Predložak:Metaričnik-uvod

Podprojekt: Meta-ričnik (Izvornohrvatski rječnik štokavsko-kajkavsko-čakavski s etimologiom i prievodima)

• Ovo je novi Trodialektni hrvatski rječnik i dosad prvi takav otvoren na medjumrežju!

PROSLOV: Ovaj novi Meta-ričnik izvornih domaćih rieči iz hrvatskog jezika se sastoji uglavnom od klasičnih hrvatsko-štokavskih, kajkavskih i čakavskih rieči, uz posebno dodane istoznačnice u jugoslavenskom Vukopisu, srbianskom i bošnjačkomu, pa još prievode na englezki, njemački i francezki, kao i etimologie (podrietla) izvornohrvatske rieči, ter njezine bliže izvedenice, uz dodatni opis i još ine napomene. Ostale naknadne tudjice (u Hrvatskoj nepoznate prije 20. stoljeća) se načelno ne unose u ovaj Meta-ričnik, osim samo u prievodu (stupci 2. i 3.), -> a za ino pobliže o tim tudjicama i posudjenicama viditi posebno u drugomu paralelnom popisu: Tudjice u hrvatskom jeziku.

Upozorba! Ovaj Meta-ričnik je tek formalno sličan vukovskomu jugoslavističkom Wječniku (http://hr.wiktionary.org) s kojim se samo dielom prividno preklapa tek u oko 1/4 jekavskih rieči, jer taj lažno-"hrvatski" Wječnik ima puno dodanih novijih srbizama, balkanizama, tucizama i inih jugo-barbarizama, ali uopće ni nema dialektnih ikavskih, čakavskih ni kajkavskih rieči, kao ni inih izvornohrvatskih arhaizama (tzv. "ustaške novokovanice" - većina iz ranijih stoljeća!) zato jer ih nemaju podobni Srbi. Glavni temeljni cilj i svrha ovog Meta-ričnika je upravo pobliži prikaz svih tih nepodobnih, ukinutih i prognanih izvornohrvatskih rieči kojih nema lažnohrvatski Wječnik. Zato je ovo dosad na medjumrežju prvi i jedini izvornohrvatski wiki-rječnik množtva čak oko 2/3 izvornohrvatskih + dialektnih rieči koje su nam izdajničko-okupatorski vukovci pod Jugoslaviom u 20. stoljeću nasilno ukinuli, zabranili i izbacili u poviestnu ropotarnicu.

Pogubnu djelatnost tih tzv. "hrvatskih" vukovaca (= danas Wječnik) jezgrovito navodi V.Novak 1967 (Vuk i Hrvati: str. 561): Tvorci ovog hrvatskog novogovora nisu se vraćali izvornom hrvatskom jeziku koji je bio različit od srpskog, već su samo postojeći srpski koji su ilirci prihvatili, da bi se "približili braći Srbima" pretvarali u novogovor, a to znači davali mu neprimjerene pa i nakazne oblike. Slično još jasnije navodi i prof.dr. Bulczu Laszlo (simpozij INTERCON, Zagreb 1996): "Kratko i jezgrovito rečeno: prošlost je jezika hrvatskoga sjajna, sadašnjost mračna, budućnost neizvjestna ... U djelima se (ranijih) književnika zrcali pravo biće jezika hrvatskoga, pravopisa i porabe jezične. Sve je to obrazbeno blago u XX. stoljeću odvrženo i poslano u ropotarnicu poviesti... Budući nam je izvorni književni izraz hrvatski iz mozga bez traga izpran, ... unatoč mnogostoljetnoj svojoj poviesti, hrvatski je jezik danas lišen prošlosti."

• POSLOVJE: Već ova početna, kraća inačica tronarječnog rječnika sa stotinjak natuknica sve jasnije nam pokazuje, zašto nakon prvotnog Ivana Belostenca sve donedavna preko stoljeća nije bilo sličnih višenarječnih rječnika: upravo zato što iz njih sliede vrlo "nepodobni" idejni zaključci za naše vukovce. Iz nižega početnog popisa je odmah jasno vidljivo, kako oko 1/4 do 1/3 tzv. "književnih" rieči iz nametnutoga Vukovog standarda većinom ne postoje u nijednomu izvornom dialektu katoličkih Hrvata (I. stupac lijevo), nego često samo u II. Yugo-stupcu (sredina): Zapravo su nam takve izvorno nehrvatske rieči tek naknadno od 20. stoljeća pod maskom lažno-"hrvatskog standada", nametnute matičnim Hrvatima pod Jugoslaviom iz srbianskih i bošnjačkih govora u svrhu balkanizacie i jezičnog izjednačenja "Srbohrvata" (uviek na štetu Hrvata i nikad obratno).

