Rani Iranci i južna Europa
Rani Iranci i južna Europa (staroperzijski mjestopis Europe i ratovi na Balkanu): - Prve veze s ranom Europom iz prednje Azije su imali već prapoviesni Hetiti, koji su zbog trgovačkih veza donekle poznavali rubni dio jugoiztočne Europe već sredinom II. tisućljeća pr.Kr. Nakon njih slabije trgovačko-pomorske veze s južnom Europom početkom antike imaju i južnokavkaski Urarti iz IX.- VIII. stoljeća pr.Kr., čiji su brodovi iz primorske Kolhide preko Crnog mora povremeno plovili i dalje kroz Bospor na iztočno Sredozemlje sve do Italije.
Medjutim su prve češće trgovačke (i dielom ratne) odnose s južnom Europom imali tek rani Perzianci nakon VI.st. pr.Kr., čiji antički zapisi već spominju prvi još razmjerno oskudni perzijski mjestopis za južnu i dielom srednju Europu. Najbolje su poznavali i imenovali jugoiztok Europe tj. sadanji Balkan zbog grčko-perzijskih ratova na prielazu od VI./ V.st. pr.Kr.
Sadržaj
Ranoiranski mjestopis Europe
Antički Iranci su bar u grubim crtama poznavali i perzijski imenovali većinu tadanjih zemalja južne Europe (Sawah) i poneka područja do srednje Europe, a jedino su im dielovi sjeverne i sjeverozapadne Europe izgleda ostali uglavnom nepoznati i bezimeni. Tako antički perzijski zapisi već navode npr. ove rane europske zemlje:
- Sawah = Europa ('zapadno kopno')
- Aspanaya = Španjolska (grč.latin. Iberia, Hispania)
- Rishaya = Švicarska (gr.lat. Helvetia)
- Nirkush = Austrija - istočne Alpe (gr.lat. Noricum)
- Astraya = poluotok Istra (gr.lat. Histria)
- Pendanaya = Panonija (gr.lat. Pannonia)
- Galatinaya = Galicija - sada Moldova (gr.lat. Bastarnia)
- Misaya = približno danas Srbija (gr.lat. Moesia, Dardania)
- Skudra = približno danas Albanija (gr.lat. Pelasgia)
- Yauna = Grčka (lat. Graecia, grč. Hellás)
- Takabara = Bugarska (lat. Moesia Inferior, gr. Odryssa)
- Dakaya = Rumunjska (gr.lat. Dacia)
- Paradraya = Ukrajina (gr.lat. Sarmatia)
- Hrom = Bizant - Carigrad (gr.lat. Byzantium).
- Hirshon = poluotok Krim (gr.lat. Chersonesos Taurica)
- Kazlukh = gorje Kavkaz (gr. Kaukasos oros, lat. Mons Caucasus)
Grčko-perzijski ratovi
U doba prve medijske dinastije iz VII.st. pr.Kr. je ranoiransko poznavanje Europe još bilo vrlo slabo i tek posredno, tj. uglavnom ograničeno na susjedni Balkan. Potom se staroiransko poznavanje južne i dielom srednje Europe osobito proširilo i razvilo od doba perzijske dinastie Ahemenida pa sve do Sassanida, tj. uglavnom nakon grčko-perzijskih ratova na prielazu od VI./ V.st. pr.Kr., a koje je započeo perzijski kralj Darije I. (Darayavuš).
Pritom je ranoperzijska vojska prešla preko Bospora (Hrom) i prvo su se borili sjevernije s nomadskim Skitima do Dobrudje (Dakaya) i ušća Dunava, gdje su ih u gerilskom ratovanju potisnuli u današnju Ukrajinu (tada perz. Paradraya). Potom je perzijska vojska pošla dalje na jugozapad, gdje su dielom zauzeli Trakiju (Takabara), Macedoniju, Kosovo i Albaniju (Skudra).
Nakon ključnoga grčkog poraza u klancu Termopile (Thermopilai) gdje je elitne grčke Spartance pod vodstvom slavnoga Leonide razbio i porazio naš harauvatski ban Vivana s elitnim "besmrtnicima", zatim su ini Perzianci prošli južnije u srednju Grčku (Yauna) i konačno stigli do Atene. Tu su doduše dielom pobiedili Grke u kopnenoj bitki, ali su istodobno bili na moru posve poraženi od starogrčke mornarice kod susjednog otoka Salamina. Stoga se nakon ovoga velikog pomorskog poraza, perzijska vojska opet okreće natrag i konačno postupno vraća u Malu Aziju, čime uglavnom završavaju ahemenidska osvajanja jugoiztočne Europe.
Ranoperzijski osnutak Segeste
U svezi ovih ranoperzijskih ratovanja po jugoiztočnoj Europi, u toj sveiranskoj armadi su uz ine kao saveznici takodjer sudjelovali i klasični antički Segestani iz iztočnoiranske savezne pokrajine (satrapije) Segestan = današnji Seistan na tromedji Irana, Afganistana i Pakistana.
Nakon salaminskog poraza i povlačenja većine Perzianaca natrag u Malu Aziju, uz dio inih su ipak u jugoiztočnoj Europi uglavnom zaostali i ovi Segestani, koji su umjesto povratka izgleda pošli dalje na sjeverozapad duž rieka Morave i donjeg tieka Save. Tu su se na prielazu VI./ V.st. napokon utaborili na ušću Kupe u Savu, gdje su tada utemeljili novi južnopanonski grad Segeste, nazvan po svojemu plemenskom imenu slično kao i njihov zavičaj Segestan u iztočnom Iranu.
Kasnije su stari Grci taj grad još preoblikovali u Segestike, a kad su od Kristova doba i nakon najžešćih bitaka baš tu kod Segeste ovaj grad zauzeli Rimljani, on je potom u kasnoj antici romaniziran kao Siscia, što je predhodnik sadanjega novohrvatskog Siska (tj. izvorno kajkavski Sisek).
Idejne napomene
Zamalo sve to gore navedeno, naši pravovjerni jugo-istoričari zbog ideološke nepodobnosti Iranaca većinom prešućuju i ne priznaju kao nepostojeće, najviše zato što im ovo nije u skladu s dosad kod nas obvezatnim sveslavenskim i jugoslavenskim 'naučnim' porijeklom Hrvata.
Abstract
Early Iran and southern Europe: - The first reasonable toponymic insight from Asia into southern Europe was by the early classic Persians, knowing a dozen Persian geographic names for the countries of southern and middle Europe, descending chiefly from the Greek-Persian wars (and then also from Persian-Roman wars).
Poveznice
Reference
Original condensed compilation, adapted by GNU license from other articles in Wikinfo and WikiSlavia.
