Kvarnersko otočje
Kvarnersko otočje ili sjevernojadranski otoci (glagoljsko-staročakavski: Zdolne brači, grčki: Libyrnike nesoi, latin. Insulae Liburnicae, talij. Isole di Quarnaro, njem. Nordadriatishe Inseln): To je otočna skupina oko Kvarnera i Kvarnerića na sjeveroistočnom Jadranu. Obuhvaćaju veće otoke Cres, Lošinj, Krk i Rab, pa uz njih još desetak manjih otoka kao Unije, Srakane, Susak, Ilovik, Plavnik, Sv. Marko, Prvić, Grgur, Goli, Dolin, Dolfin i još tridesetak sitnih kamenitih otočića i školjeva (grebena). Najviši vrhunac Kvarnerskog otočja su Gorice (639 m) na otoku Cresu. Za razliku od razmjerno plitke otvorene pučine Gornjeg Jadrana (30 - 50m), dubine morskog dna u kanalima izmedju Kvarnerskih otoka uglavnom su dvostruko veće preko 100m, pa je najveća dubina sjevernog Jadrana uz Plavnik -128m, na jugoistoku Raba -112m, uz Prvić do -109m, uz Goli otok do -103m, itd.
Sadržaj
Abstract
Kvarner Gulf (Italian: Quarnaro); sometimes also Kvarner Bay, is a major bay in the northern Adriatic Sea, located between the Istrian peninsula and the northern Croatian seacoast. The main islands within the Kvarner are Krk, Rab, Cres and Lošinj. The main western portion of the Kvarner Bay is that between the mainland, Cres and Krk. Another central body of deeper water located between Cres, Krk, Rab and Pag is called Kvarnerić ("the little Kvarner") or Italian: Quarnerolo. The bay is notable for its depths more than 100m, which allows for the city of Rijeka at its northernmost point to have a sea port that can handle the largest ships such as tankers.
Kvarner (Kvarnerski zaljev)
Kvarner ili Kvarnerski zaljev (talijan. Quarnaro, latin. Mare Liburnicum), je zaljev u sjeveroistočnom dijelu Jadranskog mora između Istre i Velebita. Najveći otoci na Kvarneru su Krk, Cres, Lošinj i Rab. Ini manji otoci još su Unije, Susak, Ilovik, Plavnik, Prvić, Sv. Grgur, Goli otok itd.
Kvarnerski zaljev u širem smislu se sastoji od 4 glavna morska akvatorija: uži Kvarner (zapadno od Cresa), središnji najveći i najdublji Kvarnerić izmedju svih tih otoka, pa najsjeverniji Riječki zaljev i na istoku Vinodolski kanal. More je u Kvarnerskom zaljevu razmjerno dublje od otvorenoga gornjeg Jadrana (30-60m) koji zasipaju obilnim muljem Po i druge talianske rijeke. Naprotiv oko Kvarnera nema većih rijeka, a dna su dijelom strmija i kamenita pa je zato najveća dubina sjevernog Jadrana -128m u kanalu Krušija između Plavnika i Cresa. Druge veće dubine preko 100m tu se još nalaze npr. uz otoke Rab (-112 m), Prvić (-109 m), Goli otok (-103 m), itd. Na obali Kvarnera je najveća hrvatska luka Rijeka, pa kroz Kvarnerski zaljev vode značajni pomorski putovi: najviše kroz prolaze Srednja Vrata između Krka i Cresa, pa Vela Vrata između Cresa i Istre. Tolika količina pomorskog prometa ima negativno ekološko značenje.
Kvarnerić (Kvarnerol)
Kvarnerić (čakavski: Kvarnerol, talijan. Quarnarolo) je morski akvatorij na sjeveroistoku Jadranskog mora, tj. središnji i najveći dio Kvarnerskog zaljeva izmedju najvećih otoka. To je prostrani i razmjerno dubok morski akvatorij izmedju otoka Lošinja, Cresa, Krka, Raba i Paga, s najvećom dubinom do -128m uz otok Plavnik, a slične dubine oko stotinjak metara su i na jugoistoku Cresa, pa uz Rab, Prvić, Goli itd. Na pučini srednjeg Kvarnerića izdvojeno leži nekoliko toplijih i vjetrovitih otočića npr. Dolfin ispred Raba, Trstenik istočno od Cresa, Oruda na istoku Lošinja, Galun kod Stare Baške i ini sitniji kameniti školji.
