Zapadnoiransko gorje Zagros
Zapadnoiransko gorje Zagros (geologia, petrografia i poviest jugozapadne Perzije): - Zagros (akad. ܛܘܪ ܙܪܓܣ, kurd. زنجیرهچیاکانی زاگرۆس, luris. کو یه لی زاگروس, novoperz.رشته كوههاى زاگرس; arab. زاجروس الجبال), je najveći gorski sustav duž jugozapadnog Irana i na sjeveroiztoku Iraka tj. u Iračkom Kurdistanu. Ovo gorje se pruža 1.500 km smjerom sjeverozapad-jugoiztok, od sjeverozapadnog ruba Irana uzduž njegove jugozapadne granice i Perzijskog zaljeva sve do tjesnaca Hormuz. U geološkom smislu Zagros tvori zapadnu i jugozapadnu gorsku granicu Iranske visoravni. Najviši vrhovi Zagrosa su Zard-Kuh (4.548 m) i Dena (4.359 m). Iztočniji planinski masivi Hazaran u pokrajini Kerman i Gjabal-Bariz u Seistanu se većinom smatraju ograncima Zagrosa.
Sadržaj
Etimologia
Srednjovjeki i noviji naziv gorja „Zagros“ vjerojatno potječe od iranskog naroda Zagartiani (Sagartijanci) koji su ranije nastavali planinske lance izmedju anatolskog jezera Van sve do obala Makrana (sad jugozapad Pakistana). Ine predložene objasnitbe, kako taj oronim navodno potječe od avestanske rieči „Za-g'r'“ (Velika planina) ili grčke rieči „Zagreus“ (Olujno), danas se smatraju nesigurnima. Prije antičkih opisa starih Grka, Zagros je još nazivan „Planinom sa željeznim vrhovima“ (novoperz. اوپاریگی سهنه).
Još ranije u prapoviesti je Zagros imao ina starija zapisana imena: prvi njegovi oronimi već iz klinopisa poznati su ranoakadski Kur-Šaritha iz III. tisućljeća pr.Kr., pa zatim mitanski Dingir-Šatiru sa sjevernim graničnim vrhom Kur-Musur iz II. tisuć. pr.Kr., potom je iz rane antike asirski naziv Šattera-Kursagal do sredine I. tisuć. pr.Kr. sa sjevernim graničnim vrhom Kur-Arandu (sada Mt Alwand). Svi ovi rani nazivi Zagrosa prije Krista su uglavnom imali slično značenje kao "Šatorsko gorje".
Vrhunci Kuhhaye-Dinarun
Domaći perzijski naziv najvišega središnjeg grebena Zagrosa glasi: Kuhhaye - Dinarun, što doslovno znači "Dinarsko Gorje", odnosno u prievodu 'Stjenovite planine' (kao prapoviestni priedložak imenovanja naših Dinarida s doselidbom Prahrvata). Najviši vrhunci Zagrosa na glavnomu jugoiztočnom lancu Kuhhaye-Dinarun nad Perzijskim zaljevom takodjer nose nama znakovite nazive: golemi Dinar-Kuh (4.676m = 'Dinarski vrh') je drugi najviši iranski vrhunac (nakon Alborza) i leži izmedju brdskih gradića Sisakt i Kakan, a ostali iznad 4000m su još Zard-Kuh (4.548m = 'Zlatni vrh'), Kuh-e-Dena (4.359 m) i Oštran-Kuh (4.328m = 'Oštri vrh').
Dalje na nižim lancima sjeverozapadnog Zagrosa u Kurdistanu uz iračku granicu još su glavni vrhovi iznad 3000m: Dinarvar (3.392m = 'Dinarsko brdo'), Garus-Kuh (3.638 m), Šahkuh (3.368m = 'Carski vrh') i još ini niži izpod 3.200 m. Iztočniji planinski masivi Hazaran (4.374 m) u pokrajini Kerman i Jebal Barez u području Sistan smatraju se izdvojenim ograncima Zagrosa.
