Poludialektni hibridni pidgini
Poludialektni hibridni pidgini (štokajska polukajkavica i polučakavska ikavica): - Pidgin je u medjunarodnom jezikoslovlju novonastali i većinom polu-umjetni jezični križanac, stvoren većinom nasilno tj. obilnim miešanjem domaćega autohtonog jezika s novonametnutim kolonialno-imperialnim jezikom. Tako su pod jezičnim nasiljem unitarnih jugoslavista, ranije do 19. stoljeća i 1. svj.rata u 3/5 Hrvatske prevladavajući dialektni mikrojezici (prava čakavica i još brojnija kajkavica - 32%), kroz 20. stoljeće pod Jugoslaviom su sustavno potiskivani, izbacivani i zabranjivani.
Uz ine jugo-balkanske lažnojezične podvale, krivotvorene su u 20.st. i dotad bitne značajke hrvatske kajkavice i nadasve čakavice, pa su umjesto tih izvornih mikrojezika, javno podmetani njihovi novobalkanski, osiromašeno-vukovizirani hibridi eda bi bili što sličniji "bratskomu" srbianskom i time od 20.st. nasilno ugurani u jugobalkansku jezičnu himeru novo-sklepanoga "srpskohrvatskog" jezika: tzv. "kajkavački dijalekat" tj. posrbljena balkanska polu-kajkavština i "čakavački dijalekat" ili posrbljena polu-čakavština, a tako u dialektnim krajevima Hrvatske pretežno govore polu-asimilirani balkanski doseljenici i djeca iz miešanih brakova (rjedje starosjedioci).
Sadržaj
Značajke jugobalkanskih pidgina
- Uz ine značajke osiromašenja i izkrivljenosti tih polu-dialekata, izim samo formalnih preostalih zamjenica kaj / odnosno ča, iz tih lažiranih poludialekata su izostale i izbačene većina iz ranijih stoljeća baštinjenih starohrvatskih izvornih riječi, ter zamienjene novo-ubačenim srbo-balkanizmima.
- Izgovorni oblici, sintaksa i naglasci su takodjer u tim lažnim jugobalkanskim poludialektima izvrnuti: prvotno su kajkavski i osobito čakavski naglasci izvorno bili na predzadnjem i dielom na završnom slogu, ali su balkanskom vukovizacijom pod Jugoslaviom od 20.st. prebačeni na prvi slog dužih rieči ili čak na proklitiku.
Nova polukajkavica (štokajski)
Polukajkavica ili štokajski (kajkavsko-poluštokavski hibridni pidgin, podrugljivo: "bre-kajkavština"): To je noviji mješoviti i pretežno gradski poludialekt sjeverozapadne Hrvatske, nastao uglavnom od 20.st. miješanjem izvornih domaćih kajkavaca i novodoseljenih jugoslavenskih štokavaca. Još do sredine 19. stoljeća je kajkavica bila službeni javni govor velikog dijela Hrvata (izvan Dalmacie i Hercegovine), što je dielom sve donedavna ostavilo snažan pečat u gradskoj kulturi srednje i sjeverzapadne Hrvatske.
Prvotno je do 19. st. 'štokajska' polukajkavica bila razmjerno rijedak pogranični govor, u užemu mješovitom pojasu izmedju kajkavaca i štokavaca nakon stvaranja Vojne krajine. Veći broj novih štokajskih govornika nastaje u hrvatskim gradovima tek od 20. st. pod Jugoslavijom, tj. odkad se Vukova novoštokavština kao službeni javni jezik škole i administracije prisilno nameće i u pretežno kajkavskim gradovima sjeverozapadne Hrvatske.
Tako su dosad od sjevernohrvatskih gradova još uglavnom pretežno kajkavskima ostali zamalo samo Varaždin, Čakovec, Krapina i poneki manji gradići, dok su većina inih bivših kajkavskih gradova prije Jugoslavije, balkanizaciom dosad većinom postali mješoviti polukajkavski ili 'štokajski'. Vidi o tomu još pobliže: Polukajkavica (štokajski).
Ikavska polučakavica
Medju malobrojnijim još preostalim izvorno-hrvatskim čakavcima (tek 12% Hrvata danas), 'štokajcima' analogni polučakavci koji su nastali miešanjem pod Jugoslaviom od 20.st. sada zauzimaju još veći udjel osobito u Dalmaciji. Pravi i razmjerno izvorni čakavci su se dosad manjeviše održali osobito u Istri i na Kvarnerskim otocima, a u znatno manjem udjelu tek ponegdje na vanjskim dalmatinskim otocima npr. Vis, Žirje, Dugi otok i poneki ini manji otoci.
Od gornjejadranskih većih gradova, značajan udjel ili do 1/3 čakavskih gradjana dosad sadrži npr. luka Rijeka, najviše zbog stalne doselidbe čakavaca iz Istre i Kvarnera. Ini pretežno štokavski obalni gradovi južnije od Senja sadrže tek malo ili nimalo pravih čakavaca. Južnije na dalmatinskoj kopnenoj obali izvan otoka preostalo je još vrlo malo izvornih čakavaca, a i to su uglavnom tek vukovizirani ikavski polučakavci zamalo samo sa zamjenicom ča, ali bez većine inih čakavskih značajki i danas uglavnom s novijom balkansko-štokavskom akcentuaciom.
Poveznice
Reference
Almost original condensed compilation from diverse sources, available by GNU license.