Ovo područje se odlikuje toplijom maritimnom klimom negoli nutarnji Riječki zaljev i Velebitski Kanal, jer je otvorenije prama pučini Jadrana. Stoga su temperature zraka u hladnijem dijelu godine sličnije onima na otvorenom moru, dakle nešto više nego na kopnenom priobalju. Ljeti okolno more ima ugodan osvježavajući utjecaj pa ponešto spušta temperaturu zraka u odnosu na vreliji primorski pojas. Od vjetrova se ovdje snagom i učestalošću na sjeveru napose ističe česta bura koja najjače puše u hladnijem dijelu godine, ponajviše od Baške do Lopara. Također od jeseni do proljeća vrlo često je i jugo, južnije je prama pučini podjednako učestalo kao i bura. Ljeti popodne je često slab, rijetko umjeren maestral.
Vinodolski kanal
To je istočni dio šireg Kvarnera, izmedju otoka Krka i kopnene obale hrvatskog primorja uz Vinodol. Taj kanal počinje na sjeveru od Jadranova uz otočić Sv. Marka i pruža se dinarskim smjerom na jugoistok do Vrbnika i Klenovice tj. do otočića Zecje (jugo-srb. tzv. "Zečevo ostrvo"), dok dalje od Senja i Baške na jug izmedju Zecja i ušća Zrmanje nastavlja najburniji Velebitski kanal (koji uglavnom više nije dio Kvarnera). U Vinodolskom kanalu leži desetak manjih otočića izloženih čestoj i jakoj buri, a najveći je Sv. Marko kod krčkog mosta koji zatvara taj kanal na sjeverozapadu prama Riječkom zaljevu. Južnije u Vinodolskom kanalu su još otočići: na istoku Krka pred uvalom Mala Luka je otočić Zecje (jugo. "Zečevo"), pa ispred Povila kod Novoga otočić Sv. Marin, a ispred Klenovice Sv. Anton (sada spojen nasipom s obalom), pa Kamenjak kod Vrbnika i ini sitniji kameni grebeni.
Riječki zaljev
Riječki zaljev je najsjeverniji i najkišovitiji dio šireg Kvarnera i gornjeg Jadrana, smješten između zapadne obale Krka, sjevernog Cresa, Istarskog poluotoka i sjevernog dijela Hrvatskog primorja. Dubine mora u zaljevu su uglavnom razmjerno velike (50 - 70m) i sigurne za plovidbu najvećih brodova. U zaljev se može uploviti Velim vratima uz Istru i Srednjim vratima izmedju Cresa i Krka. Velim vratima između Cresa i obale Istre spojen je s Kvarnerom, a Srednjim vratima između Krka i Cresa s još dubljim Kvarnerićem (90 - 128m) koji dalje na jugu vodi za otvoreno more (Rijeka-Dubrovnik).
Na obalama Riječkog zaljeva se je razvila najveća hrvatska luka Rijeka i značajnija turistička središta i manje luke i lučice: Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Ičići, Volosko, Medveja, Njivice, Omišalj, Malinska. Među manjim zaljevima ističu se Bakarski zaljev s lukama Bakar i Bakarac, pa Omišaljski s lukom Omišalj i tankerskim sidrištem Beli kamik. Ovaj dio primorja je u prosjeku nešto gušće naseljen (85 st./km2) negoli južnije primorje (Dalmacija) i cijela Hrvatska. Ukupno na oko 11% površine Hrvatske tu živi 493.100 stanovnika ili 11,3% pučanstva Hrvatske.
Krk (Veja)
Otok Krk (= jugo-štokavski; domaće-čakavski: Kark ili Khark; talianski Veglia) je uz susjedni otok Cres najsjeverniji na Jadranu i najveći (405,78 km2), te najnaseljeniji (pučanstvo: 17.860) od 1246 otoka koliko ih ima Hrvatska. Administrativno sjedište otoka je grad Krk i otok se nalazi u Primorsko-goranskoj županiji. Na otoku je veća zračna luka 'Rijeka' kod Omišlja. Po površini je otok Krk podjednak kao Cres, obalna crta = 189,3 km, a najviši otočni vrh je na jugu Obzovò (569 m) iznad Stare Baške. Od 19. srpnja 1980. godine otok Krk je povezan s kopnom preko Krčkog mosta, čiji su radovi započeli u srpnju 1976.
