Izdaja
Izdaja je oblik prijevare protiv ćudoredne obveze vjernosti. Izdaja je kroz povijest smatrana jednim od najgorih djela što osoba može učiniti za pripadajuću joj skupinu (državu, narod, pleme, vojsku, itd.) i uglavnom se oštro kažnjava(la).
Iskazivanje stavova protiv domovine također se smatra izdajom, što se može jasno vidjeti kao suradnja s neprijateljem ili okupacijskom vlasti, kao sabotaža u domaćim oružanim snagama ili kao bjegunstvo u slučaju rata.
Kulturni aspekt
Izdaja se tradicionalno smatra najgorim djelom počinjenim od nekoga pojedinca. Takvi su stavovi svoj odraz pronašli i u kulturi, pri čemu je jedan od najpoznatijih primjera Božanstvena komedija Dantea Alighierija, u kojoj je deveti i najgori krug Pakla predviđen upravo za izdajnike.
Brojni su narodi pojedinim počiniteljima izdaje dali simboličko značenje, odnosno, njihova imena služe kao sinonim za izdaju. Tako se, primjerice, izraz „juda” (po Judi Iškariotskomu) rabi kao sinonim za izdajnika u jezicima brojnih kršćanskih naroda, u Kini u tu svrhu služi carski kancelar Qin Hui, dok u Sjedinjenim Američkim Državama u tu svrhu služi general Benedict Arnold, itd. Od Drugoga svjetskog rata nadalje, izraz „kvisling” (po norveškom državniku Vidkunu Quislingu) rabi se u Europi kao sinonim za veleizdajničku suradnju.
- Antun i Stjepan Radić: „Nema pogađanja s neprijateljem dok je neprijatelj u kući.”
- Antun Gustav Matoš: „Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko juda.”
- Gaj Julije Cezar: „Volim izdaju, ali mrzim izdajnike.”
