Učka, 1.405 m

Učka, 1.406m (talij. Monte Maggiore, latin. mons Caldera) je primorska planina u zapadnoj Hrvatskoj, kao gorska međa između istarskog poluotoka i kvarnerskog primorja. Spada među obalne Dinaride kraško-vapnenaste građe i to je najviša planina u Istri, koja se uzdiže na istoku poluotoka iznad opatijske riviere i zapadno od grada Rijeke.

Učka je najzapadnija veća planina u Hrvatskoj, viša preko 1.400m. Započinje na jugu iznad Plominskog zaljeva i pruža se duž 20 km meridianskim smjerom na sjever iznad istočne obale Istre do sedla Poklon (920 m), kojim je spram sjeverozapada odijeljena od susjednoga dužeg i nižeg grebena Ćićarije (1.273 m) u sjevernoj Istri uz slovensku granicu.

Abstract

Mt Učka, 1405 m (Croatian: Učka; Italian: Monte Maggiore, Latin: mons Caldera) is a mountain range that rises on the eastern coast of Istrian peninsula above Opatija riviera, in westernmost Croatia. It forms a single morphological unit together with the northwest lower Čićarija range which streches from the bay of Trieste to Rijeka. Učka is a limestone massif with numerous areas of karst, streching for 20 km from the Poklon Pass (920 m) to Plomin Bay, and is between 4 and 9 km wide. It differs from all the other coastal mountains in Croatia because of its abundant vegetation on the seaward side.

Best known are its forests of sweet chestnuts in its eastern slope around Lovran. Učka's highest peaks are considered nature reserves and memorial areas. It includes the highest peak, Mt. Vojak, (1401 m above sea level) from which there is a magnificent view over the whole Istria peninsula, the Bay of Trieste, the Julian Alps and over many Adriatic islands, right down to Dugi Otok. The area of Učka is designated a nature park (park prirode), a kind of protected area in Croatia.

Obalni Dinaridi

Obalni Dinaridi (istočnojadransko gorje s mediteranskim podnožjem): Duž istočnoga jadranskog primorja se pruža Dinarsko kraško gorje s vrhovima od 1.300 - 1.900m, okolo većinom naseljeno katoličkim Hrvatima (izim krajnjeg jugoiztoka), pa su u srednjem vieku ovi obalni Dinaridi uglavnom ležali u Kraljevini Hrvatskoj (izim najjužnije Rumije). Nutarnji srednji i sjeverni Dinaridi su polukraški tj. samo su dijelom vapnenački od nečistih karbonata, dok su najtipičniji kraški i većinom kameniti baš jugozapadni primorski lanci, gdje je i nastala naša najranija banovina Dalmacija (Primorska Hrvatska) već u ranomu srednjem vieku. Među ovima se razlikuju 2 niza: nutarnji polusredozemni, vlažniji i hladniji lanci koji samo na jugozapadnom podnožju imaju submediteransku vegetaciju a u sjeveroistočnom zaleđu kontinentalnu, ter pravi obalno-sredozemni lanci uz more koji su spram zaleđa polusredozemni a na obalnom podnožju izrazito mediteranski s tvrdolisnom (zimzelenom) vegetacijom uz more.

Pravi obalno-sredozemni Dinaridi su najzapadnija Učka 1.405m, pa Bitoraj-Viševica 1.428m, Senjsko Bilo 1.494m, Velebit 1.758m (najduži obalni uz Jadran), Mosor 1.332m, Biokovo 1.762m, Rilić 1.158m, Sniježnica Konavoska 1.312m, Orjen 1.894m (najviši uz Jadran), Lovćen 1.769m i Rumija 1.593m (najjužnija u Dinaridima). Ostali tek u širjem smislu polusredozemno-primorski Dinaridi bližeg zaleđa koji ne dosežu do morske obale, imaju većinom samo listopadno submediteransko podnožje na jugozapadnoj primorskoj strani, a inače su u zaleđu i na grebenu jasno kontinentalni: Takvi su prijelazni poluprimorski još npr. Nanos 1.313m, Ćićarija 1.273m, Obruč 1.377m, Risnjak 1.528m, Ličko sredogorje 1.269m, Svilaja 1.508m, Kamešnica 1.849m, Tušnica 1.702m, Čabulja 1.780m, Velež 1.969m, Bjelastica (Leotar) 1.396m i jugoistočni primorski Dinaridi u Crnoj Gori do najviših Prokletija na albanskoj granici.