Dialektalno šarenilo Krka
Od svih jadranskih otoka, veliki Krk je dialektalno razmjerno najraznovrsniji s više raznih čakavskih inačica medju domaćim starosjediocima. Tako se na jugozapadu otoka (Punat, Krk, Njivice i okolna sela) većinom govori tipskom poluikavskom čakavicom, dok na sjeveroistoku Omišalj, Dobrinj i Vrbnik imaju sjeverniju više ekavsku čakavicu. Starosjedioci Baške i susjednih sela na jugoistoku (Jurandvor i Batomalj) u domaćem razgovoru većinom rabe nepalatalni bodulski cakavizam, dok se u zapadnim selima oko Malinske (Poljica i Dubašnica) govori prijelaznom polučakavicom zbog srednjovjekog miješanja doseljenih Vlaha sa starijim domaćim čakavcima. Slično šarenilo je postojalo i u prošlosti do 19. stoljeća, kada se u gradu Krku još govorio domaći romanski dialekt veklisún (vegliotto), pa oko Malinske vlaški govor sličan istarskim Ćiribircima (rumeri) i oko Baške reliktni poluslavensko-liburnijski (Gan-Veyãn).
Naselja na otoku Krku
Krk je hrvatski otok s najviše otočnih naselja na Jadranu, ima ih ukupno 68. Važnija od njih su: Grad Krk (čakav. Veja), Punat, Omišalj (čak. Omýsej), Njivice, Baška, Dobrinj, Malinska, Vrbnik, pa sela Valbiska, Porat, Vantačići, Zidarići, Turčići, Kremenići, Žgombići, Rasopasno, Bogovići, Sveti Vid, Šilo, Čižići, Klimno, Sužan, Tribulje, Sv.Ivan, Gabonjin, Kras, Polje, Gostinjac, Risika, Žestilac, Garica, Kornić, Stara Baška...
Grad Krk (Veja)
Krk (= novo jugo-štokavski; domaće-čakavski: Veja, talijanski Veglia) je otočni grad u Hrvatskoj: broj stanovnika je 5.491, poštanski broj 51500, z. širina = 45.03N i z. dužina = 14.58E. Domaći starosjedioci Krka se na staroj čakavici nazivaju "Vejáni".
- Prigradska naselja: Grad Krk se sastoji od 15 prigradskih naselja: Bajčići, Brusići, Brzac, Kornić, Krk, Lakmartin, Linardići, Milohnići, MurajPredložak:Newdsm, Nenadići, Pinezići, Poljica, Skrbčići, Vrh i Žgaljići.
- Pučanstvo: Otočni grad s najviše stanovnika nakon Malog Lošinja i najveće površine. *Uprava: Grad Krk je administrativno središte najvećega i najsjevernijeg jadranskog otoka. *Gospodarstvo: Infrastrukturno i ekonomski je Krk najrazvijeniji hrvatski otočni grad. U gradu je sjedište GP Krk - najveće građevinske tvrtke na području riječke županije. Vidi o otoku Krku još pobliže: Krk (Veja).
Otok Rab
Rab (latinski: Arba, talijan. Arbe) je istočokvarnerski otok na sjevernom Jadranu, izmedju Kvarnerića i Velebitskog kanala u Primorsko-goranskoj županiji, površina je 93,6 km², sa 9.480 stanovnika.
Uz otok Rab leže još tri manja nenaseljena otoka: južnije je otok Dolin, na sjeveru otok Sv. Grgur (čakav. Šagargûr) i na sjeveroistoku Goli otok, pa još desetak sitnijih otočića i kamenih školjeva oko otoka Raba npr. goli Mag i Mali Goli, pa šumoviti Mamon i Laganj, itd.
Zemljopis Raba
Otok Rab (Arbe) se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja. Za otok su specifičane geomorfološke karakteristike koje čine grebeni i udoline koje se pružaju smjerom SZ-JI. Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi 22 km. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaselka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi do 10 km u svom sjevernom dijelu od rta Šilp u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka.
