Višeslav (krstionica)
Krstionica bana Višeslava je glavni sigurni dokaz o Višeslavovoj vladavini, - iako postoje istodobno još ini manji franački zapisi koji se najvjerojatnije odnose na njegovu vlast: npr. Opsada Trsata iz godine 799. Ova je krstionica inače visoka 90 cm i izrađena od jednog komada mramora, na kojemu iznad reljefnog križa s tropletom teče kružni latinski natpis s Višeslavovim vladarskim imenom: ... duce Wissisclavo.... Njezino točnije datiranje i moguće podrijetlo su i nadalje predmetom znanstvene rasprave, ali je najvjerojatnije nastala na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće tj. oko god. 800.
Sadržaj
Opis Višeslavove krstionice
Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice uklesane u vapnencu, na kojoj se uz ino spominje i knez Višeslav, a jedan je od prvih i najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji. Općenito se smatra kako je ta krstionica prvotno bila u crkvenom baptisteriju u Ninu, a kasnije je prenesena u Veneciju. Krstionica je isklesana iz vapnenačkog bloka mramora, a ima pravilan šesterostrani oblik visine 90 cm i promjera gornjeg otvora 120 cm. Uz rubove stranica je reljefno isklesan po jedan torodirani stupić sa stiliziranim kapitelom, dok je na sredini prednje stranice prikazan procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom sa zavojnicom na kraju triju krakova.
Uz gornji rub krstionice teče kružni natpis na latinskom, koji je posvetnog karaktera s naglašenom zavjetnom komponentom i pisan u metričkoj formi: + HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.
Ovo bi značilo u hrvatskom prijevodu: „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svoga prvog roditelja da postanu kršćani, spasonosno ispovjedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u doba vodje (vladara) Višeslava i to u čast Sv.Ivana Krstitelja da zagovara njega i njegova štićenika.“
Povijest krstionice
Krstionica je otkrivena u Veneciji godine 1853. u kapucinskom samostanu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudeccha, a odatle je zatim prenesena u muzej Correr. Godine 1941. u zamjenu za jedan drugi spomenik, Italija ju prepušta Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa je krstionica smještena u palači HAZU u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata prenesena je opet u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se do danas nalazi. Replika Višeslavove krstionice nalazi se i u Muzeju ninskih starina, a sadreni odljev u Gliptoteki u Zagrebu.
Rasprava o krstionici
Od njenog otkrića sredinom 19. st. je ta krstionica potakla veliko zanimanje kod nas, pa je o njoj osobito pisao Ivan Kukuljević Sakcinski koji je prvo smatrao da se na krstionici spominje zahumski knez Višeslav. Zadarski povjesničar Giuseppe Ferrari-Cupilli je prvi predpostavio da je ova krstionica prvotno bila u Ninu i to na temelju danas izgubljenog rukopisa Anonym Filippi. U tom rukopisu se spominjala neka krstionica koja se nalazila u ninskom baptisteriju, odakle je odnesena 1746. godine nakon rušenja zgrade. Po njenim stilskim značajkama se krstionica tada smještala negdje oko god. 800. Dokazujući stilsku srodnost s natpisom kneza Branimira iz Muća, Franjo Rački pobija povezanost krstionice sa zahumskim Višeslavom, pa prvi govori o hrvatskom knezu Višeslavu koji bi se mogao smjestiti nakon kneza Muncimira. Ninsko podrijetlo krstionice prihvatili su ubrzo ini hrvatski povjesničari, pa Luka Jelić smatra Višeslava prvim hrvatskim pokrštenim knezom i tada započinje arheološki istraživati ninsku katedralu.