Najviši vrh Vojak

Najviši vrhunac Učke i cijele Istre je Vojak, visok 1.401m (s kulom na vrhu 1.406m). Njegovo je tjeme gola kamena glavica, na kojoj je razgledni toranj - vidikovac izgrađen 1911.god. od kamena, visok je pet metara, a s njega se pruža najljepši vidik po Istri. Po lijepom vremenu se vide cijela Istra, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s Kvarnerskim otocima (do Dugoga), Gorski kotar, sjeverni Velebit, Ćićarija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.

Geologija i hidrologija

Stijene koje izgrađuju planinu Učku, nastajale su u velikom oceanu Tethys tijekom dugog geološkog vremena od doba krede (prije 140 milijuna godina), pa sve do sredine terciara pred 30 miliuna godina). Taloženjem skeletnih mineralnih ostataka vodenih organizama tijekom miliuna godina, nastajali su debeli slojevi naslaga koji su, postupnim procesima kompakcije i cementacije, na kraju pretvoreni u čvrste stijene vapnenca. O tomu dosad svjedoče brojni fosili u taložnim vapnenačkim stijenama.

Sudar Afričke ploče s Europskom, koji je započeo još krajem krede prije 65 milijuna godina, a traje i danas, uzrokovao je smanjenje oceana što je popraćeno intenzivnim tektonskim pokretima. Horizontalni su se slojevi, prvotno iztaloženi na dnu oceana potom naborali, razlomili i izdigli iz mora pa stvorili goleme planinske lance kao što su Alpe i Dinaridi, a čiji je zapadni dio i Učka. Njihovim je trošenjem u dublje dijelove mora stizao, povremeno nošen podmorskim lavinama, sitnozrnasti sediment od kojeg su nastale uslojene stijene fliša.

Od današnjih geoloških obilježja Parka prirode "Učka" mogu se pored geomorfološkog spomenika prirode Vela draga (između Ućke i Ćićarije) kao vrijedne i zanimljive geološke formacije izdvojiti Krvavu stijenu na jugozapadnom dijelu Učke i stijenu pod Brestom na Ćićariji. Kraški teren Učke obiluje speleološkim objektima kojih ima blizu 200, po dosad poznatim podacima. Također su u podzemlju Učke dosad zabilježene neke endemske vrste podzemne faune, a brojni su i arheološki i povijesni nalazi iz različitih špilja i jama u Parku.

U hidrološkom i hidrogeološkom smislu zapadna strana planinskog hrbta Učke pripada slivu rijeke Raše i istočno slivu priobalnih izvora od Plominske drage do uvale Preluka. Vršni hrbat sjeverne Učke tvori posebno zanimljivu hidrogeološku cjelinu. Razpucani i okršeni gornjokredni vapnenci, u kojima je oblikovan hrbat, zbog svoje velike upojnosti i vodopropusnosti, su kolektori podzemnih voda. Vapnenci su navučeni, tj. leže na vodonepropusnim naslagama fliša. Zbog toga se višak akumulirane podzemne vode prelijeva na dodiru fliša i vapnenaca pa se u podnožju grebena nalazi više izvora.

Voda ovih izvorišta oko Učke je iznimno visoke kakvoće, pa se rabi za vodoopskrbu liburnijskog područja. Na padinama Učke je morfološki izraženo više duboko usječenih bujičnih dolina kilometarskih veličina. One su većinom suhe, a samo u doba dovoljno obilnih padalina nastaju veće količine vode s bujičnim tokovima. Među stajaćim vodama na području Parka ima 20-tak lokvi koje, uz spomenute bujične vodotoke čine značajna staništa slatkovodne flore i faune.

Geomorfologia Vele drage

Geomorfološki spomenik prirode Vela draga: Među vrijednostima nežive prirode Parka posebno mjesto zauzima kanjon Vela draga. Ovaj lokalitet je zaštićen prije više desetljeća kao geomorfološki spomenik prirode, a odlikuje se slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji tvore iznimnu geomorfološku i pejsažnu vrijednost. Smatra se kako je taj kanjon nastao taloženjem vodoravnih slojeva paleogenskih vapnenaca, nakon čega je uslijedilo tektonsko izdizanje i razpucavanje. Sadanji je izgled Vela draga poprimila postupnom i dugotrajnom erozijom i okršavanjem.