Otok Rab sa susjednim otočićima (Sv. Grgur, Goli otok, Dolin i desetak manjih školjeva) čini rabsku otočnu skupinu koja se, smještena na kvarnerskom prostoru, nalazi na povoljnom geografsko-prometnom i turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište. Povoljne klimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9°C te godišnja količina oborina od 1109 mm, što je značajka prijelazne klime između maritimne i kontinentalne. Prosječno godišnje trajanje sunca na otoku Rabu je 2417 sati.
Povijest otoka
Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo Skilaksa, koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom "Mentorides". U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih grčkih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba. U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Značenje i podrijetlo današnjeg imena Rab, teško je utvrditi. Najvjerojatnije je da je današnje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskog ili liburnskog imena Arba, u značenju "šumovit" ili "zelen". Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom petnaestog stoljeća.
Tragovi života na otoku sežu još od starijeg kamenog doba. Prapovijesna su nalazišta duž cijelog otoka, a najviše je artefakata pronađeno na poluotoku Lopar (nalazi starijeg i srednjeg kamenog doba, mlađeg kamenog doba, bakrenog i brončanog doba) dok su nalazišta željeznog doba na lokalitetima: Kampor, mjesto Rab, Banjol i Barbat. Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna su bili Iliri ili točnije pleme Liburni, koji su prije Krista obitavali na području od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključivo i sve Kvarnerske otoke.
Slomom Austro-ugarske monarhije, krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. godine nazvana Kraljevina Jugoslavija. Otok Rab nije odmah ušao u sastav nove kraljevine. Italija je nakon sloma Austro-ugarske monarhije, osim još nekih drugih otoka i primorja, okupirala i otok Rab. Nakon mira u Rapallu, 23. travnja 1921. godine otok Rab ulazi u sastav Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije.
Oružani napad Sila Osovine na Jugoslaviju 6. travnja 1941. bio je iznenadan i ona je tada brzo nestala slomom njene vojne sile. Talianska vojska je došla na Rab 17. travnja, a ubrzo zatim je formiran poseban oblik okupatorske vlasti - Civilni komesarijat. Rimskim ugovorom 18. svibnja 1941. godine, zaključenim između Mussolinija i Pavelića, Rab je anektiran fašističkoj Italiji. Nakon kapitulacije Italije, Rab formalno ulazi u NDH, ali do tada ilegalni partizanski NOO preuzima upravnu i sudsku vlast na otoku. Njemačke jedinice zaposjele su opet Rab u ožujku 1944. godine, a zatim je Rab vraćen u NDH. Gerilska partizanska vlast (NOO) ponovno je uspostavljena nakon dolaska partizanskih komunista i zaposjedanja otoka 12. travnja 1945. godine. Od tada do slobodnih izbora 1990. godine Rab je u sastavu SFRJ, a nakon slobodnih izbora, u sastavu neovisne i slobodne Republike Hrvatske.
Spomenici i zanimljivosti
Pri kraju uvale Eufemija na jugozapadu Raba, na maloj uzvisini uz more leži samostan Sv. Eufemije. Crkvica Sv. Eufemije se spominje već u XIII. stoljeću i po njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji dogođaji u životu otoka Raba kroz zadnjih sedam stoljeća.
Barbat, najjužnije selo otoka, pruža se obalnim pojasom duž Barbatskog kanala. Sudeći po ostatcima nekadanjih građevina, na tom su području postojala vrlo stara naselja. Na uzvišenju sv. Damijan se vide ostaci stare gradine i crkvice Sv. Damijana, koja se spominje u XIV. stoljeću. Ove ruševine potječu još iz doba grčkih naseobina i vrlo je vjerojatno da se radilo o grčkoj vojnoj koloniji osnovanoj u IV. stoljeća prije Krista. Predpostavlja se da bi ruševine na brdu sv. Damijan mogle biti ostatci antičkog grada Ptolomejeve Kolente. U podnožju tog brda kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostatci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom. Jedan od najpoznatijih Rabjana je sveti Marin, osnivač državice San Marino u Italiji.
