Posrbljeni hrvatski vrhovi
Posrbljeni hrvatski vrhovi (medjunarodno zabranjeno prekrštavanje izvornih planinskih vrhova): - Iz dugoročnih poviestnih izkustava jasno je uočljivo npr. u koloniama (ali i u samoj Europi), kako osvajački strani režimi pri zauzeću tudjih ozemlja najčešće mijenjaju i prekrštavaju dotadašnja imena ljudskih naselja i gradova, ali nakon toga od prirodnina takodjer i planinske vrhove.
Sadržaj
Summary
Serbized Croatian monunts: - Except renamed towns, among the natural things the foreign occupators during history in new occupied countries the most frequently renamed the mountain peaks. Therefore also in Croatian territory, especially during 20th century under Yugoslavia, the oronyms i.e. mountain peak names were often changed i.e. serbized: Therefore more than twenty Croatian peaks in 20th cent. radically changed their traditional names formerly persisting during a milleny yet from medieval times.
A half of these Croatian peaks were renamed i.e. almost newly serbized especially along the symbolic Croatian mountain of Velebit, and other serbized peaks were also recently imposed in diverse other mounts accross Croatia. So far, the recent new authorities almost make nothing to return the traditional Croatian names for these mounts, newly serbized during Yugoslavia from 20th century.
Posrbitve hrvatskih geonaziva
Kroz najveći dio 20. stoljeća tj. od 1919.- 1941. i 1945.- 1990. je naše javne zemljopisne karte priredjivala, izdavala i tiskala jugo-vojska, u kojoj su dakako posve prevladavali srboidni stručni kadrovi. Njima su slovensko i makedonsko zemljopisno nazivlje još donekle bili podnošljivi, jer su to prihvaćali kao posebne slavenske jezike. Naprotiv su sve ino izmedju ovih uporno smatrali istojezičnim srbohrvatskim toponimima, koje su "uskladjivali" tj. srboidno preradjivali (i krivotvorili) po njihovom Vuku Karadžiću.
Čak su povremeno tad pravljene i terenske reambulacije tj. lažirane provjere nazivlja,- ali izkrivljene na srboidni način. U hrvatskim krajevima s našom katoličkom većinom su se uporno tražili bilo gdje bar poneki, bliži ili dalji pravoslavni zaselci makar s par srbskih kuća, ili bar srboidni doseljenici u bliže gradove, gdje su se od tih onda marljivo popisivali svi dostupni srboidni geo-nazivi za najširu okolicu i potom usmjereno unosili u te vojne jugo-karte: ali raniji višestoljetni do tisućljetni većinski geonazivi katoličkih Hrvata iz austrijskih geo-karata za Hrvatsku su istodobno brisani i ukidani.
Ovo je bio jedan od važnih vojnih načina borbe protiv jugo-državnih neprijatelja tj. dio 'specijalnog rata' protiv tradicionalne hrvatske kulture. To im je u lažnoj geografiji jugoarmije nadasve važilo za starohrvatski dialektni mjestopis na čakavici i kajkavici, a koji su jugo-vojni geografi većinom 'preradjivali' tj. krivotvorili da im bude razumljivo i što bliže srbo-štokavštini. Zato su na tima vojnim jugo-kartama iz 20. st. većina zemljopisnih imena pa i nazivi naših vrhova manjeviše izkrivljeni i bar dielom posrbljeni, kakvi se sada zbog izostanka lustracije u Hrvatskoj nadalje inercijom zadržavaju i pretiskavaju sve do dandanas.
Poviestni kontekst
U nazivlje već prije postojećih prirodnih pojava osvajači tudjih krajeva razmjerno rjedje diraju, pa tako statistički zamalo nikada ne mijenjaju ranija poviestna imena rijeka i inih prirodnih voda (izim tek novih umjetnih akumulacia i kanala). Stoga su ovi hidronimi (vodeno nazivlje) do danas većinom ostali najstarijima postojećim zemljopisnim imenima koja se manjeviše slabo izmjenjena održavaju tisućljećima.
Naprotiv su medju prirodninama kroz povijest, najčešće posebno na ideološkom udaru stranih vlasti i tudjih osvajača, nakon samih gradova osobito imena planinskih vrhova, kao svojevrsnih prirodnih simbola pokorenih tudjih naroda. Ovo važi i kod nas u bivšem jugo-režimu iz 20. stoljeća, gdje su unitarni jugoslavisti i srboidi nakon 1. svjetskog rata donedavna izmijenili i posrbili najmanje dvadesetak starohrvatskih planinskih naziva (oronima), a koji su se kod nas prije toga većinom održavali i čuvali manjeviše kroz cijelo tisućljeće još od srednjovjeke Kraljevine Hrvatske.