U odlomcima stijena na siparu su vidljivi brojni fosilni ostatci različitih krednjaka (Foraminifera) i školjaka koji svjedoče o bogatoj geološkoj povijesti i paleookolišu u kojem su živjeli. Uz jedinstvena geološka obilježja, Vela draga sadrži i brojne druge znamenitosti: pripadnike rijetke ornitofaune, arheološke nalaze iz špilje Pupićina peć, pa raznoliku krašku floru. Kanjon još od 30tih godina prošlog stoljeća posjećuju čuveni alpinisti, a danas je to za poklonike slobodnog penjanja jedna od najpopularnijih lokacija u Hrvatskoj.

Klimatska obilježja

Masiv Učke tvori prirodnu barieru između blaže kopnene klime nutarnje Istre i izrazito mediteranske klime Kvarnerskog zaljeva. Klima Parka prirode Učka općenito je uvjetovana zemljopisnim položajem, jer tu u blizini prolazi 45 paralela. Na ovim prostorima izmjenjuju se, tri različita značajna tipa vremena. Oni se mijenjaju zavisno o sezonskim strujanjima atmosfere i izmjenama različitih zračnih masa, ciklona i anticiklona. Tijekom hladnijeg dijela godine učestalo se javljaju dva tipa vremena – onaj karakteriziran pojavom vjetra jugoistočnjaka (jugo) s razmjerno višom i stabilnom temperaturom i kišonosnim oblacima, pa ini klimatski tip čije je obilježje bura koju obično prati bistra atmosfera s dobrom vidljivošću uz niske temperature. Neporemećeno vrijeme je tip vremena koji vlada za vrijeme stabilnih općih vremenskih prilika, a najizrazitije je i najučestalije ljeti ili početkom jeseni za vrijeme anticiklona.

Po Kőppenovoj klasifikaciji klime, Opatija i uski priobalni pojas imaju umjereno toplu kišnu klimu bez sušnog doba i s vrućim ljetom (klasifikacijska oznaka Cfa). Najtopliji ljetni mjesec u godini ima srednju temperaturu veću od 22 st.C, ali nema izrazitog suhog razdoblja. Najmanje oborina ima ljeti, a najviše u kasnu jesen i proljeće. Po Kőppenu se ovakav tip klime naziva "klima kamelije". Viši dijelovi Parka imaju umjereno toplu kišnu klimu s toplim ljetom (Cfb) ili klimu bukve, a značajke su joj što je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca u godini manja od 22 st.C, uz bar četiri mjeseca u godini sa srednjom temperaturom iznad 10 st.C. Najmanje oborina ima ljeti.

Park prirode Učka

• Obuhvat: Područje masiva Učke i jugoistočni dio Ćićarije
• Površina: 160 km2
• Najviši vrhovi: Vojak 1.401 m, Veli Planik 1.272 m
• Gradovi: Opatija
• Općine: Kršan, Lanišće, Lovran, Lupoglav, Matulji i Mošćenička Draga
• Županije: Istarska županija i Primorsko-goranska županija
• Akti i godna proglašenja: Zakon o proglašenju Parka prirode "Učka" (N.N. 45/99); travanj, 1999.

Biološka raznolikost

Istražujući Učku i Ćićariju prolazi se kroz nekoliko različitih visinskih pojasa šumske vegetacije. Šume hrasta medunca i bjelograba (Carpinetum orientalis), koje su u Parku manje zastupljene, nalaze se u nižim dijelovima Parka. Šume kestena i maruna (Castaneo-Quercetum pubescentis) mjestimično zauzimaju i veće površine, jer su ih ljudi oduvijek sadili na ovim prostorima kao voćke. Česti su stanovnici kestenovih šuma različite ptice dupljašice, vjeverica (Sciurus vulgaris) i sivi puh (Myoxus glis). Velike površine u Parku do 600 m n.v. zauzimaju šume crnograba (Seslerio-Ostryetum), koje su u središnjim višim područjima Parka razdvojene prostranstvima bukovih šuma.

Primorska šuma bukve (Seslerio-Fagetum) obrasta prostranstva Učke i Ćićarije u višim dijelovima Parka, gdje je dom mnogim vrstama sisavaca kao što su: šumska voluharica (Clethrionomys glareolus), divlja svinja (Sus scrofa), srna (Capreolus capreolus) i dr. Kao vegetacijsku posebnost bitno je spomenuti i uži vršni pojas predplaninske šume bukve koja se razvila na samom vršnom grebenu, a koju označuju kržljava i kriva stabla ponekad znatne starosti i slikovitosti.

