Rabsko otočje

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Rab)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Rab (grč. Skardounos, latin. Arba, talij. Arbe) je kvarnerski otok na sjevernom Jadranu, izmedju Kvarnerića i Velebitskog kanala u Primorsko-goranskoj županiji, površina je 93,6 km², sa 9.480 stanovnika. Uz najveći Rab, tom otočju pripadaju još tri manja nenaseljena otoka: južnije je otok Dolin, na sjeveru otok Sv.Grgur (čakav. Šagargur) i na sjeveroistoku Goli otok, pa još desetak sitnijih otočića i kamenih školjeva oko otoka Raba npr. goli Mag i Mali Goli, pa šumoviti Mamon i Laganj, Dolfin, itd. Politički je Rab najpoznatiji po svoja 3 zloglasna konclogora: glavni jugo-logor Goli otok, ženski konclogor Sv.Grgur i psiho-logor Kampor.

Abstract

Rab (Italian: Arbe) is an island in Croatia and a town of the same name located just off the northern Croatian coast in the Adriatic Sea. The island is 22 km long, has an area of 93.6 km² and 9,480 inhabitants (2001). The highest peak Dinaruša is on Mt Kamenjak at 408 meters. The northeastern side of the island is mostly barren rocky karst, while the western side is covered by one of the last oak forests of the Mediterranean. Ferries connect the island of Rab with the mainland ports of Jablanac and Rijeka, as well as with the neighbouring islands of Krk and Pag. Politically is Rab very defamed by its 3 parallel konz-lagers in Yugoslavia: the main camp Goli otok ('Yugoslav Alcatraz'), feminine camp St Grgur, and psycho-lager Kampor.

Zemljopis

Otok Rab sa susjednim otočićima (Sv.Grgur, Goli otok, Dolin i desetak manjih školjeva) čini rabsku otočnu skupinu koja je na vrlo povoljnom geografsko-prometnom i turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Otok Rab se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom Velebitskog primorja. Za otok su geomorfološki značajni uzdužni grebeni i udoline smjerom SZ-JI. Od njih je na sjeveroistoku najduži i najviši goli greben Kamenjak s najvišim vrhom Dinaruša (talij. Tignarossa, 408 m), koji štiti grad i većinu sela od velebitske bure. Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi 22 km. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaselka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi do 10 km u svom sjevernom dijelu od rta Šilo u Loparu do rta Kristofor na zapadu otoka.

Povoljne klimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9°C i godišnja količina oborina od 1108,8 mm, što je značajka prijelazne klime između maritimne i kontinentalne. Prosječno godišnje trajanje sunca na otoku Rabu je 2417 sati. Pored toploga zimzelenog Lošinja, Rab i Sv.Grgur su zbog blage klime najsjeverniji otoci Jadrana većinom obrasli tvrdolisnom vegetacijom mediteranskih makija crnike,- dok su ini Kvarnerski otoci s oštijom klimom kao Krk, Cres i Pag dijelom listopadni submediteran, s tvrdolisnom makijom samo na zaklonjenom južnom dijelu.

Povijest otoka

Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa PseudoSkilaksa, koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom "Mentorides". U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih grčkih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba. U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Značenje i podrijetlo današnjeg imena Rab, teško je odrediti. Najvjerojatnije je da je današnje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskog ili liburnskog imena Arba, u značenju "šumovit" ili "zelen". Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom 15. stoljeća.

Tragovi života na otoku sežu još od starijeg kamenog doba. Prapovijesna su nalazišta duž cijelog otoka, a najviše je artefakata pronađeno na poluotoku Lopar (nalazi starijeg i srednjeg kamenog doba, mlađeg kamenog doba, bakrenog i brončanog doba) dok su nalazišta željeznog doba na lokalitetima: Kampor, mjesto Rab, Banjol i Barbat. Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna bili su Iliri ili točnije pleme Liburni, koji su u doba prije Krista obitavali na području od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključivo i otoke ovog područja. Slomom Austro-ugarske monarhije, krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. godine nazvana Kraljevina Jugoslavija. Otok Rab nije odmah ušao u sastav novoosnovane kraljevine. Italija je nakon sloma Austro-ugarske monarhije, osim još nekih drugih otoka i krajeva, okupirala i otok Rab. Nakon mira u Rapallu, 23. travnja 1921. godine otok Rab ulazi u sastav SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije.

