Zimbabve

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Zimbabve
250px
LocationZimbabwe.png
Nazivlje i obilježja
Geslo Unity, Freedom, Work
(eng.: Jedinstvo, sloboda, rad)
Državna himna Simudzai Mureza WeZimbabwe
Zemljopis
Glavni grad Harare
Površina 390,757 km2
Politika
Oblik vlasti Republika
Pučanstvo
Pučanstvo 13,061,239 (2012.)
Gustoća 26/km2
Narodi 82% Šona
14% Ndebele
2% ostali Afrikanci
1% Bielci
1% Obojeni i Indianci
Službeni jezik englezki
Ini jezici Šona jezik, Ndbele jezik
Gospodarstvo i promet
Novčana jedinica Zimbabveanski dolar (100 centi)
Pozivni broj +236

Zimbabve (čak. Rudežya, kaj. Rodezia) je država koja se nalazi u južnom dijelu Afričkog kontinenta, izmedju Viktorijinih slapova, jezera Karibe, rijeke Zambezi na sjeveru i rijeke Limpopo na jugu. Zimbabve graniči s Južnoafričkom Republikom (duljina granice 225 km) (813 km) na jugu, Bocvanom na zapadu, Zambijom (797 km) na sjeveru i Mozambikom (1231 km) na istoku. U Zimbabveu koji je ranije u Africi bilo svjetski značajan izvoznik žitarica, nakon dekolonizacije su noviji masovni progoni i ubojstva inteligentnih i sposobnih ljudi dosad doveli do gospodarskog sloma i općeg rasula. Zbog nesposobnih vlasti i promašenog poretka, danas u novom Zimbabveu vlada masovna glad i zamalo sve se uvozi.

Poviest

Prvi tragovi nastanjenosti na području Zimbabvea potječu iz prapoviesti. Arheologija je zabilježila tragove civilizacije na prostoru današnjega Zimbabvea oko 300. god., koliko su stare pronaDJene naseobine predaka Šona, koji su se, prodirući sa sjevera, naselili izmeDJu Zambezija i Limpopa. Šone su poznavali tehnologiju taljenja željeza i bakra sa svim obilježjima sjedilačke kulture. Oko 1100. godine počeli su upotrebljavati kamen u gradnji, o čemU svjedoči više iskopina, od kojih su najpoznatije ruševine Velikoga Zimbabwea u blizini Masvinga (pr. Fort Victoria). Oko 1400. dio plemena zvan Karanga stvorio je vojnički jaku i politički centraliziranu vlast, s pomoću koje je poglavica Mutota širio svoje područje, dobivši kraljevski naziv Mwene Mutapa (gospodar osvojene zemlje). Pred smrt Mutota je vladao najvećim dijelom današnjega Zimbabvea, osim planinskoga područja na istoku, a njegov sin Matope proširio je kraljevstvo na veći dio današnjega Mozambika, sve do obale.

Prvi kontakt s Europljanima uspostavljen je 1510., kada je portugalski iztraživač António Fernandes posjetio Monomotapu. Kralj Chikuyo i dalje je bio izložen neprijateljstvima plemena Uteve i Rozwi koji su ometali trgovinu Monomotape s obalom, naoružani puškama dobivenim od Portugalaca, kao naknadu za trg. povlastice. Prodor Portugalaca postao je sve dublji i oni su preuzeli veći dio trgovine kojom su dominirali Swahili. Portugalci su gradili utvrde sve dalje u zaleđu i duboko u Monomotapu, uz kraljevu dozvolu i godišnju taksu, ostvarujući puni nadzor nad proizvodnjom i prometom zlata kroz postignute "koncesije". Od d 1837. Shone su često bili izvrgnuti napadima naroda Ndebele, predvodjenog kraljem Mzilikazijem, koji je bježao od Shake i njegovih Zulu ratnika u razdoblju Mfecanea (seoba i sukoba). U drugoj polovici 19. stoljeća britanski i burski trgovci, lovci i misionari počeli su prodirati u ove krajeve. Godine 1888. godine britanski imperijalist Cecil Rhodes uspio je dobiti prava za rudarenje od Lobengule, kralja Ndebelea. 1889. Rhodes je dobio povelju od kraljice Viktorije za Britansku južnoafričku kompaniju, koja je pokorila Ndebele i zauzela njihov teritorij (koji je 1895. po njemu i nazvan Rodezija). Narodi Ndebele i Shona pokušali su pobunu protiv prodiranja kolonijalista u njihove krajeve 1896. – 1897. godine. Pobuna, poznata kao Prva Chimurenga, nije uspjela. Poslije stjecanja neovisnosti u Zimbabveu počinju veliki progoni nad bielim stanovništvom.