Uz šumske i travnjačke površine, stijene i točila su staništa na kojima tu postoje neke od najrjeđih i najosjetljivijih biljnih i životinjskih vrsta u Parku. Stijene vršnog dijela Učke prava su floristička Meka, jer se na njima neposredno jedne uz druge, nalaze vrste alpskog i submediteranskog, tj. mediteransko-montane pripadnosti. Greben Učke nastanjava stenoendem učkarski zvončić (Campanula tommasiniana).

Stjenovita su staništa i mjesta s bogatom faunom ptica gdje žive modrokos (Monticola solitarius), kamenjarka (Monticola saxatilis), sivi sokol (Falco peregrinus) i velika sova-ušara (Bubo bubo). Često se na stijenama Sisola, Bresta i Suhog vrha mogu vidjeti suri orao (Aquila chrysaetos) i bjeloglavi sup (Gyps fulvus) u potrazi za hranom ili u preletu. Uz nekoliko vrsta guštera i zmija, Učka tvori i enklavu reliktne velebitske gušterice (Lacerta horvathi), endemske vrste koja je na Učki nazočna samo na vršnom grebenu.

Livade i travnjaci Učke i Ćićarije, zbog osebujne i bogate flore, tvore značajan spremnik bioraznolikosti živog svijeta. Ovdje se nalazi cijeli niz rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta: lukovičavi ljiljan (Lilium bulbiferum), kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), ilirska gladiola (Gladiolus illyricus), nekoliko vrsta sirištara (Gentiana sp.), zvončića (Campanula sp.), gorske sase (Pulsatilla montana), jaglaca (Primula spp.), uskolisni plućnjak (Pulmonaria angustifolia), raznih kaćunika (Orchidaceae), glavočika (Asteraceae), klinčića (Dianthus spp.) i brojnoga inog bilja, često šarolikih i dekorativnih cvjetova koje izletnici, iako ne bi smjeli, ipak povremeno beru. Leptiri, kao šumski crni okaš (Erebia medusa), crni apolon (Parnassius mnemosyne), kozlinčev plavac (Glaucopsyche alexis) ili kukac Saga pedo, upotpunjuju bogatu bioraznolikost ovih staništa.

Iz flišne podloge Učke teče veći broj malih izvora i vodotoka koji svojim postojanjem upodpunjuju raznovrsni mozaik staništa na području Parka. Vlažna staništa su osobito bitna za raznolikost kukaca i vodozemaca. Ličinke tulara (Trichoptera) i vodencvjetova (Ephemeroptera), dvokrilaca (Diptera) i vretenaca (Odonata) mogu se pronaći u zamalo svakom izvoru ili lokvi. Često se nakon kiše u vlažnim udolinama i usjecima nailazi na pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), a u proljeće kad se Učka probudi iz zimskog sna, lokve i bare duž Parka su prepune ličinki ovih životinja. Za vode su tu povezane i 3 vrste vodenjaka: planinski (Triturus alpestris), ilirski (Triturus vulgaris meridionalis) i veliki (Triturus carnifex) pa još žabe: žuti mukač (Bombina variegata), krastača (Bufo bufo), gatalinka (Hyla arborea) i šumska žaba (Rana dalmatina).

Utjecaj čovjeka

Čovjekova baština - suživot čovjeka i prirode: Djelovanje čovjeka na nekom prostoru redovito je uvjetovano prirodnim resursima i obilježjima što je jasno prateći povijest čovjeka i njegove baštine na Učki. Zbog prirodne strukture reljefa ter njegove razvedenosti i morfologije, najbolje i najviše su zastupljeni spomenici kulturne baštine koji datiraju iz prapovijesti, a to su u prvom redu pećinski objekti, naselja na otvorenom i visinska naselja ili gradine. Uz sama se nalazišta vežu brojni nalazi materialne kulture: osteološki, antropološki i ini oblici očuvanih predmeta iz čovjekove svakodnevne i kulturološke djelatnosti. U razdoblju antike i srednjeg vijeka, Učka nije toliko pogodna za duže naselidbe i boravak na visoravnima ili nedostupnim obroncima, a razlog je promjena načina života, privrede i trgovinske mreže.

