Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci
| Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci | |
|---|---|
| Sudionici | 117 iz zapadne Europe i 31 Grk |
| Teme rasprave | papinski primat, čistilište i sporna riječ "filoque" |
| Dokumenti i odluke | nekoliko papinih bula |
Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci bio je ekumenski sabor biskupa i ostalih velikodostojnika Rimokatoličke Crkve. Počeo je 1431. godine u Baselu, a kasnije je postao poznat kao Sabor u Ferrari nakon što je papa Eugen IV. ukazom odredio da se nastavi u Ferrari. Sabor se godine 1439. preselio u Firencu zbog prijetnje kuge i financijske podrške dinastije Medici.
Zasjedanja
Prvotna lokacija u Baselu odražavala je želju reformski nastrojenih sudionika, da se sretnu van ozemlja Papinske države, Svetog rimskog carstva ili kraljeva Aragona i Francuzke, čiji se utjecaj nastojao izbjeći. Ambrogio Traversari nazočio je Bazelskom saboru kao legat pape Eugena IV.
Sabor se sazvao u periodu, kada je saborijaristički pokret bio jak, a papinski autoritet slab. Pod pritiskom zahtjeva za crkvenu reformu papa Martin V. odobrio je ukaz Sabora u Konstanci 1417., kojim se papinstvo obvezalo da periodički saziva sabore. Na isteku prvog roka odredjenog tim ukazom, papa Martin V. postupio je u skladu s njim i sazvao sabor u Paviji. Zbog epidemije na tom području sabor se gotovo odmah preselio u Sienu i raspustio zbog još uvijek potpuno nerazjašnjenih okolnosti, upravo u trenutku kada je počeo raspravljati o reformama 1424. godine.
Slijedeći je sabor sazvan tek nakon sedam godina, 1431. Papa Martin V. sazvao ga je u Baselu i kao predsjedatelja odredio kardinala Juliana Cesarinija, vrlo štovanog prelata. Sam je Martin, medjutim, umro prije otvaranja sabora.
Sabor se raspadao i selio nekoliko puta. Reformatori su smanjivali ovlasti pape i sebe proglašavali višim autoritetom. Jedna je frakcija izabrala protu-papu, koji je sebe deset godina predstavljao kao pravog papu. Sabor je uspješno izglasao sjedinjenje s Istočnim Crkvama. Usuglašeni su stavovi o papinskom primatu, čistilištu i spornoj riječi "filoque" Nicejskog vjerovanja. Ukaz je medjutim, odbačen u Bizantu i drugim pravoslavnim područjima, pa tamo nije zaživio.
Hrvati i sabor
Istaknuti je sudionik i glavni tajnik koncila bio Ivan Stojković, koji je pristao uz papu Feliksa V., i po čijem je nagovoru 1433. bio upućen poziv svjetovnim i crkvenim predstavnicima u Bosni da sudjeluju u radu Saboru. 23. srpnja 1431. godine, u ponedjeljak, u Prvostolnici grada Basela, ostvaruje svoje najvažnije djelo – svečano i službeno otvara Baselski koncil, 17. po redu i jedan od najznačajnijih općih sabora u svekolikoj povijesti kršćanstva. U Baselu se snovalo izmirenje istočne sa zapadnom crkvom i dobivanje pravoslavaca i kristjana u katoličanstvo pa Stojković pridobiva Sabor za svoju ideju, da Dubrovnik bude posrednik kod bosanskog kralja Tvrtka II., Sandalja Hranića i Radoslava Pavlovića ter kod srpskog despota Đurđa Brankovića. 5. svibnja 1433. šalje Dubrovačko vijeće svoja dva poslanika, Martola Đorđića i Lovru Sjerkovića, koji izvještavaju Sabor o neuspjehu pregovora. Dubrovnik dobiva 22. prosinca 1433. privilegij za slobodu trgovine s nekrstima.
Splitski je nadbiskup Bartol na Saboru branio stavove Eugena IV. Godine. 1482. Andrija Jamometić pokušavao je obnoviti Bazelski koncil radi obnove Crkve i borbe protiv zloporaba Rimske kurije i ondašnjega pape Siksta IV.
Neki zaključci
- "Nitko se ne može spasiti osim ako ostane u krilu i u jedinstvu Katoličke crkve, koliku god on dijelio milostinju, pa za Kristovo ime prolio i krv".
- "Rimski prvosvećenik… pravi Kristov zamjenik, glava čitave Crkve, te otac i učitelj svih kršćana; te da je Gospodin naš Isus Krist, istom blaženom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi i upravlja čitavu Crkvu".