Sada nakon jugo-razpada, bilo je normalno za očekivati, kako će nam se napokon javno i službeno ipak konačno vratiti izvorna ranija starohrvatska imena naših planinskih vrhova, - ali su nam u praksi te nade bile uzaludne jer sve do dandanas to uglavnom nije učinjeno. Dijelom izdajnički režimi naših novo-starih vlasti (dielom bivših jugokomunista) uglavnom se prave nevješti i nevini, pa tek ponekad o tomu samo ponavljaju prazne fraze bez stvarnog učinka. Dotle naši vrhovi i dalje u nedogled stenju pod nasilnim unitarističkim imenima jugosrbskih osvajača sve do danas, - iako već par desetljeća kod nas formalno više nema Jugoslavije niti dominacije velike Srbije. Dokle će to tako ?
Krivotvorbe hrvatskih vrhova
Osim nenamjernih površnosti iz neznanja o postojanju i visinama vrhova u Hrvatskoj, kod nas postoje još ine namjerne ideopolitičke krivotvorbe posrbljenih naziva, uglavnom iz doba Jugoslavije za dvadesetak viših planinskih vrhova, koji leže uz etnički miešana područja u Hrvatskoj. Te novije imenske krivotvorbe iz 20. stoljeća su osobito česte na grebenu Ličke Plješivice (srb. tzv. "Plješevice - a izvorno Plišivice),- zato jer doseljeni pravoslavni Vlasi nemaju pojma što hrvatski znači plišiv i plišivac (= ćelav-gologlav i ćelavac). Nadasve su grube i mnogobrojne takve krivotvorbe na Velebitu posebno zato jer je to hrvatski nacionalni simbol medju planinama.
Stoga su tu dekroatizacija i brisanje izvornih imena vrhova bili osobito česti i već zahvaćaju čak 1/4 glavnih velebitskih vrhova, pa su umjesto izvornih hrvatsko-ikavskih kroz jugo-vojne karte nametnuti ini srboidni nazivi iz ličkih pravoslavnih sela. U tomu onomastičkom kaosu su još i izdajnički jugo-planinari obilno izmišljali novosklepana popularna imena velebitskih vrhova, čime je dodatno prebrisana izvorna domaća toponimija hrvatskog Velebita.
Tu se mora naglasiti, kako je nova Hrvatska danas ipak dužna poštovati medjunarodne konvencije UN o izvornoj toponimskoj baštini, koje dopuštaju takva nova preimenovanja samo za umjetne ljudske objekte (npr. naselja i planinarske domove), dok postojeće prirodne tvorbe moraju zadržati izvorne starije nazive domaćih starosjedilaca. Sad slijede neki najgrublji primjeri novijih nasilnih preimenovanja velebitskih vrhova i inoga hrvatskog gorja od 20. st. do danas:
Hrvatsko Zagorje
- Strahinščica 847m (izvorno-domaće: jugo-srb. tzv. "Strahinjčica" po njihovom knjazu Strahinji)
Banovina
jugo-srb. tzv. "Banija"= hrv. izvorno: Banovina
- Zrinska gora 615m (jugo-srb. tzv. "Šamarica")
Žumberak
- Sveta Gera 1.181m (novo-slovenski tzv. "Trdinov vrh")
Risnjak
- Snižak 1.506m (izvorno-domaće: planinarska novokovanica "Hrvatski Snježnik")
Lička Plješivica
- Plišivica 1.649m (jugo-srb. tzv. "Gola Plješevica"= nesmisleno značenje: tj. 'Gola Golija')
Senjsko Bilo
- Konačišta (jugo-srb. tzv. "Kečina greda") 1.494m.
Sjeverni Velebit
- Mići Rainac (izvorno-ikavski: jugo-srb. "Mali Rajinac") 1.699m,
- Štirovac 1.678m (izmišljeni jugo-planinarski "Novotnijev vrh"),
- velebitska Plišivica 1.654m (jugo-srb. tzv. "Plješevica"),
- Lubenski Kuk 1.659m (tzv. jugo-planinarski "Krajačev vrh"),
- Cipalski Kuk 1.630m (izmišljeni planinarski "Hirčev vrh"),
- Legčev Kuk 1.629m (izmišljeni jugo-planinarski "Pasarićev vrh"),
- Zeleni Kuk 1.601m (tzv. jugo-planinarski "Rossijev vrh"), ...itd.