Oružani napad Sila Osovine na Jugoslaviju 6. travnja 1941. bio je iznenadan, a ona je tada kao nestala slomom njene vojne sile. Talijanska okupacijska vojska došla je na Rab 17. travnja, a ubrzo zatim formiran je poseban oblik okupatorske vlasti - Civilni komesarijat. Rimskim ugovorom 18. svibnja 1941. godine, zaključenim između Mussolinija i Pavelića, Rab je anektiran fašističkoj Italiji. Sredinom i krajem ljeta 1943. godine utjecaj partizana na otoku stalno jača. Nakon kapitulacije Italije, do tada ilegalni partizanski NOO preuzimaju cjelokupnu upravnu i sudsku vlast na otoku. Njemačke jedinice zaposjele su Rab u drugoj polovici mjeseca ožujka 1944, a potom je otok ustupljen NDH. Partizanska vlast ponovno je uspostavljena nakon dolaska partizanskih jedinica i zaposjedanja otoka 12. travnja 1945. godine. Od tada do slobodnih izbora 1990. godine Rab je u sastavu SFRJugoslavije, a nakon slobodnih izbora, u sastavu neovisne i slobodne Republike Hrvatske.

Spomenici i zanimljivosti

Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan Sv.Eufemije. Crkvica sv.Eufemije spominje se već u XIII. stoljeću i po njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji dogodjaji u životu otoka Raba u dosadašnjih sedam stoljeća. Jedan od najpoznatijih Rabljana je sveti Marin, osnivač državice San Marino.

Barbat, najjužnije selo otoka, proteže se morskim pojasom duž Barbatskog kanala. Sudeći po ostacima nekadašnjih građevina, na ovom su području postojala vrlo stara naselja. Na uzvišenju Sv. Damijan vide se ruševine stare gradine i crkvice sv. Damijana, koja se spominje u XIV. stoljeću. Ove ruševine potječu još iz doba grčkih naselja i vjerojatno se radilo o grčkoj vojnoj koloniji osnovanoj u IV. stoljeća prije Krista. Vjeruje se da bi ruševine na brdu sv. Damijan mogle biti ostaci Ptolomejevog antičkog grada Kolente. U podnožju brda kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostaci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom.

Pučanstvo

Za razliku od ostalih kvarnerskih otoka, koje karakterizira veći broj naselja, otok Rab ima razmjerno mali broj naselja. Na otoku ih ima 8: Banjol, Barbat, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga. Izuzevši nutarnje Mundanije, sva su ina rabska naselja u blizini mora. Zbog toga se tretiraju kao turistička naselja. Na položaj naselja u rabskoj općini utjecali su klima i sastav podloge. Sva su ova naselja nastala na položajima zaštićenim od bure. Taj je utjecaj toliko velik da su sva naselja okrenuta na jugozapad. Značajna karakteristika naselja na otoku Rabu je da su vezana uz flišne zone što upućuje na veliku ulogu poljoprivrednog iskorištavanja u prošlosti.

Rab je među onim malobrojnim jadranskim otocima koji ne bilježe pad stanovnika. Dapače, broj stanovnika stalno se povećava. Ipak broj stanovnika oscilira po godišnjem dobu. Tijekom ljeta broj raste dok zimi pada zbog sezonskog rada i oslanjanja na turizam sezonskog tipa. Nagli turistički razvitak iz korijena je promijenio način života, tako da sada skoro svo stanovništvo otoka posredno ili neposredno živi od turizma.

Čakavski dialekti

Domaći starosjedioci u većini naselja na Rabu uglavnom govore tipičnim čakavskim narječjem, uz dvije manje iznimke. U staroj jezgri grada Raba na poluotoku uz luku su starosjedioci sve donedavna u nepalatalnom govoru rabili bodulski cakavizam (slično kao Lošinj, Cres, Baška, Pag, Vis itd.), kojim danas tu govore tek malobrojni starci u obiteljskom krugu. Na krajnem jugoistoku Raba, u naselju Barbat rabi se i mladji prijelazni medjudialekt šćakavska ikavica, koji se tu razvio miješanjem srednjovjekih otočnih čakavaca sa štokavskim izbjeglicama pred Turcima iz kopnenog zaledja.

Bodulski cakavizam grada Raba (Kušar 1895, Yošamya 2005): Na bašćansku cakavicu iz jugoistočnog Krka se nastavlja vrlo slična nepalatalna cakavica na otoku Rabu, gdje se još rijetko govori u gradu Rabu, ali je medju svim otocima cakavica danas najviše ugrožena baš na Rabu gdje je već na rubu izumiranja. U gradu Rabu je to bio elitni govor aristokracije, ali je ta gradska cakavica u Rabu dosad skoro izumrla, pa ju tu rijetko još rabe poneki starci i žene samo u obitelji. Ostala manja sela na Rabu (Barbat, Kampor, Supetarska Draga itd.) već odprije govore prijelaznom ikavsko-ekavskom čakavštinom, a palatalni govor najsjevernijeg Lopara je razmjerno najbliži krčkoj čakavštini Punta i Drage.