S daljim rastom ovoga povećanog 3-narječnog rječnika, taj srboidni paradoks lažnohrvatskog standarda zasigurno ne nestaje, nego će vjerojatno ostati podjednakim ili se čak povećati. Ovo nam zapravo potvrdjuje, kako su maglovite fraze tzv. "hrvatskih" vukovaca o navodnoj tronarječnosti "našega" javnog jezika bile tek ideološka obmana za naivne Hrvate: Ustvari često nisu prihvaćene ni dopuštene čak niti izvorne rieči hrvatskih štokavaca (a kamoli kajkavaca ili čakavaca !), nego su nam pod "štokavskom" maskom većinom nametani tipski iztočni srbo-balkanizmi. Većina europskih država imaju za standard govor glavnog grada ili najrazvienijeg kraja: Hrvatska je dosad najabsurdnija u Europi s javnim govorom kolonialnog tipa, jer "naš" strani-otudjeni standard je izvan našeg ozemlja tj. izmedju bošnjačkoga i crnogorskog (= Vukova Bileća !), što je bez veze s nijednim domaćim govorom matične Hrvatske.

Stoga je sadanji tzv. "hrvatski" književni standard nelegitimno-kolonialan tj. ustvari silom nametnuti jugo-jezik kolonialnih okupatora iz Velesrbie, koji je u matičnoj Hrvatskoj analogno-podjednak kao englezki, španjolski ili francuzki u bivšim afroazijskim koloniama. Zato je posve nesmisleno i licemjerno buniti se npr. protiv novih anglizama ili prije romanizama, - ako se dosad već doslovce do grla davimo u poplavi bezbrojnih nametnutih srbizama, balkanizama i turcizama iz vukovske Jugoslavie: Ovaj lažnohrvatski standard ustvari više niti nije neki "hrvatski" jezik, nego ini otudjen polustrani jugojezik podosta različit od izvornohrvatskog, - a razumijemo ga pod prisilom, jer smo postali dvojezični pa tako kolonialno govorimo u školi i upravi, a doma ili na selu i u diaspori više izvornohrvatski.

Tronaréčni horvátski slovâr

• KAJKAFSKI ZVLEČEK :
  • Jenaki Tronaréčni horvátski slovâr je takâj f' purgerskoj kajkáfščini, kak pervi takof na medmrežju !

PROLÔK: Ovaj nevi Meta-slovâr obuhváča izvîrne domáče reči štokafske, kajkafske i čakafske ze horvátskega jezika, ter zasebno druge ze Vukoveg jugoslovánskega, srbiánskega i bosánskega jezika, pak takaj njihof prevot v' angléščinu, nemščinu i fracéščinu, takajše kakti njih etimológie i bližje zvedenice, ter ine pripômbe. Druge novéjše stranjske reči, nepoznate f' Horvatskoj predi 20teg stoletja, tu nesu uvrščene ar buju vnesene f' jen osobîti paralélni popis: Tudjice u hrvatskom jeziku. Osnoven cil ter poglavîta svrha ovega Meta-slovârja je praf podrôben prikas vseh 2/3 nepodóbneh, odhîčenih i fkinjenih horvátskih reči, ktere na netu nema podóben Vukof "Wječnik".

Trobesîdni harvâški ričnik

• ČAKAVSKA ZIVÊDA :
  • Sejni Trobesîdni harvâški ričnik ovdi je ošćè va bodulskoj čakavici, koti parvi takov na mejmrîžju !

