Tanzanija
| Tanzanija | |
|---|---|
| 280px | |
| Nazivi i obilježja | |
| Geslo | Uhuru na Umoja (Svahili: Nacija, Vjera, Kralj) |
| Državna himna | O'zbekiston Respublikasining Davlat Madhiyasi |
| Zemljopis | |
| Glavni grad | Dodoma |
| Najveći grad(ovi) | Dar-es-Salaam |
| Površina | 945,203 km2 |
| Politički sustav | |
| Oblik vlasti | Republika |
| Pučanstvo | |
| Pučanstvo | 47 656 000 (2012.) |
| Gustoća | 50,4 |
| Službeni jezik | Svahili, Engleski |
| Gospodarstvo i promet | |
| Novčana jedinica | tanzanijski šiling (100 centa) |
| Pozivni broj | +255 |
Tanzanija (svahili: Jamhuri ya Muungano wa Tanzania - Ujedinjena Republika Tanzanija, čak. Zihòdna Morỳa, antički starogrč. Azania) je država na iztočnoj obali Afrike. Graniči na sjeveru s Ugandom (duljina granice 396 km) i Kenijom (769 km), Indijskim Oceanom na iztoku, Mozambikom (756 km) na jugu, Malaviem (475 km) i Zambijom (338 km) na jugozapadu, DR Kongo (459 km) na zapadu ter Ruandom (217 km) i Burundiem (451 km) na sjeverozapadu.
Sadržaj
Prirodna obilježja
Tanzanija se sastoji od primorske nizine koja se proteže duž obale Indijskog Oceana (1451 km), visokog ravnjaka u nutrašnjosti i vulkanskih masiva. Iztočnoafrička visoravan (900 do 1200 m) zauzima najveći dio zemlje (62% površine). Na njegovu jugozapadnom i zapadnom rubu te u središtu nalaze se dva velika tektonska jarka (rasjeda) s jezerima Tanganyika, Nyasa (također Malawi), Natron i Manyara. Klima je tropska s izraženim monsunskim obilježjima. Srednja godišnja temperatura iznosi 26°C u primorju, 23°C na visoravni i 18°C u planinama. Biljni pokrov čine šume mangrova i kokosovi gajevi u primorju, stepe i savane s galerijskim rječnim šumama u unutrašnjosti te bujne tropske kišne šume u gorskom pojasu (iznad 1200 m visine): mnogobrojni nacionalni parkovi i rezervati prirode (Serengeti i dr.).[1]
Poviest
Prvi zapisi o sadanjoj Tanzaniji i najviše o Zanzibaru potječu još iz klasične antike. Već prije Krista su ranoperzijski brodovi doplovili do otoka Zanzibar tada perzijski imenovanog kao Zangebar, a isti otok potom su nakon Krista još posjetili i rimski brodovi pod imenom Purale Maior i susjedni otok Pemba kao Purale Minor. Kopneno primorje Tanzanije je već u antici bilo poznato pomorskim Grcima i Rimljanima kao obalna zemlja Azania i stanovnici Azanioi - od čega dijelom i nastaje sadanje državno ime Tanzanije. Na toj obali nasuprot otoku Purale Maior (Zanzibar) bila je glavna antička luka Rhaptis što je tada ujedno bila i kraljevska prijestolnica crnačke kraljevine Azanije.
Oko 100. godine, tanzanijski otok Zanzibar naselili su ljudi s kopna tj. antički pomorci koji ovamo plove iz Crvenog mora. Kasnije od 8. stoljeća, obalu Tanganjike posjećuju arapski, indijski i kineski trgovci. U razdoblju 1500. - 1900., arapske izbjeglice dolaze na Zanzibar. Godine 1498., portugalski istraživač Vasco da Gama, bio je drugi Europljanin u istočnoj Africi (nakon antičkih pomorskih Grka). Ostao je 32 dana i tada je ovdje uništio i razorio srednjovjeko crnačko kraljevstvo Kilwa. Portugalci su osvojili Zanzibar 1505. godine i vladali su do početka 18. stoljeća. Tada je vlast preuzeo Sultanat Oman, koji je u to vrijeme bio regionalna sila s posjedima od Omana preko Roga Afrike do Istočne Afrike. Imali su trgovinu robljem. Zanzibar City bio je glavni grad Sultanata Omana od 1840. godine. Od 1890., otok Zanzibar bio je pod britanskim protektoratom, kao rezultat Ugovora Heligoland-Zanzibar.