No, tada Učka služi kao spojnica između Istre i kontinentalnog dijela Hrvatske pa ju presijecaju brojni putovi, prometnice ili odmorišta, osobito u odlučujućim vremenima velikih selidbi i pomicanja pučanstva diljem europskog kopna u srednjem vijeku. Daljnjim razvitkom gospodarstva, novih životnih potreba i standarda, Učka opet postaje ruralno-ambientalnim središtem, što se najviše prepoznaje u tipskoj ruralnoj arhitekturi, sakralnim, glagoljskim i inim spomenicima. Svoje tragove ostavilo je doba klasicizma i secesije iz vremena vladavine Austro-Ugarske monarhije, najčešće u vidu javne arhitekture vezane uz ceste, vode ili šume.

Specifična estetika krajolika Učke nastala je izpreplitanjem tradicijske ljudske djelatnosti vezane najviše uz poljodjelstvo, stočarstvo i uporabu šuma s prirodnim obilježjima prostora. Čovjek je svojim radom i dugotrajnim gospodarenjem resursima oblikovao izvorne kultivirane pejsaže čija su obilježja brojni suhozidi, pastirski stanovi i ini elementi graditeljske baštine koji danas tu tvore autentično kulturno-povijesno naslijeđe. Ovaj sklad prirodnog i antropogenog ujedno je i glavni motiv mnogobrojnim urbanim posjetiteljima Parka da se zadrže i vrate, pa svaki put iznova osjete svu snagu i privlačnost iskonske prirode i čovjekove tradicije koja je na ovoj planini duboko ukorijenjena.

Unatoč postupnom zapuštanju tradicijske poljodjelske proizvodnje, autohtoni poljoprivredni proizvodi i prirodni plodovi i danas su okosnica turističkog identiteta ovih krajeva. Maruni, šparoge, trešnje i posebne rakije od meda i imele samo su dio gastronomske ponude koji se preporuča posjetiteljima Učke. Od nekoć vrlo razvijenog stočarstva na Učki, danas je uglavnom preostalo ovčarstvo, a kao simbol Istre i Učke posebno je značajno domaće Istarsko govedo ili boškarin koji se nalazi i na zaštitnom znaku Parka prirode Učka.

Ine znamenitosti

• Vojak: po bogatstvu planinske vegetacije i endemskih vrsta ističe se stjenoviti greben najvišeg vrha Učke, a sa stare kule-vidikovca izgrađene početkom prošlog stoljeća, pruža se veličanstven pogled na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Na kuli se mogu dobiti informacije o Parku, a postavljeni teleskopi pružaju još bolji pogled na okolne krajolike. U neposrednoj blizini se nalazi i uzletište za slobodno letenje ovjesnim jedrilicama i padobranskim jedrima.
• klanac Vela draga: ovaj prirodni fenomen, klesan tijekom dugog geološkog razdoblja (još od vremena krede) potresima, vjetrovima, suncem i vodom, danas je zaštićen u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Na samom rubu kanjona su uređeni vidikovac i odmorište, uz izložbu na otvorenom.
• kanjon Mošćeničke Drage: jedna je od najljepših bujičnih dolina, sa svojim strmim, duboko usječenim stjenovitim stranama i još uvijek obrađenim terasama iznad kojih dominira Učka, a odlikuje se iznimnom slikovitošću krajolika i bogatom florom, faunom i povijesnim naslijeđem.
• Brajkov vrh – Korit: stjenoviti Brajkov vrh u čijem je podnožju stalni izvor koji se prelijeva iz jednog korita u drugo, tvori prizor iz idile u srcu Ćićarije. U neposrednoj blizini je smješten i planinarski dom PD “Glas Istre”.
• Veli Planik: s najvišeg vrha sjevernog dijela masiva Učke, koji svojim golim i stjenovitim vrhom strši kao kontrast u gustoj šumi Ćićarije, pruža se jedinstven pogled od 360 stupnjeva.
• Zagrad – Kožljak: u sjeni masiva Učke smješteni su ostatci ranosrednjovjekog kožljačkog kaštela mističnog izgleda koji još i danas skrivaju tajne iz vremena u kojem je bio naseljen.

Rekreacija

Obzirom na zaštićeni status područja, u Parku prirode "Učka" poželjni su i potiču se oni oblici rekreacije na otvorenom, koji ne ugrožavaju njegova vrijedna prirodna i ljudskom rukom stvorena obilježja. Ovdje spomenute djelatnosti objedinjene su pod zajedničkim nazivom “Učka outdoor”, pa obavijesti o mogućnostima bavljenja pojedinim športom zainteresirani mogu dobiti preko brošura, tabli i oznaka koje nose odgovarajući zaštitni znak (LOGO UČKA OUTDOOR) ili u Javnoj ustanovi "Park prirode Učka".

