Tradicionalizam

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Tradicionalizam, u povijesti filozofije, shvaćen je kao sklonost vrednovanja tradicije u smislu skupa propisa i običaja naslijeđenih iz prošlosti. To je konzervativni stav prema promjenama, bilo malima ili velikima. S obzirom na to kako je revolucija promjena većih razmjera, tako se tradicionaliste, obično u oporbenim strujama, naziva reakcionarima ili kontrarevolucionarima.

Politička gibanja

U postrevolucionarnoj Europi, pojam tradicionalizma također se odnosi na zagovoratelje prijestolja i oltara, legitimističke monarhiste i teokrate, što su potpuno protivni liberalizmu. Kontrarevolucionari odbacuju valjanost progresivne pripovijesti u povijesti, što ih razlikuje od čistih konzervativaca što vjeruju u postupni modernizam i navođeni „reformizam”. Dok zastupaju domoljublje i simpatiziraju s pokrajinskim pravima i tradicijama, kontrarevolucionari nisu nacionalisti, smatrajući kako suverenost dolazi odozgor, od Boga te u osobi vladara (monarha), umjesto od subjekata.

Tradicionalisti sebe ne smatraju „ideolozima”, nego jednostavno nastavkom normalnoga i zdravog društva, određenoga naravnim zakonom, zastranjenoga od liberalnih filozofa, slobodnih zidara i drugih nagrizajućih kozmopolitskih elemenata suvremenosti. Možda najpoznatija dva gibanja u toj tradiciji jesu španjolski karlisti i francuski ultrarojalisti: karlisti su bili uključeni u nizu karlističkih ratova protiv uzurpatorske izabelinske linije, dok su ultrarojalisti imali uspon za vrijeme vladavine Karla X. i njegova zastupničkog doma. Premda su slična gibanja postojala drugdje, poput portugalskih miguelista, engleskih kavalira i starih torijevaca, te talijanskih sanfedista, ruske se crnostotinaše od izvanzapadnoeuropskih gibanja može smatrati grubom istovrijednicom.

Poveznice