Pučanstvo Raba
Za razliku od ostalih kvarnerskih otoka, koje karakterizira razmjerno veći broj naselja, otok Rab ima mali broj naselja. Na otoku ih ima 8: Banjol, Barbat, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga. Izuzimajući Mundanije, sva su ostala rabska naselja locirana u blizini mora. Zbog toga se smatraju kao turistička naselja. Na položaj naselja u rabskoj općini utjecali su klima i sastav podloge. Sva su rabska naselja nastala u prostorima zaštićenim od bure. Taj je utjecaj toliko velik, pa su sva naselja okrenuta na jugozapad. Značajna karakteristika naselja na otoku Rabu jest što su vezana uz plodnije flišne naslage što upućuje na veliku ulogu poljoprivrednog iskorištavanja u prošlosti.
Rab je među onim malobrojnim jadranskim otocima koji ne bilježe pad broja stanovnika. Dapače, broj stanovnika stalno se povećava. Ipak broj stanovnika oscilira po godišnjem dobu. Tijekom ljeta broj raste dok zimi pada zbog sezonskog rada i oslanjanja na turizam sezonskog tipa. Nagli turistički razvitak iz korijena je promijenio način života, tako da sada gotovo svo pučanstvo otoka posredno ili izravno živi od turizma.
Čakavski dialekti
Domaći starosjedioci u većini naselja na Rabu uglavnom govore tipičnim čakavskim narječjem, uz dvije manje iznimke. U staroj jezgri grada Raba na poluotoku uz luku su starosjedioci sve donedavna u nepalatalnom govoru rabili Bodulski cakavizam (slično kao Lošinj, Cres, Baška, Pag, Vis itd.), kojim danas tu govore još samo rijetki starci u obiteljskom krugu. Na krajnjem jugoistoku Raba, u naselju Barbat rabi se i mladji prijelazni medjudialekt šćakavska ikavica, koji se tu razvio miješanjem srednjovjekih otočnih čakavaca sa štokavskim izbjeglicama pred Turcima iz kopnenog zaledja.
Turizam
Zbog povoljne klime, otok Rab sa susjednim Grgurom su najsjeverniji pravi mediteranski otoci na Jadranu, koji su većinom obrasli južnom zimzelenom makijom (dok su sjeveniji i hladniji Krk i Cres prijelazni - submediteranski pa im zimzelene makije rastu samo dijelom uz južne obale). Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećamo i raznolik životinjski svijet, kako na kopnu tako i u moru. Prirodno bogatstvo, bogata prošlost i kulturno-povijesno naslijeđe osnove su turističke djelatnosti, koja je na Rabu glavna gospodarska grana sa stoljetnom tradicijom.
Razvitkom turizma, na otoku je smanjen udijel poljodjelskog pučanstva, a povećan udio aktivnog stanovništva u terciarnim djelatnostima. Nove mogućnosti zaposlenja u terciarnim djelatnostima, pa dopunske zarade od kućne radinosti koje je omogućio turizam, zadržale su ljude na otoku. Zbog toga Rab (uz Krk) spada među rijetke otoke na kojima od polovice 19. stoljeća broj stanovnika ne opada.
Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Dragi. U sredini prostrane plodne doline 1059. godine je osnovana benediktinska opatija sv. Petra u Drazi.
Rabska 3 mučilišta
Pojedini konclogori za torture i likvidacije političkih disidenata postojali su i drugdje u komunističkoj Jugoslaviji npr. Lepoglava, Stara Gradiška i slični, ali je najviše takvih političkih konclogora pod Jugoslavijom skoncentrirano na području Raba i susjednih otoka, čak sa 3 specijalizirana mučilišta: konclogor Goli otok je bio mučilište za muške disidente, a drugi konclogor Grgur za nepodobne žene. Treći konclogor Kampor koji je stvorila već Italija u ratu, potom je u Jugoslaviji pretvoren u psihiatrijsko mučilište za nepodobne intelektualce koji su proglašeni političkim ludjacima i stavljeni iza brave uz drogiranje otrovnim psihofarmakima, što se tamo nastavlja sve do danas, dok su konclogori Goli i Grgur već duže ukinuti.
Cres (Cris)
Otok Cres (čakavski Cris, talijan. Cherso, antičko-latinski: Crepsa): Cres je poslije otoka Hvara najdulji i uz susjedni otok Krk najveći hrvatski otok (405,78 km2), dug je 66 km, ali u najširem srednjem dijelu širok tek 12 km. Dok su većina jadranskih otoka izduženi u dinarskom smjeru (NW - SE), Cres se jedini pruža meridianskim smjerom sjever-jug. Svojim hladnijim sjevernim krajem zatvara Kvarnerski zaljev. Zapadno i sjeverozapadno od njega je poluotok Istra, a na sjeveroistoku otok Krk. Oko srednjeg i južnog dijela otoka Cresa, uz obale leži desetak manjih otočića i sitnijih kamenih školjeva, npr. na zapadu Zeča, a na istoku veći Plavnik i Ćutin, na jugoistoku Trstenik, itd.