• Planinarenje: - Ljepota višeg gorja, želja za spoznajom prirode i želja za rekreacijom na Učku privlači velik broj planinara već oko 200 godina, što im omogućuju mnogobrojne uređene i označene planinarske staze. Najpoznatija planinarska odredišta su Vojak, Suhi vrh, Veli Planik, Korita i Sisol.
• Alpinizam: - Stijene Vele drage su odigrale važnu ulogu u razvitku alpinizma, a početke penjanja bilježi se još od 1931.god. Do danas je Vela draga postala međunarodno poznato i rado posjećeno penjalište s preko 50 uređenih smjerova različitih težina. Osim toga, u neposrednoj blizini Parka, u Općini Mošćenička Draga su još uređena penjališta na inim stijenama Zijavice i u kanjonu Mošćeničke Drage.
• Speleologija: - Većina poznatih speleoloških objekata u Parku prirode "Učka" tipični su kraški ponori, pa je za njihovo posjećivanje potrebna posebna vještina i oprema. Svi speleološki objekti na području Parka su zakonom zaštićeni, a za dozvolu za posjećivanje treba se obratiti Javnoj ustanovi Park prirode "Učka".
• Brdski biciklizam: - U Parku prirode "Učka" i na okolnom području uređeno je 8 staza za brdski biciklizam. Staze prolaze atraktivnim prirodnim predjelima, a kako su različitih težina mogu ih koristiti i različite kategorije biciklista, od rekreativaca do iskusnih takmičara.
• Slobodno letenje: - Skoro od samih početaka modernoga slobodnog letenja, tj. letenja zmajem i padobranskim jedrom, Učka privlači letače koji tu održavaju i različita domaća i međunarodna takmičenja. Na području Parka nalazi se registrirano letilište “Učka” s uzletištima na lokacijama Vojak i Brgud.
• Pustolovne utrke: - Pustolovne utrke su aktivnost novijeg datuma, a sastoje se od različitih disciplina kao što su planinarenje, alpinizam, biciklizam, veslanje i ostale. Na području Parka prirode "Učka" svake se godine održava nekoliko pustolovnih utrka, koje neprestano stječu sve veći broj poklonika željnih aktivnog boravka u prirodi.

Uprava Parka 'Učka'

Javna ustanova Park prirode "Učka", upravlja Parkom prirode "Učka" i geomorfološkim spomenikom prirode Vela draga koji se nalazi unutar granica Parka. Javna ustanova je osnovana Uredbom o osnivanju Javne ustanove "Park prirode Učka" (N.N. 96/99) koju je donesla Vlada Republike Hrvatske. Za provedbu propisa na području Parka zadužena je služba nadzora. Neki od najvažnijih ciljeva upravljanja su:

• Zaštita i očuvanje resursa
• Omogućiti javnosti uživanje i razumijevanje posebnih vrijednosti Parka
• Podpora gospodarskoj i socialnoj dobrobiti lokalne zajednice
• Tumačenje, edukacija, istraživanja, rekreacija, pravila ponašanja

Zabranjeno je:

• voziti off-road tj. izvan javnih prometnica
• uništavati i odnositi špiljski nakit, fosile i minerale
• uništavati biljke, životinje i gljive
• unositi strane vrste
• bacati otpad, paliti vatru, kampirati, stvarati buku

Ine zanimljivosti

• Asteroid 1996 DG2, otkriven 1996. sa Zvjezdarnice Višnjan dobio je od Međunarodne Astronomske Unije naziv 9657 Učka.

• Željeznica kroz Učku - već 143 godine na čekanju: Gradnja tunela tek formalno je počela 1951. godine u blizini sela Poljane kod Opatije, a odmah potom se mehanizacija JNA povukla. Četiri desetljeća kasnije (1993.), u povodu obilježavanja pola stoljeća sjedinjenja Istre s Hrvatskom, dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik hrvatske države otvorio je to gradilište tunela kroz Učku, koje je opet utihnulo nekoliko dana kasnije.

Vanjske sveze

• Park prirode Učka

Poveznice

• Ćićarija, 1272m
• Istra i županija
• Hrvatsko gorje
• Rijeka (Rika)

Reference

Adapted and enlarged by GNU-license almost from Croatian Wikinfo (and a stub in hr.Wikipedia).