PROSLÔVJE: Ov nuovi Meta-ričnik ubjèma pravûšće domàtje riči štokavske, kajkavske i čakavske zi jazika harvàtjeg, ter zisèbno inòke zi Vukovega jazika vlahîskeg, srbiânskeg ter bošnjânega, ter unêh tolnaćîtve va inglêšken, tujêšken i franćêsken, terošćè unêh zaćâla i inòke prinèsi. Novije furèške riči, ke va Harvâškoj bihu nežnâne prija dvajšeteg štolêtja, ovdi nisu valòžene aš bidu popisane va zisèbnen vaporèdnen besidâru: Tudjice u hrvatskom jeziku. Stožêrna meta i poglavîta namira oveg ričnika je nasprâvni velikâz seuneh 2/3 udhîćenih, nepriklâdneh i zapâčenih riči, ke na netu nima podóbni Vukov "Wječnik".

Abstract

An annotated Glossary of the original-classic Croatian words (before WW2 and their erasing in Yugoslavia & replacing by new imposed balkanisms, turkisms, etc.): The following bulk of Croatian words are nearly all ones consequently omitted or erased by admins in the false "Croatian" hr.wiktionary (Wječnik) for the ideological-political presumptions - despite the declared formal "neutrality", and real facts that at least 1/2 or even more Croats use them almost widely up to nowadays.

Jezične kratice

Jezične kratice (rabljene većinom u rubrikama EU-jezici i Etimologia): hr.= klasični izvornohrvatski (prije Jugoslavie), srb.= srbianski (bold !), en.= englezki (bold !), njem.= njemački (kurzivom !), frn.= francezki, tal.= talianski, lat.= latinski, gr.= helenski (starogrčki), per.= perzijski (staroiranski), ind.= indovedski (samscrit), tur.= turski, *rsl.= ranoslavenski - napomena: pred nepisane umjetno-rekonstruirane prajezike je obvezatna *zvjezdica. Kratice i oznake izvornohrvatskih dialekata - koji su lijevo u prvom stupcu:

• št.= izvorno hrvatski jekavsko-štokavski (bold !), većinom prije Jugoslavie u prvom redu gornji - ne jugosrpski Vukopis.
• kaj.= tipski kajkavci: Medjimurje-Zagorje-G.Kotar (kurzivom !), - ne rubni i gradski polukajkavci - 'štokajci'.
• ča.= tipski čakavci: otoci + Istra, - ne kopneni prielazni polučakavci (bliži što-ikavcima).
• (ik.)= štakavsko-ikavci (u zagradi): dodati samo kad su različiti od jekavaca i čakavaca (u 'Wječniku' je to pobrkano) + ini nazivi izvan glavnih dialekata (podnarječja i hibridna polunarječja) samo dolje 4. redak: ne pobrkati ih gore medju 3 glavna dialekta, jer budu izbrisani.
• čakaj. = većina hrvatskih dialekata (izim jugobalkanskog Vukopisa).
• Ini nehrvatski jugo-jezici su posebno u II. stupcu, a gore prvi tzv. "Jugoslavski" je kraće u tablici za jugostandard srpsko-hrvatskog Vukopisa, pa srednji srbianski, niže bošnjački i dolje slovenski.
• III. stupac su neslavenski prievodi u Europi, prvi englezki, pa njemački i francuzki, a na dnu može još koji drugi europski jezik.

Dodatni nastavci (nisu obvezatni - može i naknadno) za izvornohrvatske dialektne rieči:

• Uz imenice dodati -nastavak plurala (može i akuzativa jednine).
• Uz muške zamjenice još -nastavak ženskog roda (može i srednjeg).
• Uz muške pridjeve još -nastavak srednjeg roda tj. priloga (može i za komparativ).
• Uz glagole u infinitivu još 1. lice prezenta (može i particip prošli).

Pozor za grčki !

Etimologia (podrietlo): u većini nestručnih Wikipedia (izim samo pedantne Njemačke Wiki) zbog popularnog neznanja grčkog, površni wikipedisti krivo prepisuju sve grčke posudjenice iz drugačijega novogrčkog (Dhimotiki) umjesto antičkoga helenističkog (starogrčkog) koji je u priglupoj Wikipediji ukinut i zabranjen!: To je dopustivo samo za pravoslavne narode gdje su grecizmi doista novogrčki, ali NE za hrvatski niti ine zapadnoeuropske jezike čiji su medjunarodni helenizmi uglavnom starogrčki preko latinskoga. Zato: za grčke posudjenice NE prenositi ovamo te besmislene pogrješke iz nestručnih Wikipedia (izim njemačke Wiki).