Skupina Cres-Lošinj
Cres-Lošinj je otočna skupina u Jadranskom moru, u Kvarnerskom zaljevu. Čine ju veći otoci Cres i Lošinj, te Unije, Vele Srakane, Male Srakane, Susak, Ilovik i skupina malih nenaseljenih otoka: Zeča, Trstenik, Veli Osir, Mali Osir, Koludarc, Murtar, Palacol, Sveti Petar, itd. Cres-Lošinj je i ime općine koja je postojala u vrijeme SFRJ. Godine 1993. ponovno je razdijeljena na općine Cres i Mali Lošinj. Upravno pripada Primorsko-goranskoj županiji. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na tim otocima živi 11.347 stanovnika.
Cres je nekad u prapovijesti bio povezan s otokom Lošinjem niskom prevlakom kod Osora, a kasnije je od antike prokopan kanal kojim su otoci odvojeni, čemu je zatim još više pridoneslo novije dizanje razine Jadrana. Cres i Lošinj su u prošlosti bili jedan otok, zvan Apsyrtides (Osorski otok), ali je kraj Osora prokopan kanal. Još jedan kanal, kraj Malog Lošinja prokopan je 1930-ih, pa praktično razdvaja Lošinj na dva otoka.
Reljef Cresa
Najviši vrh svega Kvarnerskog otočja su Gorice na sjeveru Cresa, visoke 648m. Na Cresu se nalazi slatkovodno Vransko jezero (kraška kriptodepresija) koje je glavni izvor pitke vode za cijeli arhipelag Cres-Lošinj.
Klima
Na sjevernom dijelu otoka Cresa prevladava submediteranska klima, a u središnjem i južnom dijelu zastupljenija je prava mediteranska klima. To je klima umjereno toplog kišnog tipa s toplim i suhim ljetima i kišovitim jesenima. Zbog velikog toplinskog kapaciteta more utječe na klimu tako što ublažuje temperaturne razlike - snizuje najviše i povisuje najniže. Ljeti more hladi, a zimi grije kopno.
Flora i fauna
Na sjevernom dijelu otoka rastu hrast i kesten, dok na središnjem i južnom dijelu dominira makija. Po cijelom otoku rastu kadulja i druge ljekovite biljke. Otok je prekriven maslinicima, a na njegovom tlu uspijevaju i smokve. Danas je otok Cres jedno od rijetkih gnjezdišta bjeloglavih supova, pogotovo njegov sjeverni dio. Upravo tamo zbog njih i postoji eko-centar "Caput insulae" u Belomu koji ih štiti od izumiranja. Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica.
Naselja i pučanstvo
Na Cresu su naselja (od sjevera prama jugu): Porozina, Filozići, Dragozetići, Beli, Sveti Petar, Predošćica, Vodice, Merag, Cres, Loznati, Valun, Mali Podol, Pernat, Zbičina, Lubenice, Orlec, Vrana (kraj koje je Vransko jezero), Hrasta, Stivan, Miholašćica, Martinšćica, Vidovići, Belej, Ustrine, Osor (most prema Lošinju) i Punta Križa. Apsolutno većinsko domaće pučanstvo su Hrvati, a ostatak su doseljeni Srbi i Bošnjaci. Od autohtonih naroda ima i manji udjel Talijana. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, cijeli veliki otok Cres ima tek 3.184 stanovnika, grad Cres 2.959, a naselja u sklopu grada Lošinja na južnom Cresu 225 stanovnika.
Čakavski dialekti
Većina domaćih starosjedilaca na Cresu govore čakavskim narječjem, gdje se razlikuju dvije dialektalne inačice. Na većem dijelu južnoga i srednjeg Cresa se govori tipska palatalna čakavica, dok na sjevernom dijelu Cresa, od grada Cresa do Belog i Porozine starosjedioci u nepalatalnom govoru većinom rabe arhajski Bodulski cakavizam, slično kao u Labinu, Baški, gradu Pagu, Lošinju, Trogiru, zapadnom dijelu Brača, gradu Hvaru, na otoku Visu, itd.