Turizam

Zbog povoljne klime, otok Rab sa susjednim Grgurom su najsjeverniji pravi mediteranski otoci na Jadranu, koji su većinom obrasli južnom zimzelenom makijom (sjeveniji i hladniji Krk i Cres su prijelazni - submediteranski pa im zimzelene makije rastu samo dijelom uz južne obale). Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećamo i raznolik životinjski svijet na kopnu i u moru. Prirodno bogatstvo, bogata prošlost i kulturno-povijesno naslijeđe osnove su turističke djelatnosti, koja je na Rabu glavna gospodarska grana sa stoljetnom tradicijom.

Razvojem turizma, na otoku je smanjen udijel poljoprivrednog pučanstva, a povećan udio aktivnog stanovništva u tercijarnim djelatnostima. Nove mogućnosti zapošljavanja u tercijarnim djelatnostima i dopunske zarade od kućne radinosti koje je omogućio turizam zadržale su ljude na otoku. Zbog toga Rab spada među rijetke otoke na kojima od polovice 19. stoljeća broj stanovnika ne opada. Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana Sv.Petra u Dragi. U sredini prostrane plodne doline 1059. godine osnovana je benediktinska opatija Sv.Petra u Dragi. Otok Rab sa susjednim otočićima Sv.Grgur, Goli otok, Dolin i desetak manjih školjeva, čini Rabsku otočnu skupinu na Kvarneru koja se nalazi na vrlo povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Otok Rab se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja. Za otok su specifičane geomorfološke značajke koje čine grebeni i udoline koje se pružaju smjerom SZ-JI. Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi 22 km. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaselka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi, i to 10 km, u svom sjevernom dijelu od rta Šilo u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka.

Rabska 3 konclogora

Rabska otočna skupina je u doba komunističke Jugoslavije bila stravično mučilište za nepodobne, čak sa tri paralelna i specializirana konclogora (vidi o tom pobliže Rabska 3 konclogora):

  • Glavni i najpoznatiji konclogor Goli otok, tzv. "jugoslavenski Alcatraz" uglavnom za političke disidente iz cijele Jugoslavije (danas zapušteno u ruševinama).
  • Ženski konclogor 'Grgur' na otoku Sv.Grgur, za nepodobne ženske robijašice (danas napušteno).
  • Psiho-logor 'Kampor', psihiatrijsko mučilište uglavnom za nepodobne intelektualce i studente, koji su zbog verbalnog delikta i 'krivog mišljenja' ideološki proglašeni 'ludjacima' (ovo psiho-mučilište u sličnoj funkciji dijelom još djeluje sve do danas).

Grad Rab

Rab je otočni grad u jugozapadnoj Hrvatskoj na otoku Rabu, županija Primorsko-goranska. Broj stanovnika je 9.480, poštanski broj = 51280, z. širina = 44.76N i z. dužina = 14.77E. Gradu Rabu pripada 7 prigradskih naselja (stanje 2006.): Banjol, Barbat na Rabu, Kampor, Mundanije, Palit, gradić Rab i Supetarska Draga. Nekoć su pod upravom grada Raba bili i naselje Lopar koje je od 2006 posebna općina, kao i Lun, naselje na najsjevernijem djelu otoka Paga koje je od 1992. u Lici pod upravom općine Novalja.

Spomenici i znamenitosti

Na malom poluotoku, smještenom imeđu uvale Sv. Eufemija i gradske luke, izrastao je slikoviti i lijepi gradić, koji svojim karakterističnim oblikom, s četiri zvonika, podsjeća na veliki jedrenjak s četiri visoko uzdignuta jarbola. Na Sjeverozapadnom dijelu Trga Municipium Arbe nalazi se jedna od najljepših građevina u gradu, nekadašnji knežev dvor, a sada skupština grada Raba. Od nekadašnjih antičkih građevina nije ostalo skoro ništa, jer je grad nekoliko puta bio rušen i ponovno građen. U 12. stoljeću Rab je bio značajan grad i sjedište biskupije, pa je na molbu ondašnjega biskupa, novosagrađenu crkvu posvetio osobno papa Aleksandar III. 1177. godine na povratku iz Zadra u Rim.

