Veleizdaja
Veleizdaja teško je kazneno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, odnosno, zatiranja unutarnjega stanja ili ustavnoga poretka države. Kazneno djelo veleizdaje bilo je poznato u rimskom pravu (crimen laesae maiestatis). Karakterizira ga uporaba sile ili prijetnja uporabom sile i ubraja se među najteža politička kaznena djela za koja se u kaznenim zakonicima propisuju najstrože kazne.
Kazneni zakon Republike Hrvatske, donesen 21. listopada 1997., regulirao je kazneno djelo veleizdaje u člancima 135. do 155. (Glava dvanaesta (XII.), Kaznena djela protiv Republike Hrvatske)[1][2], dok ga Kazneni zakon donesen 1. siječnja 2013. regulira u člancima 340. do 351. (Glava trideset druga (XXXII.), Kaznena djela protiv Republike Hrvatske)[3].
Osobine
Uobičajeni primjeri veleizdaje jesu:
- Sudjelovanje u ratu protiv svoje države,
- Pokušaj nasilnoga rušenja vlade svoje države,
- Špijuniranje i odavanje državnih tajni,
- Predaja tajnih dokumenta ili odavanje tajni svoje vojske, državnih dužnosnika ili diplomata,
- Odavanje podataka svoje obavijesne službe neprijateljskoj strani i stranim snagama,
- Pokušaj smaknuća državnoga poglavara.
Poveznice
Izvori
- ↑ Poslovni forum: Kazneni zakon - Članak 100 do 199 (iz 1997.)
- ↑ Narodne novine: Kazneni zakon (iz 1997.)
- ↑ Zakon.hr: Kazneni zakon (iz 2013.)