Nakon dopreme ove krstionice u Hrvatsku, Mirko Šeper vrši stilsku i epigrafsku analizu, pa ju temeljom analogije s nadpisom na ciboriju prokonzula Grgura smješta tek u 11. stoljeće. Nakon toga članka revidirani su 1962. i rezultati Jelićevih arheoloških istraživanja, pa se došlo do zaključka da krstionica nije prvotno bila u Ninu. Šeperovo mišljenje prihvatila je Nada Klaić. S druge strane, Ljubo Karaman stilsko-epigrafskom analizom datira krstionicu u 9. stoljeće, a početkom istog stoljeća datira krstionicu i Janko Belošević. Mirjana Matijević-Sokol je dokazala temeljom detaljne paleografsko-epigrafske analize i usporedbe s ostalim hrvatskim ranosrednjovjekim spomenicima, posebice iz Zadra, Bijaća, Rižinice, Muća i Uzdolja, da je riječ o spomeniku koji spada u hrvatsku epigrafsku baštinu iz početka 9. stoljeća, pa ga se najvjerojatnije treba smjestiti u Nin gdje je bila najstarija hrvatska biskupija izvan dalmatinskih bizantskih gradova, jer sam natpis na njoj pokazuje kako je upućen tek pokrštenoj vladarskoj eliti i odaje značajke franačkog utjecaja koji se tada širio tim krajem preko redovnika germanskog podrijetla.
Naprotiv u srpskoj istoriografiji se ova krstionica dovodi u vezu s navodnim srpskim knezom Višeslavom kojega spominje samo Konstantin VII. Porfirogenet u svom spisu 'O upravljanju carstvom'. Do neke granice slično tumačenje nudi i Nikola Jakšić (2006), no u tom je spisu grčki oblik imena kneza βοισεσθλαβος boisesthlabos (Voisestlavos prema tadanjem čitanju), pa je upitno može li se to dovesti u vezu s oblikom vvissasclavo na samoj krstionici. Porfirogenetov Višeslav živio je krajem 8. stoljeća, a ova se krstionica više ne može datirati ranije od početka 9. stoljeća. Nadalje, Konstantin Porfirogenet smješta toga vladara na područje jadranskih "sklavinija" (Paganije, Zahumlja i Travunje), pa nije jasno kako bi do tamo mogla doći krstionica koja vidljivo pokazuje zapadniji franački utjecaj i srodnost sa spomenicima iz Zadra, Bijaća, Muća i sl. Ove je Jakšićeve navode ubrzo pobila M.M. Sokol (2007). Po službenim izvješćima crkvenih vizitacija iz 1579., 1603. i 1670. u Ninu se doista nalazila krstionica koja opisom odgovara ovoj Višeslavovoj.
Literatura
- G. Ferrari-Cupilli, 1860: Su d'un antica vasca battesimale del Museo Correr di Venezia, La voce Dalmatica, 1/., br. 22 (27. X), Zadar, 175-178
- F. Rački, 1877: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, p. 376-377, Zagreb.
- Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829, qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Herausgegeben von Friedrich Kurze. XX und 204 S. 8°. 1895. Nachdruck 1950.
- L. Jelić, 1911: Dvorska kapela sv. Križa u Ninu, Zagreb.
- H. Morović, 1952: Jedan nestali izvor za kulturnu povijest grada Zadra, Zadarska revija, god. I/4: 36-43, Zadar.
- M. Šeper, 1958: Der Taufstein des Kroatischen Fürsten Višeslav aus dem frühen Mittelalter, Nachrichten des Deutschen Instituts für merowingisch-karolingische Kunstforschung (Archiv Paulus), 15-16, 1-2, Erlangen.
- Lj. Karaman, 1960: O vremenu krstionice kneza Višeslava. Peristil 3: 107-109, Zagreb.
- A.R. Filippi, 1969: Ninske crkve u dokumentima iz godine 1575. i 1603. Povijest grada Nina, str. 559, Zadar.
- N. Klaić, 1975: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Školska knjiga, Zagreb.
- J. Belošević, 1997: Počeci kršćanstva u Hrvata u svjetlu arheološke građe. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 36, Razdio povijesnih znanosti 23: 132-136 Zadar.
- E. Peričić, 2000: Hrvatski kraljevi (zlatno doba hrvatske povijesti), Zadar.
- N. Labus, 2000: Tko je ubio vojvodu Erika. Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, sv. 42: 1-16.
- N. Jakšić, 2006: Manipulacija povijesnim spomenicima - primjer Višeslavove krstionice. Zbornik »Povijesno naslijeđe i nacionalni identitet« str. 40–45, Zavod za školstvo Republike Hrvatske, Zagreb.
- M. Matijević Sokol, 2007: Krsni zdenac Hrvata, paleografsko-epigrafska raščlamba natpisa s krstionice kneza Višeslava. Croatica Christiana Periodica 59: 1-31, Zagreb.
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Chakavian WikiSlavia.
