Vatroslav Jagić
Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. srpnja 1838. - Wien, 5. kolovoza 1923.) je bil hrvatski jezikoslovac i najznačajniji svjetski stručnjak slavenskih jezika druge polovice 19. stoljetja.
Življenje
Vatroslav Jagić se rodil u Varaždinu gdje je pohodil osnovno učilišće, a srednje naobrazovanje završil je na učilišću u Zagrebu. Imajuć veliko zanimanje za jezikoslovje, Jagić pohodi prjedavanja Franca Miklošiča u Wieni, cjeć toga u podpunosti se priklanja jezikoslovju, ter završava svoje naobrazovanje braneći svoju visoku besjedu Das Leben der Wurzel 'dê in Croatischen Sprachen u Leipzigu 1871. ljeta.
Poslie završenja svojih naučavanja, Jagić se vrnul u Zagreb, kdje od 1860. do 1870. ljeta drži položaj učitelja srjednjeg učilišća.
1869. godine postaje punopravan član JAZU i dopisniški član PAH u Sankt-Petersburgu. Sljedeće godine 1871. postaje prjedavač slavenskih naučavanja na Sveučilišću u Odessi, ter dosljedno radi u Berlinu, gdje se sieli 1874. ljeta i postaje prvi prjedavač slavenskih naučavanja na Friedrich Wilhelm Sveučilišću u Berlinu. Jagić drži svoj položaj sve do 1880. godine gda se vraća na svoj prijašnji položaj na Sveučilišću u Sankt-Petersburgu.
1886. vrnul se je u Wienu, gdje svoja naučavanja, ter besjede postaju zamjena za bivšeg prjedavača Franca Miklušiča. Tamo je mislil, iztražival i izdaval sve do svojeg umirovljenja 1908. ljeta.
Vatroslav Jagić preminul je u Wieni, nu ostatci njegova tiela leže u rodnom mu Varaždinu.
