Psalmi

Psalmi
Redni broj knjige	19.
Pisac	David i dr.
Mjesto pisanja	nepoznato
Pisanje završeno	460. pr. Kr.
Biblijska kratica	Ps

Psalmi su nadahnuta pjesmarica Božjih slugu staroga doba. Ta je biblijska knjiga zbirka od 150 vjerskih pjesama, psalama, uglazbljenih i priredjenih za službu Bogu. Biblijska kratica joj je Ps. Bi Oni isto tako sadrže molitve i usrdne molbe za milost i pomoć te brojne izraze povjerenja i pouzdanja u Boga. Obiluju zahvalama Bogu i izrazima kojima pisci izražavaju svoje veselje, ushićenost i veliku radost. Velik broj psalama ima naslove, a u njima se često navodi ime pisca, a preko dvije trećine psalama pripisano je odredjenim piscima.

Sadržaj

Djeca pjevaju i sviraju 150. psalam

• Prva knjiga (Psalmi 1-41)

Svi ti psalmi, osim 1., 2., 10. i 33., pripisuju se Davidu. Prvi psalam već na početku ističe ključnu misao. On proglašava sretnim čovjeka koji, za razliku od bezbožnih grešnika, uživa u Božjem zakonu i razmišlja o njemu dan i noć kako bi ga što bolje primjenjivao. To je prvo mjesto u Psalmima gdje se opisuje kako čovjek može biti sretan. Drugi psalam započinje izazovnim pitanjem i govori o tome kako svi zemaljski kraljevi i vladari zajednički "ustaju na Boga i na pomazanika njegova". Bog im govori: "Ja sam postavio kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj." On će razbiti i satrti sve protivnike. Zemaljskim kraljevima i vladarima psalmist poručuje: "Služite Bogu sa strahom" i poziva ih da priznaju Božjeg Sina ili će propasti (2., 6. i 11. redak). Tako se u Psalmima već na početku iztiče glavna tema Biblije — Božje Kraljevstvo.

U prvoj knjizi istaknute su i molitve, kako one u kojima se upućuju molbe tako i one u kojima se izriču zahvale. U 8. psalmu usporedjuje se Božja veličina i čovjekova neznatnost, a 14. psalam razotkriva ludost ljudi koji se ne žele podložiti Božjoj vlasti. Psalam 19. pokazuje kako Božja divna stvaralačka djela govore o njegovoj slavi, a 7.-14. redak iztiče zašto je dobro držati se Božjeg savršenog zakona i koje to blagoslove donosi, o čemu opširnije govori 119. psalam. Općenito se smatra da 23. psalam predstavlja jedno od najvećih remek-djela svjetske književnosti, nu još veličanstvenijim čini ga zadivljujuća jednostavnost kojom pisac izražava Bogu svoje povjerenje i odanost. Kad bismo barem svi mi mogli "dane mnoge prebivati u domu Božjem, Velikog Pastira"! (23:1, 6). Psalam 37. pruža dobre savjete bogobojaznima koji žive medju ljudima koji čine zlo, a 40. psalam govori o užitku koji čovjek osjeća kad vrši Božju volju, što je David osobno iskusio.

• Druga knjiga (Psalmi 42-72)

Ova knjiga započinje s osam psalama Korahovih sinova. I 42. i 43. psalam pripisuju se Korahovim sinovima budući da zapravo čine jednu pjesmu s tri kitice, povezane redkom koji se ponavlja (42:5, 11; 43:5). U 49. psalmu naglašava se da ljudski rod ne može sam ponuditi odkupitelja i ukazuje se na to da je Bog dovoljno moćan da otkupi čovjeka "iz ruke groba" (15. redak). Psalam 51. je molitva koju je David uputio Bogu nakon težkog grieha koji je počinio s Bat-Šebom, ženom Urije Hetita, i odraz je njegovog iskrenog pokajanja (2. Sam. 11:1–12:24). Ova knjiga završava psalmom "o Salamunu", molitvom Bogu da blagoslovi kralja i podari mu mir u njegovu kraljevstvu (Psal. 72).

• Treća knjiga (Psalmi 73-89)

Najmanje dva psalma iz ove skupine, 74. i 79., napisani su nakon razorenja Jeruzalema 607. pr. Kr. U njima pisac tuguje zbog te tragedie i žarko moli Boga da pomogne svom narodu "sbog slave imena svojega" (79:9). Psalam 78. priča o poviesti Izraela od Mojsijeva vremena do vremena u kojem ga je David počeo "čista srca pasti" (72. redak), a 80. psalam pokazuje da je Bog pravi "Pastir Izraelov" (1. redak). U 82. i 83. psalmu pisac preklinje Boga da izvrši presudu nad svojim neprijateljima i neprijateljima svojega naroda. Naravno, te molbe nisu motivirane željom za osvetom, nego je to, kaže psalmist, potrebno "da bi tražili ime tvoje, nek' znaju da ti nosiš ime Gospodovo, samo ti, Svevišnji na svoj zemlji!" (83:19). Posljednji psalam ove skupine, 89. psalam, govori "o milosti Božjoj", koja se na izniman način očituje u njegovom savezu s Davidom. Taj savez Davidu jamči nasljednika koji će po Božjoj volji zauvijek vladati na njegovu prijestolju (1. i 34-37. redak).

