Pokolj na otoku Jakljanu

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Spomenik žrtvama partizanskog pokolja na Jakljanu/Lakjanu.

Pokolj na otoku 'Jakljanu' (izvorno-hrv. Lakjan do 1945.), označuje pokolj nad Hrvatima kojega su počinili Titovi partizani krajem svibnja 1945. tiekom Drugog svjetskog rata bez sudjenja, na srbski-preimenovanom otočiću "Jakljanu" (izvornohrvatsko-dubrovački: Lakjan od srednjeg vieka do 1945!). Nakon ekshumacie u veljači 2013. godine, na temelju materialnih dokaza ter iskaza svjedoka, utvrđeno je da se radi o 214 hrvatskih i njemačkih zarobljenika. Taj otok je sada preprodan crvenom tajkunu G.Štroku.

Tijek dogodjaja

Nakon kapitulacie fašističke Italije, njemačke postrojbe u Istri se pregrupiraju i postupno povlače. Dio njemačkih vojnika pokušao je doći do savezničkih postrojba u Trstu, a dio pripadnika 237. pješačke divizije pod zapovjedničtvom kontraadmirala Georga Wauea povlači se u Pulu u vojnu utvrdu Muzil. Nakon neuspjelih pregovora o predaji i kapitulacije Trećeg Reicha kontraadmiral Waue 7. svibnja bezuvjetno se predaje postrojbama Jugoslavenske armije. Dio vojnika i časnika strijeljan je odmah, dio je završio u istarskim rudnicima, a nekoliko stotina ih je 18. svibnja upućeno iz sabirnog logora u Valturi prama Dalmaciji.

Nakon osmodnevne plovidbe do Splita zarobljenici su ukrcani na tri jedrenjaka i jedan brod bez jedara. Pri vrhu Korčule brod bez jedara se odvojio od skupine nakon čega je primjećen tek nakon nekoliko dana bez putnika s hrpama njemačkih vojnih odora na palubi. Sredinom lipnja od zarobljenika koji su pristigli u gružku luku i tamo radili izdvojeno je oko 200 ljudi koje je isti brod odveo. Zarobljenici su odvedeni na otok 'Jakljan' (raniji Lakjan), gdje su smješteni u ruševine zavjetne crkve obitelji Gundulića i dalje odvodjeni na mjesto smaknuća. Medju ubijenima bili su zarobljeni njemački mornari i zrakoplovci, hrvatski mornari i konavoski vojnici. Ubijani su po metodi s obližnje Dakse: metkom u zatiljak, o čemu svjedoče prostrijelne rane na lubanjama, a dijelu su i ruke bile žicom vezane, o čemu govore i pronađene žice na kosturima u jami na Jakljanu. Pokopani su u samo 10 metara udaljenoj jami nastaloj prijašnjim iskapanjem pijeska od lokalnog pučanstva.

Ekshumacia i pokop

Ekshumacia je izvršena od 18. do 28. veljače 2013. godine na području dugačkom 50 i širokom 40 metara, pri čemu je izvadjeno preko 1200 m3 pijeska i zemlje kojima je bilo zatrpano ukupno 214 žrtava pokolja. Uz kosture žrtava nisu pronadjeni ostatci obuće ni odjeće. Ruke su im bile svezane žicom, a mnoge lubanje na zatiljku su imale rupe koje ukazuju na način smaknuća. Na osnovi stanja zuba na kosturima iztražitelji su zaključili kako je većina žrtava bila mladje životne dobi. Uz nabrojeno su pronadjene i osobne pločice s imenima dvojice vojnika i službenom oznakom vojne postrojbe kojoj su pripadali, ter nekoliko prstenova s urezanim imenima koji su izuzeti radi daljnjeg odredjivanja točnog identiteta žrtava.

Ostatci žrtava pokolja pokopani su 1. ožujka 2013. na Domobranskom groblju u Gospinom polju. Dne 24. svibnja 2014. komemoraciju na mjestu odkrivanja spomen-obilježja i misu zadušnicu predvodio je dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić u crkvi sv. Stjepana na Šipanu. Unatoč tim crkvenim formalnostima, otok Lakjan je sad kao posrbljeni 'Jakljan' zajedno s ovim stratištem, mešetarenjem privatne firme 'Biliškov nekretnine' sada preprodan crvenom tajkunu Goranu Štroku. O tom vidi još pobliže: Prodan naš posrbljen otok.