Promet i gospodarstvo
Otok je povezan trajektnim vezama s Istrom i otokom Krkom. Iz lučice Porozina na sjeverozapadu trajekt vozi za Brestovu na poluotoku Istri, a iz luke Merag na istoku trajekt plovi do Valbiske na Krku. Stanovnici otoka se bave turizmom, poljoprivredom, pčelarstvom (ekstra kvalitetan kaduljin med među najboljima u svijetu), maslinarstvom i stočarstvom.
Ine zanimljivosti
Po hipotezi meksikanskog znanstvenika Julia Salinasa Pricea, na otoku Cresu bi se nalazila antička čarobnica Kirka, koja je začarala i opčinila Odiseja i argonaute.
Otok Lošinj
Lošinj je najjužniji veći otok na Kvarneru i gornjem Jadranu. Pripada administrativnoj jedinici Grad Mali Lošinj, odnosno, dijelom je Primorsko-goranske županije, površina je 74,37 kv.km sa 8134 stanovnika. Pruža se 31 km u dinarskom smjeru sjeverozapad - jugoistok. Značajnija naselja na otoku su Mali Lošinj i Veli Lošinj, pa Osor i Nerezine. Umjetno je razdijeljen na dva dijela na srednjemu najužem dijelu Privlaka kod Malog Lošinja, gdje je otok najuži pa je probijen manji kanal Privlaka (za barke) i premošten cestom.
Ovo nije bilo prvo umjetno rezanje Lošinja. U prapovijesti su Cres i Lošinj bili jedinstveni otok Apsyrtides (Osor). Tek umjetno prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba su nastala dva otoka kako bi se skratio put, tj. zaobilaženje velike otočne mase na plovidbi za otvoreno more. Otoci nose naziv Apsyrtides po legendi o Argonautima. U toj legendi kralj Etea iz Kolhide je posjedovao zlatno runo kojega se lukavstvom, uz pomoć čarobnice kraljeve kćeri Medeje, dočepao Jason. On se na brodu Argo dao u bijeg, a kraljev sin Apsirt je pošao u potjeru za njima. Medeja je prijevarom namamila brata Apsirta na pregovore, a Jason ga je iz potaje ubio. Medeja je rasjekla Apsirtovo tijelo i njegove udove bacila u more. Od rasječenog Apsirtova tijela bi nastali Apsirtovi otoci - Apsyrtides.
Naselja na Lošinju: Osor, Nerezine, Sveti Jakov, Ćunski, Artatore, Mali Lošinj i Veli Lošinj.
Zemljopis
Površina otoka = 74.37 km²; novijim izmjerima su ga podijelili na dva dijela (52.57 i 21.79 km²). Proteže se 31 km u pravcu sjeverozapad-jugoistok u Kvarnerskom zaljevu. Po zadnjem popisu (2001. g.) na otoku živi 8134 stanovnika. Glavni centar je Mali Lošinj (6296 stanovnika). Prema upravno–teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske otok Lošinj pripada Gradu Mali Lošinj kojem još pripadaju i četiri naselja na otoku Cresu.
Reljef je izrazito kontrastan i sjeverozapadni dio otoka je viši vapnenački greben Osoršćica s najvišim vrhuncem Televrina (589 m), srednji uži dio je najniži i razvedeniji, a južni je, analogno sjevernom nešto viši preko 200m, pa se na koncu spušta do uvale Mrtvaška. Obala otoka u dužini od 112.2 km ima indeks razvedenosti 3.7 po čemu zauzima drugo/treće mjesto među hrvatskim otocima (Pag i Dugi otok dijele I. mjesto). Među brojnim uvalama nastalim potapanjem kraških oblika je najprostranija i najznačajnija luka Mali Lošinj, jedna od najbolje zaštićenih prirodnih luka na Jadranu. Cijeli otok je prepun šetnica, biciklističkih i planinarskih staza. Duž sjevernog (Osorčice) i južnog dijela uređene su brdske transverzale dijelom biciklističke, a dijelom planinarske staze što je povoljno za produženu turističku sezonu. Najviši vrh otoka = Televrina 588 m, na planini Osoršćica (iznad Nerezina i creskog mjesta Osora).