• Četvrta knjiga (Psalmi 90-106)

I ova knjiga sadrži 17 psalama kao i treća knjiga. Započinje Mojsijevom molitvom, koja ističe oštru suprotnost izmedju Božjeg vječnog postojanja i kratkog životnog vieka smrtnog čovjeka. U 92. psalmu veličaju se Božje predivne osobine. Potom slijedi značajna skupina psalama od 93. do 100., koja započinje usklikom: "Bog je počeo kraljevati!" Stoga, "svi ljudi na zemlji", poziva pisac, "pjevajte Bogu , blagoslivljajte ime njegovo! (...) Jer velik je Bog i dostojan je hvale najveće." "Velik je Bog na Sionu" (93:1; 96:1, 2, 4; 99:2). U 105. i 106. psalmu pisac zahvaljuje Bogu za čudesna djela koja je učinio za svoj narod i za to što je vjerno ispunio savez koji je sklopio s Abrahamom, davši zemlju njegovim potomcima, iako su mu bezbroj puta prigovarali i bunili se protiv njega. Posebno je zanimljiv 104. psalam. Taj psalam veliča Boga sbog časti i veličanstva kojima se zaodjenuo i opisuje njegovu mudrost koja se očituje u njegovim mnogobrojnim djelima i tvorevinama na Zemlji.

• Peta knjiga (Psalmi 107-150)

Psalam 107. upoznaje nas s dogodjajima u kojima je Bog izbavljao svoj narod, a opis je popraćen melodioznim refrenom: "Neka zahvaljuju Bogu za milost njegovu i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske" (8., 15., 21. i 31. redak). Psalam 117. ostavlja snažan dojam upravo sbog svoje jednostavnosti. To je najkraći psalam i ujedno najkraće poglavlje u Bibliji. Psalam 119. najduži je psalam i ujedno najduže biblijsko poglavlje. Ima 176 redaka svrstanih u 22 alfabetski poredane kitice, od kojih svaka ima 8 redaka. Svi ti reci (osim 90. i 122.) na neki način govore o riječi ili zakonu Boga. Naime, u svakoj se kitici ponavljaju neki ili čak svi izrazi (zakon, opomena, naredba, zapovijed, odluka) koji se nalaze i u Psalmu 19:7-14. Na Božju riječ ukazuje se više od 170 puta nekim od sljedećih izraza: zapovijed, odluka, zakon, naredba, uredba, opomena i riječ.

Zatim slijedi još jedna skupina psalama, 15 "pjesama za uspinjanje", koju čine 120.-134. psalma. Prevoditelji taj izraz prevode na razne načine jer njegov smisao nije posve jasan. Neki kažu da on ukazuje na uzvišen sadržaj tih psalama, premda ne postoje razlozi zašto bi ove psalme trebalo uzdizati iznad ostalih nadahnutih psalama. Mnogi tumači zastupaju mišljenje kako naslov tih psalama pokazuje da su te pjesme pjevali vjernici koji su se uspinjali u Jeruzalem na proslavu godišnjih blagdana. Naime u Jeruzalem se trebalo uspeti zato što se nalazio u judejskim brdima. David je uvidjao koliko je važno da Božji narod ujedinjeno slavi Boga. Radovao se pozivu: "Hajdemo u dom Božji!" Plemena su se odazvala i uspinjala su se u grad "da zahvaljuju imenu Božjem". Psalam 132. govori o tome kako se David zakleo da se neće smiriti dok ne nadje dostojno počivalište Bogu, čiju je prisutnost predočavao kovčeg saveza. Psalam prekrasnim pjesničkim riječima opisuje što je Bog kazao nakon što je kovčeg bio smješten na Sionu: "Ovo je počivalište moje zauviek, ovdje ću stanovati, jer čeznem za njime." Bog je prihvatio to mjesto kao središnje mjesto molitve i "zapovjedio da ondje bude blagoslov". U skladu s time je i poziv: "Neka te sa Siona blagoslovi Bog" (132:1-6, 13, 14; 133:3; 134:3; vidi i 48. psalam).

Psalam 135. veliča Boga koji je dostojan hvale i koji čini sve što poželi, za razliku od bezvrijednih i ništavnih idola, čiji će graditelji postati poput njih. Psalam 136. namijenjen je naizmjeničnom pjevanju, a svaki redak završava refrenom: "jer dovijeka traje milost njegova". Takav se način pjevanja očigledno primjenjivao u mnogim prigodama (1. Ljet. 16:41; 2. Ljet. 5:13; 7:6; 20:21; Ezra 3:11). Psalam 137. opisuje kako su židovski izgnanici u Babilonu svim srcem čeznuli za Sionom i svjedoči da nisu zaboravili sionske pjesme (odnosno psalme), premda su bili daleko od svoje domovine. Psalam 145. veliča Božju dobrotu i kraljevsku vlast te pokazuje da on "čuva sve koji ga ljube, a zle će sve istrijebiti" (20. redak).