Status animarum

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Blok za pisanje.png
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu!
Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.

Stanje duša (lat. Status animarum) su crkvene knjige iz kojih je moguće izčitati rodbinske odnose unutar jedne obitelji kroz više generacija. Vodjenje ovih knjiga propisao je papa Pavao V. Rimskim obrednikom (Rituale Romanum) iz 1614. godine.

Opis

Budući da u početku primjena Rimskog obrednika nije bila obavezna, zapisi u staležnicima nemaju uniformni format, već ovise o osobi koja je podatke upisivala. Zapisi u Stanjima duša prikladni su za iztraživanje rodoslovlja, budući da se na jednoj stranici nalaze podatci o datumima rodjenja (krštenja), vjenčanja i smrti gotovo svih članova jedne obitelji kroz više generacija. Ponekad su zapisivani i podaci o selidbama, udajama u drugu župu, pa čak i izvanbračnim vezama. Stanja duša iz sredine 18. stoljeća vodjena su deskriptivno, da bi se sredinom 19. stoljeća uveo tablični prikaz. Knjige su najčešće velikog formata, primjerice A3, podijeljena je na pojedina sela i dijelove župe, a u tim dijelovima jedna je stranica posvećena jednom kućanstvu. Navodjene bi bilo tako da bi par npr. dobio oznaku A. Njihova su djeca dobivala oznaku malog slova - u ovom primjeru malo a. Drugi par u kućanstvu dobio bi oznaku B, njihova djeca oznaku b, itd. S protokom vremena, kako bi se tko od djece vjenčao, uz predhodnu oznaku dobio bi novo, veliko slovo, npr. U i bilo bi dopisano ime osobe s kojom je vjenčan. Njihova bi djeca bila upisana pod malim slovom u. Kad bi netko umro, u odgovarajuću rubriku bio bi upisan datum smrti, a njegovo ime obično bi bilo prekriženo.[1]

U Hrvatskoj

Najstariji staležnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj potječu s kraja 18. stoljeća. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zapisi su vođeni na latinskom jeziku. Za identifikaciju svakog kućanstva zapisani su podatci o mjestu i kućnom broju kućanstva, imenu i prezimenu gospodara u kućanstvu i podaci o ostalim članovima obitelji i njihovom srodstvu s gospodarom, kao i o slugama u kućanstvu, ako ih je bilo (npr. kod plemićkih obitelji). Obiteljski odnosi zapisivani su najčešće na latinskom, mada se u nekim knjigama mogu naći i odnosi zapisani danas pomalo neobičnim hrvatskim jezikom.

Izvori