Slavni Rabjani

  • Mark Antun de Dominis
  • Ivan Krstitelj Rabljanin
  • Sveti Marin - utemeljitelj republike San Marino

Kultura

Umjetničke galerije:

  • Galerija "Knežev dvor"
  • Galerija 'Nimira'
  • Galerija Paradio
  • Galerija Ars
  • Galerija Zubak
  • Galerija Kelava

Umjetnici:

  • Bolković-Pik
  • Studio Ankica Ribarević
  • Vedran Bišić
  • Atelier Dragozet
  • Anđelo Brna
  • Kristina Maškarin

Književnost: Dragutin Tadijanović i Slobodan Novak su dio svoga života proveli u Rabu.

Šport

  • KK Rab
  • BK Mundanije
  • RK Rab
  • boćanje: boćarski klub Albatros
  • vaterpolo: vaterpolski klub Arba

Lopar na Rabu

Lopar je općina na sjeverozapadnoj strani otoka Raba u Primorsko-goranskoj županiji. U općini je smo jedno naselje - Lopar.

Zemljopis

Općina Lopar nalazi se na sjeveru otoka Raba, na vrlo povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Povoljne klimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9°C te godišnja količina oborina od 1108,8 mm, što je karakteristika prijelazne klime između maritimne i kontinentalne. Zbog svojih geografskih i klimatoloških obilježja Lopar obiluje pješčanim plažama, kao što je poznata plaža San Marino. Najbliže naselje je Supetarska Draga (4 km južno). Prema popisu stanovnika iz 2001. godine općina Lopar brojala je 1.204 stanovnika (naselje je tada bilo u sastavu grada Raba).

Povijest Lopara

Današnji Lopar nastao je kao naselje koje se neprekidno odupiralo zubu vremena od mlađeg kamenog doba pa sve do 4. stoljeća pr. Kr.. Tada na ovoj lokaciji nastaje starogrčka vojna utvrda, čiji ostaci i danas svjedoče o povijesti Lopara.

Sveti Marin: Od povijesnih osoba iz Lopara svakako je najvažniji Sveti Marin. Živio je u 3. i 4. stoljeću, a po zanimanju je bio kamenoklesar. Za vrijeme rimskog cara Dioklecijana bili su progoni kršćana pa je Marin pobjegao s prijateljem u Rimini, gdje su se sklonili u pustinjačke špilje iznad luke. Sveti Gaudencije, biskup Riminija, stupio je u kontakt s dvojicom Rabljana, krstio ih, kasnije zaredio za đakone i dao im imena Marin i Lav po dvojici mučenika: tal. Marino i Leo. Sv. Marin je mnoge obratio na kršćanstvo. Služio je kršćanima koji su bili na prisilnom radu zbog svoje vjere. Jedna mentalno poremećena žena lažno je govorila da je s njim u braku, pa je otišao živjeti u špilju podno brda Monte Titano kao pustinjak. Umro je prirodnom smrću, a relikvije mu se čuvaju u bazilici nazvanoj po njemu. Zaštitnik je Republike San Marino, klesara, đakona i lažno optuženih ljudi. Talijani ga zovu "san Mario", a Englezi "saint Marinus". Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije. Spomendan mu je 3. rujna, što je i državni praznik u San Marinu.

Gospodarstvo

Prirodno bogatstvo, bogata prošlost i kulturno-povijesno naslijeđe osnove su turističke djelatnosti, koja je glavna gospodarska grana sa stoljetnom tradicijom. Razvojem turizma smanjen je udjel poljoprivrednog pučanstva, a povećan udjel aktivnog stanovništva u tercijarnim djelatnostima. Nove mogućnosti zapošljavanja u tercijarnim djelatnostima i dopunske zarade od kućne radinosti koje je omogućio turizam, zadržale su ljude u Loparu.

Znamenitosti

U mjestu postoje dvije crkve: župna crkva sv. Ivana Krstitelja i zavjetna crkva Blažene Djevice Marije. Crkva BDM svoj dan slavi 8. rujna, kada vjernici slave rođenje BDM. U mjestu je taj dan poznat kao "Mala Gospa" i to je dan kada žitelji prave najveću feštu na otoku. Fešta se u večernjim satima seli u šator sa bogatim programom gdje se zabava nastavlja do ranih jutarnjih sati.

Kultura i šport

  • Kulturne organizacije: KUD San Marino i Pjevački zbor Murtelice.
  • Športske organizacije (mali nogomet): MNK Lopar, MNK Nevera, Malonogometni turnir za dan "Male Gospe", božićni i uskrsni turnir.

