njihovu plodnom izmetu ptičjeg guana tu bujno rastu posebni nitro-halofiti, od kojih najviše morska šparoga (Asparagus maritimus) i razne lobode kao Atriplex prostrata i At. arenaria, itd.

4. Matãn izpred Male Luke

Strmi i piramidalni klisurasti otočić Matãn leži zapadnije blizu Zecja takodjer izpred Senja i pred ulazom uvalice Malalukà uz najiztočniji kraj otoka Krka na sjeverozapadu Velebitskog kanala. To je najnedostupniji podvelebitski školj uglavnom s posve okomitim bočnim strminama visine oko 6m i dužine desetak metara.

Ovo je izrazito najburniji i najizloženiji od svih podvelebitskih školjeva. Unatoč okomite visine, za čestih i najjačih Senjskih bura se čak preko njegova vrha u slapovima prelievaju orkanski valovi, pa je većinom do blizu vrha uglavnom ogolio bez bilja i tu samo na tjemenim pukotinama tek ponegdje rastu kržljavi Crithmum maritimum i Atriplex prostrata.

5. Lisac uz luku Jurjevo

Piramidalni kameni otočić Lisac pred Jurjevskom lukom (Sv.Juraj) je razmjerno najviši od svih podvelebitskih Školjeva. Njegov strmi trokutasto-piramidalni vrhunac dostiže visinu do 34m i na stražnjoj strani prama Jurjevskoj luci je automatski svjetionik.

Nutarnje strmine na sjeveroiztoku i jugoiztoku su kose kamenjare, dok su na zapadu od vrha sve do podmorja okomite klisurine s mnoštvom riedkih i pučinskih vrsta kao na vanjskim otocima. Izim raznih zeljastih halofita, na tomu visokom i strmom otočiću s iztočne kose strane raste još razno riedko primorsko grmlje kao Tamarix dalmatica, Cerasus cupaniana, Crataegus aegeica itd.

Na zapadnim klisurastim odsjecima spram burne pučine tu rastu razmjerno najbogatije razne pučinske alge, npr. na plitkomorskim stjenovitim odsjecima pod Liscem su Lithophyllum imbricatum, Goniolithon papillosium, Crodelia expansa, Valonia caespitula, Codium coralloides, Cystoseira spicata, itd.- koje su inače nepoznate drugdje uz ine naše kontinentalne obale izmedju Istre i Dalmacije, izim uz poneke burne Kvarnerske otoke.

6. Malin kod Žrnovice

Malin uz istoimeni rt kod lučice Žrnovica leži pred podzemnim ušćem ponornice Gacke. To je tek manji kameni školjić od par metara koji za olujne bure posve prelievaju olujni valovi, pa je bolje vidljiv samo za oseke i mirnijeg mora. Zbog manje visine i prelievanja valovima, ovaj je školjić gore većinom bez kopnenog bilja.

7. Glavỳna uz jugoiztok Krka

Školj Glavỳna je trokutno-piramidna dvostruka stiena smedje boje, koje se iz dna uzdižu nad burnim morem po 5m i 3m visoko. Taj školj leži na dvadesetak metara bliže uz pećinasto-šuplji rt Škuljica na jugoiztoku Krka, tj. na sjevernom ulazu u olujni tjesnac "Senjska Vrata" (izvorno: čakav. Sejnska Buka).

Ova otočna stiena je zbog stalnih olujnih valova koji se često prelievaju preko nje, većinom gola bez kopnenog bilja, a od ptica se tu u rupama uz more rjedje gniezdi crni ronac (Phalacrocorax aristotelis). Od površinskih alga se ovdje najviše iztiču vapnasti jastuci vrste Lithophyllum imbricatum i niže pod vodom velika Corallina squamata, itd.

8. Brezonjîn uz Senjska vrata

Kameni otočić Brezonjîn izdiže se sjeverno pred ulazom u naš najburniji tjesnac tzv. "Senjska vrata" (=čakav. izvorno Sejnska Buka) gdje leži blizu pod svjetionikom Stražica na sjeverozapadu od otoka Prvića. Taj otočić je koso-strm i stjenovit u obliku osmice s dva šiljata vrha.

Brezonjin je uglavnom izgradjen od ogoljelih krednih vapnenaca. Otočić je na čestomu i najžešćem udaru olujne Senjske bure i stoga je kroz najveći dio godine sav presvučen slanom korom. Uglavnom u njegovu središnjem sedlu izmedju te slane kore tek oskudno rastu malobrojni halofiti, a najčešće Senecio fluminensis, Atriplex prostrata, Limonium X liburnicum, itd.

9. Gaćica uz sjever Prvića

Slikoviti piramidalni Školjić Gaćica izdiže se pred uvalom Gaćice, uz sjevernu obalu većeg otoka Prvića prama Senju i stoga je tu izravno izložen najžešćim udarima česte i žestoke Senjske bure. Trostrane obale su mu većinom skoro okomite do šiljatoga piramidalnog vrška oko 4m nad morem, a u podmorju pod njim su većinom okomite klisurine.