Južni Velebit
- Veli Golić 1758m - najviši vrh Velebita (jugo-srb. tzv. "Vaganski" vrh),
- Kukina 1.719m (novoizmišljena jugo-planinarska "Liburnija"),
- Šegestin 1.715m (izmišljeni tzv. "Kitajbelov vrh"),
- Zeleni vrh 1.714m (novizmišljeni jugo-planinarski "Brundo"),
- Babin Kuk 1.712m (novi planinarski "Zoranićev vrh"), ...itd.
Otočni vrhunci
- Divynska gora 475m, izmedju Vrbnika i Jurandvora na Krku (novoizmišljeni jugonaziv: "Plato Mjeseca")
Posrbljeni vrhovi Velebita
Na našemu najdužem planinskom lancu Velebita ima oko 70 vrhova viših od 1.600m. Zbog simboličke važnosti Velebita u hrvatskom identitetu, više negoli u ijednoj drugoj hrvatskoj planini, na Velebitu su u novije doba Jugoslavije kroz 20. st. masovno i namjerno izmjenjena starija ikavsko-hrvatska imena brojnih vrhova (oronimi), bilo da su im nametnuti drugi srboštokavski nazivi iz ličkih pravoslavnih sela, ili su im još umjetno "ukinuta" izvorna domaća imena (niže kurzivom), pa su im od 20. st. nametnuti novosmišljeni jugo-planinarski nazivi.
Takva prekrštavanja su po medjunarodnim konvenciama inače zabranjena i dopustiva samo za umjetne ljudske objekte npr. planinarske domove: Zato su npr. bivšim sovjetskim planinama iz srednje Azije sada maknuta rusko-komunistička imena i službeno su im vraćeni izvorni domaći oronimi tamošnjih naroda. Medjutim, iako je neovisna Hrvatska već formalno slobodna i već preko 2 desetljeća više nismo jugo-kolonija, sve dosad naš jadni Velebit i nakon dvadesetak godina još uvijek stenje pod komunističko-unitarnim okovima planinarskog jugo-kolonializma:
- Senjsko Bilo: Konačišta 1.494m (tzv. srb. "Kečina greda"), Bijeli vrh 1.492m, Jadićeva Plana 1.416m i ini niži.
- Sjeverni Velebit: Mići Rainac (izvorno-ikavski: jugo-srb. "Mali Rajinac") 1.699m, Štirovac 1.678m (tzv. planinarski "Novotnijev vrh"), Gromovača 1.676m i Vratarski Kuk 1.676m, Goli vrh 1.670m, Veliki Kozjak 1.629m, Plišivica 1.654m (srb. tzv. "Plješevica"), Lubenski Kuk 1.659m (izmišljeni jugo-planinarski "Krajačev vrh"), Cipalski Kuk 1.630m (tzv. planinarski "Hirčev vrh"), Legčev Kuk 1.629m (tzv. planinarski "Pasarićev vrh"), Zeleni Kuk 1.601m (tzv. planinarski "Rossijev vrh"), itd.
- Srednji Velebit: Šatorina 1.624m.
- Južni Velebit: Visočica 1.619m, Višerujna 1.632m, Veli Golić 1.758m - najviši vrh Velebita (jugo-srb. tzv. "Vaganski" vrh), Sveto brdo 1.756m i Babin vrh 1.744m, pa Kukina 1.719m (planinar. novoizmišljena "Liburnija"), Šegestin 1.715m (novoizmišljeni "Kitajbelov vrh"), Zeleni vrh 1.714m (novoizmišljeni planinar. "Brundo"), Babin Kuk 1.712m (novi planinarski "Zoranićev vrh"), Malovan 1.701m, itd.
- Jugoistočni Velebit: Crnopac 1.404m i Tulove Grede 1.120m, ter ostali niži.
Glavna literatura
- Hirc, D. 1905-1909: Prirodni zemljopis Hrvatske (lice domovine), knj. I.- II. A.Scholz, Zagreb, 721 str.
- Rac, M. 1998: Medjunarodni standardi U.N. i naš kolonialni mjestopis (toponimi). Ognjište 9: 422-425, Zagreb-Karlovac.
Poveznice
Reference
Almost original condensed compilation from other parallel texts on the related Croatian mountains (available by GNU license).