Kampor

Kampor (talij. Campora) je selo na otoku Rabu. Administrativno to selo kao zapadno predgradje pripada gradu Rabu, Primorsko-goranska županija. Nalazi se u središnjem dijelu otoka i najbliže naselje je Supetarska Draga (1 km sjeveroistočno). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 1315 stanovnika. Većina domaćih starosjedilaca u Kamporu su po govoru tipski čakavci.

Zemljopis

Kampor se nalazi na zapadnom dijelu otoka Raba uz uvalu Kampor, zatvorenu s juga šumovitim poluotokom Kalifront. Poštanski broj je 51280, a z. širina = 44.7922N i z. dužina = 14.7103E. Okolica Kampora je plodni fliš prekriven mediteranskom crvenicom, koji je ranije služio za intenzivno poljodjelstvo, ali su ta polja dosad dijelom zapuštena zbog masovnog uvoza hrane i sezonskog turizma. Ranije je Kampor bio posebno selo zapadno od grada Raba, ali ga odnedavna već spaja gotovo neprekidni niz vikendica uz cestu, tako da je sada postao zapadnim gradskim predgradjem.

Mučilište Kampor

U 2. svjetskom ratu su otok Rab zauzeli Talijani, pa su u Kamporu izgradili poznati kažnjenički logor Campora, u kojemu su mučili i ubijali Židove, partizane i ine nepodobne osobe iz Istre, Kvarnera i Dalmacije. Nakon rata je u Jugoslaviji taj fašistički konclogor nakratko tek formalno ukinut, da bi se uskoro u njegove objekte smjestila 'Psijatrijska bolnica Rab'. Ovo je neko vrijeme doista bila medicinska ustanova, ali se potom (istodobno s Golim otokom) opet zlorabila za zatvaranje i mučenje tzv. političkih ludjaka tj. idejnih disidenata po ugledu na Staljinove dušegupke.

Ova zatvaranja i mučenja disidenata u Kamporu su uglavnom prestala s raspadom Jugoslavije u doba F. Tudjmanaali, ali po još nesigurnim podatcima - nakon njegove smrti i promjene vlasti izgleda da se tu dosad iznova počelo po starim 'dobrim' tradicijama iz Jugoslavije. Da s tim mučilištem Kampor opet i po treći puta od svjetskog rata nešto nije u redu, sad već odaje i njegov novi vanjski izgled, jer je odnedavna kao i prvotno u ratu, ponovo opkoljen visokim žičanim barierama s promatračnicama i video-kamerama bez mogućnosti pristupa - pa se već time očito razlikuje vod svih inih psihijatrija kod nas i više sliči na modernizirani Dachau ili Treblinku. Po dostupnim neslužbenim pokazateljima, samo nakon god. 2000, kroz psiho-logor Kampor je kao 'politički ludjaci' prošlo najmanje 11 osoba, od čega je bar jedna tamo izgubila život (Robert Car, 2005), a ini su tu ideološki osudjeni na 'obradu' iz bezveznih razloga, npr. zbog uličnih grafita i sl.

Barbat na Rabu

Barbat (talij. Barbatto) je naselje na otoku Rabu i danas već spojeno kao najjužnije predgradje grada Raba. Zato ovo naselje i administrativno pripada gradu Rabu u Primorsko-goranskoj županiji. To je najjužnije naselje na otoku Rabu, uz Barbatski kanal nasuprot otoka Dolina. Najbliže naselje je Banjol 2km sjeverozapadno. Prema popisu iz 2001. godine, naselje je imalo 1251 stanovnika. Govorno se stanovnici Barbata donekle razlikuju od inih čakavskih starosjedilaca na Rabu, jer u tom naselju najbližem velebitskom kopnu pretežu potomci kopnenih izbjeglica pred Turcima koji uglavnom govore šćakavskom ikavicom.

Otok Dolin

Dolin je otok na Kvarneru u Paškom kanalu blizu grada Raba od kojega ga dijeli Barbatski kanal. Pruža se smjerom sjeverozapad-jugoistok, usporedno s južnom obalom Raba. Najsjevernija i najzapadnija točka otoka: Dolnja punta (= čakavski; yugo: Donji rt) nalazi se zapadno od mjesta Banjol na otoku Rabu, a najjužnija točka je Gornja punta (yu. Gornji rt). Sjeveroistočno od Dolina se nalazi veći otok Rab, a u neposrednom susjedstvu na sjeveru je otočić Sveti Juraj koji zatvara i štiti luku Rab od pučinskog juga s Kvarnerića. U južnom susjedstvu na pučini Kvarnerića se još nalaze dva otočića, Veli i Mali Dolfin. Najviši vrh Dolina je Samotvorac, 117m.

