Reimski evanđelistar
Reimski evanđelistar ili Reimski zbornik je liturgijska knjiga pisana djelomice ćirilicom (odlomak aprakosnog evanđelja, 16 listova, prepisan potkraj 11. ili na poč. 12. st.), a djelomice hrvatskom ustavnom glagoljicom (31 list, fragment misala, prepisan s hrv. priedložka 1395. u Češkoj). Takodjer je poznat i kao Tekst krunidbe, jer su na njemu francuzki kraljevi polagali krunidbenu prisegu.[1] Danas se čuva se u gradskoj knjižnici u Reimsu.[2] Prvi se dio povezuje s osnivačem sazavskoga samostana sv. Prokopom, a drugi s hrvatskim benediktincima u praškom Emauskom samostanu, kojemu ga je darovao češki kralj (rimsko-njemački car) Karlo IV. Luksemburgovac u 14. st. Rukopis je ukrašen minijaturama i inicijalima živih boja. Sadrži izbor iz evanđelja, epistola i Djela apostolskih. Kardinal Charles de Lorraine, do kojeg je Evanđelistar došao preko Carigrada, svečano ga je darovao knjižnici reimske katedrale.[3] Drago kamenje koje se nalazilo na koricama evanđelistara opljačkano je tijekom Francuzke revolucije 1789.-1799.[4]