Iransko gorje Zagros je jugoiztočni i najviši završetak najdužeg lanca karbonatnih kraških masiva na Zemlji, tzv. Tauro-Dinarskog Velekrša, koji se pruža u vapnenačkom nizu od 5.400 km uzduž jugozapadnog ruba Eurazije: naši Dinaridi - grčki Pindos - planine Peloponeza - otok Kreta - turski Taurus (Toroslar daglari) - kurdski Antitaurus (Guneydogu-Toroslar) - Zagros (Kuhhaye-Dinarun). Stoga iranski Zagros i po geo-sastavu kao i po iranskom imenu predstavlja iranske Dinaride (Kuhhaye-Dinarun).
Geologija Zagrosa
Zagros je naborano i ulančano gorje (orogen) nastalo endogenim boranjem zbog suprotnih pritisaka eurazijske i arabske litosferne ploče. Nedavna iztraživanja pomoću GPS-a u Iranu su pokazala, kako je taj sudar dviju litosfernih ploča još i dalje djelatan, što stvara deformacie osobito u gorjima Zagrosa i Alborza. Razmjerno gusta iranska GPS mreža zbog rudarstva, u gorju Zagrosa je pokazala velike učinke tih deformacia: oko 10 mm godišnje u jugoistočnom dielu, ter oko 5mm godišnje na sjeverozapadu tog gorja.
Po tim iztraživanjima može se zaključiti, kako je sudar ploča neravnomjeran, tj. kako postoje dva različita sudarna pojasa litosfernih ploča, kojih se granica nalazi blizu grada Kazerun. Pritisci na zemljinu koru zbog sudara ploča izazivaju često potresno prelamanje slojeva sedimentnih stiena. Naknadna erozija je odnesla mekše stijene, dok su ostale tvrdje karbonatne stiene poput vapnenca i dolomita. Ova raznolika erozija je stvorila brojne paralelne obronke Zagrosa. Ovo okružje i tektonska poviest stiena su bile prikladne za prikupljanje fosilnih goriva, pa područje Zagrosa ima važnost za naftnu industriju Perzijskog zaljeva.
Tip i starost stiena
Gorje Zagros je podieljeno na brojne planinske lance, koji se pružaju usporedno na razmacima od 10 do 250 km, a nastali su orogenezom u isto doba kao i Alpe u Europi. Glavna nalazišta nafte u Iranu se nalaze po sredini jugozapadnog prigorja. Na južnim dielovima gorja uz pokrajinu Fars nalaze se nešto niži vrhovi koji ne dosežu nadmorske visine do 4.000m, a sadrže većinom vapnenačke stiene bogate morskim fosilima.
Masiv Kuhrud pruža se oko 300 km na iztoku uzporedno uz Zagros, a između dva planinska lanca se nalazi gusto naseljeno prostor na razmjerno većoj nadmorskoj visini, gdje vlada ugodnija umjerena klima. Rieke u tom području ulijevaju se u slana jezera, a doline kroz koje protječu tvore plodne poljodjelske površine.
Poviestna uloga
U prapoviesti prije klasične antike, Zagros je ranije bio naseljen Gutijcima, Kasitima, Asircima, Elamitima i Mitancima, koji su povremeno provaljivali u sumerske i akadske gradove u Mezopotamiji. Najstariji tragovi poljodjelstva koji datiraju iz 9000. pr.Kr. su nađeni u nižim dielovima Zagrosa oko gradova Suze i Anšana.
Pod planinama Zagrosa postoje brojna arheološka nalazišta: u pećini Šanidar su pronađeni kosturi neandertalaca, dok se neolitsko naselje Jarmo smatra jednim od najranijih u poviesti uz Jerihon i Çatal Höyük. Podno Zagrosa su pronađeni i neki od najstarijih tragova proizvodnje: primjeri su naselja Hadži Firuz Tape i Godin-Tape, gdje su nadjena najranija skladišta vina koja datiraju između 5400. i 3500. pr.Kr.
Abstract
The Zagros Mountains (Kurdish: Zagros - زاگرۆس, Persian: رشته كوههاى زاگرس), make up Iran's and Iraq's largest mountain range. They have a total length of 1 500 km from western Iran, on the border with Iraq to the southern parts at the Persian Gulf. The mountain range ends by the Straits of Hormuz. The highest points in the Zagros Mountains are Zard Kuh (4 548 m) and Mt. Dena (4 359 m). The Zagros region is an important part of Persian Gulf oil production.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Partly adapted from Croatian Wikipedia by GNU license, with correcting its Serbocroat pidgin, and a new enlarged introduction and etymology loaded from Wikinfo.