Sv.Grgur (Šagargur)

Sveti Grgur (čakavski: Šagargûr, srednjovjeki Drivenik, latin. Arta, talij. San Gregorio) je nenaseljeni otok na jugozapadu Hrvatske u Jadranskom moru. Otok leži na Kvarneriću u prolazu Senjska Vrata, izmedju većih otoka Raba i Krka. N 3km istočno od njega je Goli otok, a 4 km na sjeveroistoku je viši greben Prvića (363 m) koji ga štiti od najjače velebitske bure. Najbliže je naselje luka Lopar na sjeveru Raba, 2km jugozapadno od Grgura.

Zemljopis

Njegova površina je 6,37 km², a dužina obalne crte iznosi 14,528 km. Najviši vrh Grgura je 232m visoki zaobljeni Štandarac na sredini otoka, a oko njega su malo niži i oštri vrhovi Jesenić 224m, Velibrig 218m, Galenica 202m itd. Najsjevernija točka Grgura je stjenoviti rt Kosaća, a najzapadnija niski plosnati rt Plitvac i na istoku oštri stjenoviti rt Tanka punta. Od velebitske obale je udaljen oko 6 km, gdje ga od kopna odvaja Velebitski kanal. Južne i zapadne obale Grgura su uglavnom niske i položito-kamenite s više šljunkovitih uvala prikladnih za kupače, a na jugoistoku nasuprot Golog otoka su dublje šljunkovite uvale Smokova i Banja.

Jedino je na sjeveroistočnoj strani niz klisurastih odsjeka 'Veli Brig' visokih do 180m i dužine oko 2km, koji na istoku završavaju strmim klisurastim otočićem Zaglav, a iza njega je uvala Šorga s obalnom špiljom na kraju. Osim klisurastih sjevernih padina na kojima raste rijetka endemska flora, najveći dio otoka je gusto zarastao tvrdolisnom makijom i to je na Jadranu najsjeverniji zimzeleni otok mediteranskog izgleda. Danas je nenastanjen, jer je zbog sušne meditaranske klime i kamenite kraške podloge, cijeli otok bezvodan i jedina opskrba vodom je iz par kišnih cisterna. U sjeverozapadnoj uvali Sv. Grgur ima ruševnih zgrada i lučko pristanište Porat, a duž flišne obale je sitna pješčana plaža Melna.

Povijest

Sv.Grgur je bio poznat i na srednjovjekovnim kartama gdje je zapisan pod bizantskim imenom Arta, pa pod Venecijom kao San Gregorio, ili kao slavenski "Drivenik" zbog šumskog pokrova. Od najranijih vremena, Rabljani su ljeti dovodili na Sv. Grgur na ispašu ovce. Ranije se na otoku kopao boksit, a u novije doba je taj otok iznajmljen kao lovište jelena lopatara.

Ženski konclogor

Od 1948. pa do 1988. godine na njemu je bio kazneno-popravni dom za žene, ali nijedna žena nakon mučenja i povratka iz ženskog logora Sv.Grgur više nije mogla postati majkom, iako su tamo bile na robiji uglavnom mladje žene. U zaljevu Sv. Grgur, koji leži na sjeverozapadnoj strani otoka, nalaze se ruševine napuštenih zgrada iz bivšega konclogora Grgur-Goli. Nekadašnji ženski logor, koji se pružao na istok od najveće uvale Sv. Grgur moguće je i danas razgledati u ruševinama. U ljetnoj sezoni na obali bivšega logorskog pristaništa danas radi manja gostionica za turiste.

Goli otok

Goli otok je manji priobalni otok u Velebitskom kanalu, na hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Smješten je između sjeveroistočnog dijela otoka Raba i kopnene obale u sjevernom dijelu Velebitskog kanala, zapadno od njega je otok Sveti Grgur i sjevernije otok Prvić. Od kopna je udaljen oko 6 km, a od otoka Raba 5 km. Površina otoka je 4,54 kv.km, a obalna crta je duga 14,297 km.