Zbog stalnih i najžešćih udara golemih valova olujne Senjske bure, ovaj je školjić većinom posve ogolio, a tek malobrojni kržljavi halofiti tu rastu samo pri najvišem šiljatom vršku: tek poneki Crithmum i Limonium cancellatum. Od obalnih ptica se tu u pukotinama tek rjedje gniezdi Phalacrocorax aristotelis.

10. Markònj uz Goli otok

Školj Markònj se uzdiže iz dna kao okomita stiena uz sjeveroiztočnu obalu Golog otoka, izpod njegova glavnog vrha i nasuprot velebitske luke Lukovo otočko. To je nedostupni strmi stjenoviti blok visine tek par metara, preko kojega prskaju valovi pri olujnoj buri.

Samo pri gornjem vrhu na toj otočnoj stieni rastu vrlo oskudni halofiti. U donjim rupama uz more se tu u proljeće gniezdi crni ronac (Phalacrocorax aristotelis), dok iz gornjih rupa pri vrhu tog otoćića, kao i na okolnim sjevernim stienama Golog otoka tada izlieće najsjevernije poznato jato ilirske čiope (Apus pallidus illyricus).

11-13. Loparski flišni Školji

Uz sjeveroiztočni kraj otoka Raba, iztočnije od flišnoga Loparskog poluotoka već prama Golom otoku, uz Velebitski kanal se nalazi nekoliko nizkih i plosnatih otočića izgradjenih od trošnog lapora i pješčenjaka, od kojih su razmjerno veći takvi školji Lukovac, Kaštelîna i Stolac.

Za razliku od većine inih kamenito-vapnenačkih otočića u Velebitskom kanalu, ovi su plosnati flišni otočići uglavnom zarasli gušćim obalnim travnjacima obalne pirike (Elitrygia pungens) i većega obalnog luka (Allium commutatum), a mjestimice sadrže još grmove tamariša (Tamarix dalmatica) i konopljike (Vitex agnus-castus).

14. Mag pred lukom Stinica

Izduženi grebenski otočić Mag leži na iztočnoj strani Raba, uz rt Mag nasuprot luke Stinica tj. u razmjerno najužemu srednjem tjesnacu Velebitskog kanala. To je meridianski izdužen vapnenački stjenoviti greben, kao jedan od najdužih otočića medju Podvelebitskim Školjima.

Mag je većinom ogoljeli kras i samo je prama vrhu dielom obrastao halofitima: Crithmum maritimum, Limonium cancellatum, Elitrygia pungens, itd. Na kamenomu otočnom grebenu se u proljeće tu gniezdi jato galebova, ter u rupama uz more malobrojni crni ronci.

15. Mišnjak nasuprot Jablanca

Jastučasti otočić Mišnjak se nalazi po sredini Velebitskog kanala, uz jugoiztočni kraj većeg otoka Raba. Još do nedavna kroz 20. stoljeće je to bio poseban prirodni školj, ali kroz novijih nekoliko godina kada je u blizini na jugoiztočnoj obali Raba izgradjena trajektna luka Rab-Jablanac, taj je otočić zbog gradnje pripadnog lukobrana odnedavna spojen umjetnim nasipom s glavnom obalom jugoiztočnog Raba.

Ranije su na ovom Mišnjaku uglavnom rasli prirodni halofiti, dok danas pod djelomičnim ljudskim utjecajem izbačenog odpada, na njemu već sve više prevladavaju antropogeni nitrohalofiti: npr. Salsola pontica, Atriplex prostrata i ini slični.

16. Kantrara na jugu Dolina

Školjići Kantrara su 2 blizke niže stiene tek od par metara, uz jugoiztočni kraj otoka Dolina na prielazu iz Velebitskoga u Paški kanal. Zbog zalievanja valovima bure, na vrhu nose oskudne halofite (Crithmum, Limonium cancellatum itd.), a u obalnim rupama se tu gniezdi crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).

17. Triget između Novalje i Raba

Školjić Triget je niža stiena tek od par metara u Velebitskom Kanalu, uz sjeverozapadni kraj Paga nasuprot Rabu. Za jače bure ju prelievaju olujni valovi, pa je zato do vrha uglavnom gola i bez kopnenog bilja, a na njoj ponekad rjedje gniezdi crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).

18. Žiglinac nasuprot Prizne

Kameni otočić Žiglinac uz sjevernu obalu otoka Paga, kod uvale Žigljen nasuprot luke Prizna, donedavna je kroz 20.st. bio uobičajeni kameni školjić jastučastog oblika pri vrhu obrastao prirodnim halofitima.

Medjutim, nakon nedavne izgradnje trajektne luke Prizna-Žigljen je taj otočić umjetnim nasipom pripojen uz sjevernu obalu Paga, pa su na njemu s odpadnim smećem dosad sve više izrasli obalni korovni nitohalofiti: Salsola pontica, Atriplex prostrata i slični, dok je tu sve manje prvotnih prirodnih halofita.