Klima
Klima je po Köppenovoj klasifikaciji umjereno topla poluvlažna s vrućim ljetima i kišovitom jeseni, ali s najmanje oborina u toplom dijelu godine - Cfa klima. Osobito je zanačajna relativno mala amplituda temperature (16,8°C) u čemu se ogleda maritimnost. Osobita je prednost lošinjske klime velika sunčanost koja iznosi 2563 sata godišnje ili prosječno 7 sati dnevno. To je posljedica pretežno sušnih ljeta i velikog broja tihih i vedrih dana. Po broju sunčanih dana Mali Lošinj uspoređuje se sa sjeverno afričkim gradovima i južnim predjelima Jadrana. Mali Lošinj ima prosječno godišnje oko 100 vedrih dana. Zbog pogodne klime Mali i Veli Lošinj su od 1892. g. proglašeni klimatskim lječilištem i oporavilištem.
Hidrografske osobine
Hidrografske osobine očituju se lošinjskim akvatorijem koji je od presudnog značaja za turizam. More ponajviše služi za kupanje, ali je razvijen i nautički turizam i športovi na vodi. Što se opskrbe vodom tiče, otok je bezvodan, a pitka voda se dobiva vodovodnom mrežom iz Vranskog jezera na susjednom Cresu. Izgradnja vodovoda (nakon II. sv. rata) znači preokret u životu i gospodarstvu otoka, da turizam može postati masovan.
Flora i fauna
Flora je većinom vazdazelena (eumediteranska), ali se može naći listopadnih šumica submediteranske vegetacije posebno na sjeverozapadnom brdskom dijelu (Osoršćica) koje bi se trebalo proglasiti botaničkim rezervatom. Na Lošinju svoju sjevernu prirodnu granicu rasprostranjenosti dostižu slijedeće sredozemne vrste: brika, hrast komorovac ili oštrik i ružmarin. Oko Malog i Velog Lošinja je ogranizirano umjetno pošumljavano borovima krajem 19. st., a danas izgleda kao da su ti alepski borovi samonikli iako su već stari do 122 g. Borovi su simbol otoka, ali su i česti uzrok požara. Fauna je specifična po tomu što na otoku ne žive zmije otrovnice. Od morskih životinja najvažnije je spomenuti dobre dupine za koje postoji Edukacijski centar "Plavi svijet", pa je Lošinjski akvatorij 6./7.8.2006. (na Danu dupina) proglašen rezervatom dupina, prvog rezervata za dupine u Mediteranu.
Turistička valorizacija
Oblici turističke ponude otoka su: kupališni turizam, sportski (ronilački centri, jedrenje, ribolov, jogging, biciklizam, jahanje, letački sportovi, kuglanje, teniski turniri, natjecanja u kuglanju, nogometna igrališta), lječilišni (klima i morski aerosol, wellness centar, mogućnost talasoterapija), nautički (marina sa 150 vezova) i religijski (Betanija i kula Malin). Lošinj je turistička destinacija kojoj se određuje budućnost u skladu očuvanog okoliša i sklada sa stilom života koji asocira na zdrav život i prostor koji takav mora i ostati. Naglašava se važnost očuvanja prirode i dodatne valorizacije povijesnog nasljeđa koje je atraktivno turistima, ali nedovoljno promovirano.
Lošinjski turizam je usmjeren stvaranju «branda» tj. načina prepoznavanja otoka (klima, dupini, Apoksiomen, domaća kuhinja). Prednost je otoka, što unatoč ranom i snažnom turističkom razvoju, nije uništena njegova prirodna ljepota. Problemi se javljaju u masovnosti ljeti i praznini zimi. Zimsko razdoblje se također može turistički valorizirati jer klimatske prilike to dopuštaju. Alternativni i avanturistički oblici turizma idealni su za to. Otočno pučanstvo sve više prepoznaje prirodnu osnovu kao temelj jake turističke valorizacije i uočava da se ona ne smije devastirati. Kontrast koncentracije ljudskog faktora na Lošinju zimi i ljeti je ogroman i to nesumnjivo negativno utječe na prirodnu osnovu.
Poveznice
Reference
Adapted and condensed by GNU-license from Adriatic-Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.