Zemljopis

Goli otok u grubom ima oblik kose kamene piramide, nagnute na sjeveroistok. Jugozapadne obale Gologa su niske i pristupačne s uvalama Senjska i Tatinja, pa su prikladne za kupanje, jer su uz njih nasadi borova i zimzelenog pitospora koji ljeti pružaju hladovinu. Sjeverne i istočne obale otoka su visoke, strme i klisuraste, a pod istočnom obalom su strma klisurasta dna s najvećim dubinama do -103 m. Najzapadniji je stjenoviti rt Sajalo, a najjužniji je niski rt Blažna i uz njega otoćić Mali Goli s velikim naseljem galeba. Na sjeveroistoku, nad visokim klisurastim rtom Markonj je najviši otočni vrh Glava, 223 m. Na sjevernim i istočnim stijenama raste značajna flora s nizom rijetkih endema, slična kao i na sjevernijem otoku Prviću.

Najveći dio tog otoka su goli kameniti obronci s oskudnom travom, a samo duž zapadne obale su zapušteni parkovi alepskog bora i kineskog pitospora, koje su na tom golom kršu prisilno sadili bivši logoraši. Goli otok je uglavnom neplodan i danas nema stalnih stanovnika, osim stada ovaca. U proteklim stoljećima je Goli otok uglavnom služio za ispašu ovaca iz susjednog Raba, pa je ranije na njemu postojalo samo nekoliko sezonskih pastirskih stanova i cisterne za kišnicu. Uz jugozapadnu obalu otoka se nalazi ruševno i napušteno naselje Maslinje, gdje su danas ostatci najstrašnijega kažnjeničkog konclogora iz komunističke Jugoslavije, tzv. "jugoslavenski Alcatraz".

Povijest

Sve do Prvoga svjetskog rata na Golom otoku nije bilo naselja, kada je Austro Ugarska tu napravila prvi manji logor za ruske zarobljenike s istočnog bojišta. Nakon drugog svjetskog rata Komunistička Jugoslavija pretvorila je 1949. Goli otok u strogi koncentracijski logor (robijašnicu), gdje su uglavnom bili zatvarani politički zatvorenici. Ovaj zatvor je bio u rukama federalne vlade sve do 1956., kada prelazi u nadležnost SR Hrvatske. Dok je bio u nadležnosti SR Hrvatske, u zatvor na Golom otoku su uglavnom smještani politički zatvorenici, no poslije su bile zatvarane osobe koje su počinile kriminalna djela (krađe, ubojstva...), a ponekad su bili zatvarani i maloljetni delikventi. Zatvorenici su bili prisiljeni na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita, bez obzira na vremenske prilike: ljeti pri visokim temperaturama kao i zimi na hladnoj buri. Zatvorenici su bili redovito premlaćivani i maltretirani od čuvara.

Kažnjenički logor

Od godine 1949. na Golom otoku i zapadnijem Sv.Grguru su se nalazili zloglasni konclogori jugoslovenskih političkih zatvorenika, raznih Titovih protivnika, pristalica staljinizma kao i nacionalista, te veći broj pripradnika demokratskih pokreta i ranijih stranaka iz godina neposredno nakon komunističe revolucije. Na Golom otoku je bio muški, a na Sv. Grguru ženski logor. Među logorašima je bio visoki udjel bivših Narodnih heroja, donedavnih ministara, predratnih komunista, vodja ranijih stranaka i inih uglednih ljudi. Većina zatvorskih zgrada na otoku smještena je na jugu, između uvala Melna i Tatinja. Većina političkih zatvorenika su odpušteni do 1956. godine. To je bio kraj savezne uprave nad Golim otokom i od tada on pripada republičkoj nadležnosti Hrvatske. Kasnije su na tom otoku kaznu izdržavali još obični kriminalci i teži mladi delikventi. Goli otok je kao zatvor ukinut 1988. godine. Od tada se radi na tome da se pretvori u turističku destinaciju tako što bi se iskoristili prirodni i povijesni potencijali tog otoka, ali su zasad to uglavnom napuštene ruševine.

Na Golom otoku, koji popularno nazivaju jugoslavenski Alcatraz ili "Titovi Havaji", zatvorenici su radili najteže fizičke poslove, većinom u kamenolomu, ljeti pri temperaturi 35 do 40 ºC, a zimi izloženi olujnim burama. Bilo je to "stratište duha" gdje se gubilo svako dostojanstvo pa i život. Zadatak uprave logora je bilo ne samo fizičko već i psihičko slamanje pojedinca. Tu su primjenjene sve već poznate metode mučenja iz Staljinovih sibirskih dušegupki pa do Hitlerovih nacističkih logora i "pranja mozga". Preko 90% logoraša je na ovaj otok došlo bez sudskog procesa po "Partijskoj kazni", bez presude i bez određene dužine kazne. Logoraši su se dijelili na "Bandu" i "Revidirane". Svaku večer su se držali sastanci gdje se obrađivala dnevna politika i to je bila prilika da pripadnici 'Bande' revidiraju svoje, ispočetka većinom staljinističke ili kasnije nacionalističke stavove. Većina logoraša pod velikim fizičkim i psihičkim terorom je bila slomljena i na sastanku bi tražili da budu primljeni među 'Revidirane'. Skup logoraša je "demokratski" pod nadzorom stražara, javno diskutirao o svakom pojedincu, koliko je njegova molba iskrena i sl.