Kopneni dio Tanzanije bio je dio Njemačke Istočne Afrike od 1880.-ih do 1919., kada je postala Britanski protektorat, sve do stjecanja neovisnosti 1961. Pobuna Maji Maji bio je nasilan otpor kolonijalnoj vladavini u Njemačkoj Istočnoj Africi. Razlozi ustanka bili su represivna država u kolonijalnom sustavu i eliminacija lokalnog gospodarstva. Nakon Prvog svjetskog rata, Zanzibar je stekao autonomiju, a 1963. i neovisnost. Englezko-zanzibarski rat vodio se izmedju Ujedinjenog Kraljevstva i Zanzibara 27. kolovoza 1896. Trajao je samo 38 minuta i najkraći je rat u dosadašnjoj pisanoj povijesti. Julius Nyerere postao je 1960. premijerom Tanganjike, a na položaju je ostao i nakon stjecanja neovisnosti. Tanganjika i susjedni Zanzibar, koje je stekao neovisnost 1963., ujedinili su se 26. travnja 1964. u državu Tanzaniju.
Pučanstvo
Prema popisu stanovništva iz 2012. u Tanzaniji živi 34,569.232 st., a po procjeni stanovništva iz 2012. god. 47,656.000 st. ili 50,4 st./km². Najnaseljeniji su (više od 150 st./km²) jugoistočna obala Viktorijina jezera, prigorje Kilimandžara, sjeverozapadna obala jezera Nyasa te otoci Zanzibar i Pemba, kao i Ukerewe u Viktorijinu jezeru. Stanovnici su uglavnom Crnci Bantu (95% st., odn. oko 130 naroda), medju kojima su najbrojniji pripadnici skupina Sukuma (9,5%), Hehe i Bena (4,5%), Gogo (4,4%), Haya (4,2%), Nyamwezi (3,6%), Makonde (3,3%), Chagga (3,0%), Ha (2,9%) i dr. Službeni su jezici svahilski i englezki. Glavni je grad Dodoma (od 1980; 183 000 st., 2007), a najveći grad i luka Dar es Salaam (2 930 000 st., 2007). Najzastupljenija religija u Tanzaniji je kršćanstvo 45%, muslimana ima oko 37%, a ostatak stanovništva pripada domaćim vjerama, čiji su elementi prisutni i u većim religijama. Muslimani su većina na Obalnom području Tanzanie (otok Zanzibar 99%), a kršćani u unutrašnjosti zemlje.
Gospodarstvo
Od sredine 1980-ih Tanzanija postupno napušta državno-planski model i preusmjerava se na tržišno gospodarstvo. Početkom 2000-ih siromašno je oko 36% stanovnika, a gospodarstvo je medju najnerazvijenijima u svijetu i ovisno o medjunarodnoj pomoći (2005. u iznosu od 1,5 mlrd. USD). U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju kava, čaj, pamuk, orasi, duhan, kukuruz i egzotično voće. Dugotrajne suše početkom 2000-ih pogodile su poljoprivredu i rad hidroelektrana (osiguravaju oko 60% električne energije). U industrijskoj ponudi vodeći su šećer, cigarete, biljni insekticidi, užad, dijamanti, zlato, željezo i dr. U uvozu prevladava roba široke potrošnje, strojevi, prijevozna sredstva i oprema, nafta i dr. Godine 2007. vanjski je dug oko 5 mlrd. USD, a devizne rezerve 2,4 mlrd. USD.
Kultura
Književnost
Kulturna bašćina na području Tanzanije obuhvaća naslijedje mnogih plemena, jezika, vjerovanja i običaja. Narodna (usmena) književnost javlja se u mnogim oblicima, od kojih su najrašireniji utendi, pripovijetke u stihu namijenjene poduci, te tradicijske pjesme, epske tenzi i lirske mashairi. Najraširenija je književnost na svahilskom jeziku, koji je od 1967. i službeni jezik. Pisana književnost vezuje se uz 20. st. i najviše se bavi kolonijalnim nasljedjem, sukobom staroga i novoga, problemima i protuslovljima suvremenoga društva stasalog u slobodnoj državi. Njezin je začetnik Sh. Robert (1909–62), pjesnik, filozof i prosvjetitelj, koji se osvrnuo na sve značajne družtvene probleme. Njegova djela, koja obuhvaćaju 22 knjige proze, eseja i pjesama (npr. autobiografija "Moj život" – Maisha yangu, 1949; alegorija u stilu Swiftovih "Guliverovih putovanja", "Vjerovati u zemlju sunca" – Kusadikika, 1951; pripovijedka "Adili i njegova braća" – Adili na nduguze, 1952 i drugo), osnova su suvremene svahilske književnosti. Pjesničtvo se razvijalo pod jakim utjecajem arapske tradicije, nu neki se tradicionalni oblici (tenzi i mashairi) nastavljaju i u suvremenoj književnosti.
Izvori
- ↑ http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60417 Prirodna obilježja Tanzanie