19. Krištofori uz Paška Vrata

Školjići Krištofori su 2 niže gole stiene tek od par metara uz sjeveroiztočnu obalu Paga izpred ulaza u Paška Vrata pri uplovu za Pašku uvalu (zaljev). Za olujne Velebitske bure posvema ih prelievaju valovi, pa su gore uglavnom gole i bez kopnenog bilja, a tu se rjedje povremeno gniezdi samo crni ronac.

20-22. Šestakovci spram Karlobaga

Šestakovci su otočna skupina kamenih školjeva sjeveroiztočno od srednjeg Paga, nasuprot luke Karlobag. Sastoje se od 3 glavna otočića /Školja: zapadnije je Veli Šestakovac, pa izmedju Sridnji Školj i iztočno Mali Šestakovac, ter izmedju njih još i par sitnih kamenih školjića uglavnom bez obrasta koje prelievaju valovi olujne bure.

Na tri veća Šestakovca rastu tek oskudni halofiti, manjeviše slični kao i na inim Školjima na sjeveroiztoku Paga. Od ptica se tu u proljeće gniezde manja jata galebova, a u rupama uz more i poneki crni ronci.

23. Orlić uz Ljubačka vrata

Školj Orlić je niža stiena tek od par metara sjeveroiztočno uz Ljubačka Vrata nasuprot velebitskog Tribanja. Za jače bure ovu posve prelievaju olujni valovi, pa je zato do vrha uglavnom gola i bez kopnenog bilja, a na njoj ponekad rjedje gniezdi crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).

24. Konj uz Lukovo Šugarje

Kameni školjić Konj uz južniju velebitsku obalu blizu Lukova Šugarja je jedan od najmanjih kamenih školjića duž Velebitskog kanala. Taj otočić je tek stjenoviti blok od svega par metara, kojega često prelievaju olujni valovi bure. Stoga je to uglavnom ogoljela kamena stiena koja jedva izviruje iznad mora, pa je većinom bez pravoga kopnenog bilja.

25.-26. Ražanci na jugu Šugarja

Otočna skupina Ražanci leže na jugoiztoku Velebitskog kanala, sjevernije od luke Ražanac u Ravnim Kotarima. Uz par sitnih školjića, sadrže dva glavna otočića. Od ovih je na iztoku Veli Ražanac u obliku osmice i površinom je najveći medju svim Velebitskim Školjima. Zapadnije od njega je napola sitniji Mali Ražanac.

Obadva Ražanca su uglavnom plosnato-jastučasti kameni otoci na udaru jake i česte velebitske bure. Obrasli su uz ino i grmasto-odrvenjelim halofitima, medju kojima se osobito iztiče mesnato-drvensta omaklina (Arthrocnemum glaucum). Od ptica se na tim otočićima osobito gniezde galebovi, a u rupama uz more još i crni ronac.

27. Školj Škrpelj (Vinjerac-Seline)

Škrpelj je razmjerno sitniji kameni školjić uz jugoiztočnu obalu Velebitskog kanala, južno od primorskog naselja Seline i nasuprot luke Vinjerac iz Ravnih Kotara. To je tek manji stjenoviti blok veličine od par metara, koji je zbog čestih udara burnih valova uglavnom bez kopnenog obrasta.

28. Veli Školj kod Posedarja

Veli Školj uz luku Posedarje na sjeveru Ravnih Kotara je razmjerno nizki otočić flišne gradje i donekle sličan kao gore spomenuti Loparski Školji. Stoga je takodjer razmjerno sličan s ovima i po svom obrastu flišnih travnjaka na tom otočiću.

29. Karinski Školj uz Karinsko Ždrilo

Otočić Karinski Školj je krajni na jugoiztoku iz ove skupine podvelebitskih Školjeva. Izdiže se na razmjerno plićem dnu iz tek par metara dubine, na južnom izlazu tjesnaca Karinsko Ždrilo u lagunu Karinskog mora.

Taj otočić je plosnato-jastučast visine tek par metara i manji od hektara. Na ovomu Karinskom Školju rastu grmasti halofiti i najviše Arthrocnemum glaucum. Na tom otoku se u proljeće gniezdi manje jato galebova (Larus argentatus).

Abstract

Isles underneath Mt Velebit: - Underneath Velebit mountain ranges of SW Croatia, within its Velebit sea channel occur a calcareous series of 29 rocky isles arranged from NW to SE. Their related halophytes, and seabird colonies, and the stormy aerosaline climate are presented, too.

Literatura

• Ljudevit Rossi, 1923: Florula školjeva duž hrvatske obale. Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva 35: 78-86, Zagreb.

Poveznice

• Jadranska skupna otočja
• Kornati (Celadussae)
• Lastovo i Vrhovci
• Velebitski Kanal

Referenca

An original compilation mostly from proper field experiences, condensed from author's Dr.Sc. thesis 1995.