Vodoljubi (Butomus)
Vodoljubi (Butomus): - Biljni rod Butomus pripada u porodicu vodoljubki (Butomaceae) iz širje nadgrupe jednosupnica (Liliopsida). To su obalne i močvarne biljke zeljastog rasta, koje se uglavnom nalaze uzduž obala jezera i rieka, uz izvore i slična mokra mjesta, a kod nas oko Hrvatske sadrže dvije vrste.
Obični europski vodoljub
Obični vodoljub, Butomus umbellatus L.s.s. (ili Butomus floridus Gärt.) je kod nas češća biljka močvarica uz kopnene vodotoke panonskog sliva i drugdje po srednjoj Europi, a u Hrvatskoj se osobito nalazi po donjoj Posavini, pa uz donju Dravu i Dunav. Najčešća je uz vodotoke u močvarnim trsticima. Od inih južnih srodnika se izdvaja snažnijim rastom, širjim listovima po 1 - 2cm koji su duž ruba jače pilasto-nazubljeni, a cvjetovi su veći i svjetlo-bjelkaste boje.
Južni primorski vodoljub
Južni vodoljub, Butomus junceus Turcz. (= B. scutariensis Čern., čakav. vodûn, ikav. vodenžukva, grč. psátha): - Ovo je kod nas druga i osobita svojta južnijega primorskog vodoljuba, proširena od iztočnog Jadrana do jugozapadne Azije, a danas je većinom svjetski ugrožena pred izumiranjem: u nutarnjoj Aziji je zamalo već nestala zbog novijeg presušivanja Aralskog jezera, a takodjer ju i kod nas odnedavna masovno uništavaju betonskim kanaliziranjem primorskih vodotoka i kaptiranjem jadranskih izvora za vodoopskrbu.
Raste uz dalmatinske rieke, grčka i turska jezera, Azovsko i Kaspijsko more i ranije do Arala. Kod nas se ova rjedje nalazi divlja uz vapnaste ili poluslane vode, na ušćima primorskih rieka u jadranskom slivu, ter uz primorske i otočne izvore i potoke. Kod nas je donedavna rasla na otoku Krku i Pagu ter uz donju Zrmanju gdje je uglavnom već uništena i iztrjebljena. Južnije je zasad još malo ima kod Nina, u delti Neretve, uz Skadarsko jezero, itd. Hrvatska primorska nalazišta su najzapadnija u Europi i drugdje zapadnije je nema izim Dalmacije, Grčke i Albanije.
Od sjevernoga kopnenog tipa (B. umbellatus) se ovaj južniji primorski B. junceus izdvaja: nižim rastom cvjetne stabljike po 15-35 cm, listovi su uži travoliki tek po 2 - 4 mm širine i uzduž su spiralno-zavijeni, a na prerezu su oštro trobridni (ne plosnati) s uglato-izbočenom srednjom žilom. Drugačiji tamniji cvjetovi su malobrojni na stabljiki po 2-5 u cvatu, ali su spram kopnenog srodnika jače mirisni i živo-vatreno obojeni ružičasti do ljubičasti.
Kao divlja se nalazi uz primorska sedrena vrela i u poluslanim lokvama, medju južnim ševarima (Bolboschoenetalia) i sitinama (Juncetalia maritimi). Da bi se ta riedka biljka već u izumiranju kod nas ipak spasila od doglednog uništenja, može se uzpješno uzgajati u primorskim vrtovima uz bazene, jezerca i fontane, osobito kao ukras zbog svojih šarenih i liepih cvjetova.
Literatura
- Cook, C.D.K. 1983: Aquatic plants endemic to Europe and the Mediterranean. Bot. Jahrb. Syst. 103/4: 539-582.
- Hayek, A.von 1933: Monocotyledoneae. Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, Bd. 3: 1-300. Feddes Repertorium XXXX/3, Berlin-Dahlem.
- Lovrić, A.Ž. 1985: Halophytic carrwoods and reeds in salt swamps of Croatia. Rapp. CIESM, ser. Lagunes, 29 (3): 105-106, Monaco.
- Lovrić, A.Ž.& al. 1989: Mediteranska močvarna vegetacija i florne zanimljivosti uz donju Neretvu od Čapljine do mora. Zbornik 100-god. Zemaljskog muzeja Sarajevo, p. 333-340.
- Rac, M.& al. 1988: Botanical peculiarities of the Dalmatian lagoons in Neretva delta. Rapp. CIESM, ser. Lagunes 31/2: E-II/5, Monaco.
Poveznice
Reference
Except general introduction, others almost original condensed digest available by GNU license.
