Telefon
Brzoglas (grč. telefon) je uređaj za razgovor na daljinu koji prima i šalje zvuk.
Poviest
Brzoglas je prama jednoj hipotezi (postavki) izum Alexandera Grahama Bella i Thomasa Augustusa Watsona. Prvi je napravljen 1875. Dok je Alexander Graham Bell radio eksperiment na telegrafskim porukama, njegov pomoćnik je slučajno dirnuo čeličnu oprugu koja je proizvela zvonki zvuk. Bell je čuo taj zvuk u drugoj sobi i odmah dotrčao govoreći:"Ne dirajte ništa! Recite mi što ste upravo učinili?" Tada je odkrio da čelična žica trepereći nad magnetnom proizvodi promjenljivu struju. Već sutra je napravljen prvi brzoglas. Prva brzoglasna linija vodila je s krova zgrade na dva kata niže. Prva rečenica izgovorena preko brzoglasa bila je: "Gospodine Watsone, dođite! Potrebni ste mi!" Prema drugoj hipotezi Antonio Meucci je imao brzoglas već 1834. Kroz vrieme se stalno dorađuje i unaprijeđuje.
Nosiglas
Prvi brzoglas, koji se može prenositi, izumljen je 1965. Djelo je to Terrya Poola. Nosiglasi se masovno koriste u svijetu tek od 1990-ih god. Kod nas se masovno koriste od kraja 90-ih i početka 2000-ih. Prvih 30-ak godina se nije puno mijenjao osim uvođenja tekstualnih poruka, nakon čega je u zadnjih nekoliko god. prošao velike promjene. Sada ima puno raznih programa, kameru, GPS, zaslon osjetljiv na dodir (dodirnik) i pristup međumrežju. Postoji i mogućnost instaliranja dodatnih programa. Sve novije vrste nosiglasa nose epitet "pametni".
Mreže za nosiglase
80-ih god. prošlog stoljeća nastaje analogna 1G mreža s odašiljačima za nosiglase, koja je kasnije zamijenjena digitalnom 2G mrežom. 1998. se uvode odašiljači s 3G mrežom koji mogu osim teksta i zvuka prenositi i svjetlopise, snimke, a ostvaruju i videopozive i pristup međumrežju. Postoje 4 3G standarda (UMTS, CDMA2000, WCDMA i TD-SCDMA). U posljednje vrieme tu mrežu mijenja 4G koji nudi puno brže slanje podataka.