'Revidirani' su imali bolji položaj i radili su lakše poslove kao što je bilo vađenje kamena štangama u kamenolomu ili klesanje kamena, pa su imali bar neke izglede da budu pušteni na slobodu. Za 'Bandu' je bilo rezervirano nošenje kamena na "tačkama" (vrsta nosila za kamen koji nose dva logoraša). Glavna "zabava" čuvarima logora je bila da se na "tačke" stave osobe različite visine, snage i sl. da bi im se time otežalo nošenje. Ipak je postojao manji broj upornih pripadnika "Bande" koji nikad nisu popustili i koji su nakon dugogodišnje robije nisu revidirali svoje stavove. Za "najtvrđe" ideološke zatvorenike postojao je još stroži logor unutar logora, pod nazivom "Petrova rupa" gdje je obračun bio posebno surov i gdje je smrtnost bila vrlo visoka. Glavni način torture tu je bilo prisilno uranjanje logoraša naglavce u velike benzinske bačve napunjene vodom do gušenja. Postojao je široki raspon mučenja zatvorenika, počev od 'toplog zeca', pa do uriniranja pijanih čuvara po logorašima. Tzv. topli zec je "dobrodošlica" novopridošlim zatvorenicima. Logoraši bi se nanizali u dva paralelna reda, a zatim bi novopridošli zatvorenik prolazio između njih, dok bi ga ostali morali udarati. Po izlasku iz 'toplog zeca' novopridošli bi bio sav krvav i izubijan.... Onaj iz reda koji ne bi "adekvatno udarao", bio bi takodjer slično kažnjen... 'Topli zec' se primjenjivao u svakoj sitaciji kada je nekoga trebalo posebno kazniti.

Poznatiji 'Golootočani'

Neki najpoznatiji, ugledni robijaši koji su prošli ideološka mučilišta Golog otoka su npr.: Andrej Aplenc - slovenski književnik, Vlado Dapčević - crnogorski političar, Dragotin Gustinčič - slovenski književnik, Nikola Kljusev - makedonski političar, Cene Logar - slovenski filozof, Tine Logar - slovenski lingvist, Venko Markovski - bugarski političar, Jakob Martinović - hrvatski pedolog, Dragoljub Mićunović - srpski političar, Dragoslav Mihajlović - srpski književnik, Dobroslav Paraga - hrvatski političar, Joja Ricov - hrvatski pjesnik, Risto Siskov - makedonski glumac, Igor Torkar - slovenski književnik, Pavao Vuk Pavlović - hrvatski filozof, ...itd.

Goli otok danas

Konclogor Goli otok je prestao s radom 1988, a godinu poslije od 1989, potpuno je napušten i danas je dijelom već u ruševinama. Nakon ukidanja konclogora, Goli otok sada posjećuju znatiželjni turisti, te ribari i pastiri sa susjednog otoka Raba koji tu preko ljeta dovezu ovce na ispašu. Na Goli otok se u ljetnoj sezoni može stići svakodnevno brodićima koji voze iz Punta, Krka i Baške, a cijene dovoza i povratka su oko 200 do 400 kuna, uz obalu postoji sezonski montažni restoran.

Literatura

  • Andrija Mohorovićić (ured.) 1987: Rapski zbornik. JAZU, Zagreb, 584 str.
  • Ivan Kosić, 2009: Goli otok, najveći Titov konclogor. 2 izdanje, 'Adamić', Rijeka.
  • Milutin Popović, 1991: Sećanja na logor Sveti Grgur. Symix graphics, Beograd.
  • Igor Torkar & Matej Bor, 1984: Umiranje na obroke. Globus, Zagreb.
  • Dimitrij Žilevski, 2005: Otok bez milosti, Rotis, Maribor.
  • Venko Markovski, 1984: Goli Otok - Island of Death. USA.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Rabsko_otočje&oldid=35210"