Rusalka
 |
|---|
Rusalka (starosl. Rusalka) je vodena vila, ka živi u rieci, jezeru ali gvozdju.
Ona je hći Vodnika vladara jezera. Gda na travnjaku uz rub jezera, veli svojem ocu da se je zaljubila u Kraljevića ki lovi okolo u šumi pokraj vode, ter da hoće postati ljudskim bitjem da ju prigrli. Otac joj veli da je to hudo zamislila, nu svejedno ju pošilja čarovnici Ježibabi za pomoć. Rusalka tada poje pjesan mjesecu, iščuć od njega da povieda mu njenu ljubezan:
Mjesecu na nebi glubokom,
svjetlo tve daleko vidi.
Po svietu bludiš širokom,
gledaš u pribitak ljudi.
Po svietu bludiš širokom,
gledaš u pribitak ljudi.
Mjesecu, postoj tili,
rekni mi, rekni, gdje je moj mili!
Mjesecu, postoj tili,
rekni mi, rekni, gdje je moj mili!
Rekni mu, srebra tienjalo,
mojega objemca rame.
Da se lje na malo
u sanje, spominja na me.
Da se lje na malo
u sanje, spominja na me.
Zasvietli mu do daleka, zasvietli mu,
rekni mu, rekni, tko tuj na nj' čeka!
O meni, njegova duša sni,
naj se u spominu zbudi;
Mjesecu, ne zgasni, ne zgasni!
ne zgasni, ne zgasni!
Ježibaba rekne Rusalki da ako postane človjekom, gubi svu moć govora ter da, ako bude iznevjerana od Kraljevića da će oboje biti vječno prokleti. Rusalka se složi s time, ter popije napitak. Kraljević, loveć bielu golubicu, najde Rusalku, prigrli je, ter odvodi, dok njen otac i sestre nariču.
U to vrieme u vrtu Kraljevićovih dvora, Lovočuvar ter njegov nećak, reknu Kraljeviću da se nesmije poručiti s niemom i bezimenom nevjestom, sumnjajuć na vračanje i proispitujuć svoje hotjenje, Kraljević jur občinjen žudnjom i privlačnošću strane Kraljevne koja je gost na vjenčanju. Kranjevna ispunjena ljubomorom proklinje zaručnike, tada Kraljević odbacuje Rusalku. Nakon te nesrjećne zgode Vodnik odvodi Rusalku nazaj u svoje jezerje. Kraljevna pridobivši Kraljevićovu ljubav, sada pada u priezir spram njega.
Poslije takvoga dogodjenja Rusalka upita Ježibabu za rješenje njezinih jada, ter joj Ježibaba veli če li umori Kraljevića bodežem kojega joj je dala može ovjeriti svoje spasenje. Rusalka to odbija hićuć bodež u jezero. Tada Rusalka postaje Bludnička, duh mrtvih živuć na dnu jezera, izranjajuć samo da bi ljude mamila u smrt. Lovočuvar i njegov nećak posvjetuju se s Jažibabom o Kraljeviću, koji je, kako vele, bil izdan od strane Rusalke. Tada Vodnik veli da je zapravo Kraljević bil taj ki je izdal Rusalku. Drjevodusi oplakuju Rusalkino zavieće. Kraljević iščuć za svojom bělom golubicom dolazi na jezeru, obćutjuje Rusalku, ter ju imenom zove. On ju išče da ga poljubi, iako znajući da poljubac znači smrt i prokletjenje. Oni se poljube ter on umire; u taj čas Vodnik vieći "Sve žrtve su uzaludne!"
Rusalka zahvali Kraljeviću kaj joj je dopustil da oćuti ljudsku ljubav, pohvaljuje njegovu dušu Bogu, ter se vraća na svoje mjesto u glubine jezera, da vječnost proživi kot vila smrti.
Ovu priliepu priču ovjekovječil je Antonín Dvořák kada je napisal svoj vječni, nesmrtni pjevokaz Rusalka.