Prirodna obilježja

Zimbabve je većinom planinska zemlja (80% ukupne površine je iznad 610 m). Čine ju središnje položeni visokoplaninski ravnjaci (900 do 1700 m) koji se postupno spuštaju prema rubnim dijelovima zemlje: na sjeveru i sjeverozapadu u dolinu rijeke Zambezi, a na jugoistoku u doline rijeka Limpopo i Save. Na krajnjem istoku ravnjaci se izdižu u meridionalno položeno planinsko područje Nyanga (Nyangani, 2592 m). Sjeverni dio Zimbabvea pripada porječju rijeke Zambezi (pritoci: Shangani, Sengwa, Umniati i dr.), a jugoistočni porječju rijeka Limpopo (pritoci: Tuli, Umzingwane, Bubye, Nuanetsi i dr.) i Save (pritoci: Lundi, Sabi i dr.); na rijeci Zambezi nalaze se glasoviti Viktorijini slapovi. Visoke ravnjake pokriva savana, a planinske pristranke i riječne doline tropska šuma.[1]

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Zimbabve je medju najsiromašnijim zemljama svijeta: obilježava ga višegodišnja gospodarska kriza, visoka stopa nezaposlenosti (65%), nedovoljno obrazovano stanovništvo (od kojega je više od 15% oboljelo od HIV bolesti), hiperinflacija (po stopi od 11% u drugoj pol. 2008., što je najviše u svijetu) i dr. Godine 2008. ostvaren je BDP u vrijednosti od 2,3 mlrd. USD (prema paritetu kupovne moći), BDP po stanovniku bio je 200 USD. Izvoze platinu, pamuk, duhan, zlato i tekstil (izvoz hrane ranije je bio gospodarski najznačajniji, a od 2004. Zimbabve je uvoznik hrane). Prema udjelu u vanjskoj trgovini vodeći su partneri Južnoafrička Republika (40%), Europska unija (15%), Kina (10%) i DR Kongo (9%). Podkraj 2008. vrijednost deviznih zaliha bila je 100 mil. USD, a vanjski dug 5,2 mlrd. USD (od 2003. Zimbabve zbog prezaduženosti nije mogao dobiti inozemne zajmove).

Pučanstvo

Prema popisu iz 2002. godine u Zimbabveu živi 13, 061, 239 ljudi. Etničke skupine: crnci 98% (Shona 71%, Ndebele 16%, ostali 11%), bijelci 1%, mulati i azijati 1%. Vjerske skupine u Zimbabveu su: sinkretična (kršćanska i lokalna vjerovanja) 50%, kršćani 25%, lokalna vjerovanja 24%, muslimani i drugi 1%. Službeni je jezik engleski, no on je za većinu stanovnika države drugi jezik. Materinski su jezici stanovnicima Zimbabvea većinom jezici bantuskog odvjetka nigersko-kongoanske porodice, a među njima se brojem govornika ističu šona (više od 10 mil. u Zimbabveu), ndebele, manjika i dr. Na jeziku šona postoji osnovno obrazovanje, tisak i neki elektronski mediji.

Kultura

Književnost

Usmena književnost prevladavala je na ozemlju današnjega Zimbabvea gotovo do kraja 19. st., kada su kršćanski misionari počeli bilježiti priče te razvijati neke umjetničke oblike u pisanom obliku. Književnost u Zimbabveu razvijala se na jezicima šona i ndebele, na kojima u pisanu obliku postoji od sredine 10. st., ter na engleskom jeziku. Pisac Solomon Mangwiro Mutswairo (r. 1924) autor je prvoga romana objavljenoga na jeziku šona (Feso, 1957), u kojem se bavi prošlošću Zimbabvea. U prvoj zbirci poezije na jeziku šona (Stare i nove pohvalne pjesmeMadetembedzo Akare na Matsva, 1959) uz njega je predstavljen i Wilson Chivaura (1927–68), koji se naziva otcem modernoga pjesničtva na jeziku šona. Mnogi pisci koji pišu na engleskom jeziku (npr. pjesnik Musaemura B. Zimunya) postali su poznati i izvan Zimbabvea.

Genocid nad bielcima

Predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe 2008. donio je novi zakon prema kojem autohtono stanovništvo mora biti u najmanje 51-postotnom vlasništvu svih tvrtki koje posjeduju bijelci ili pak stranci. U srpnju 2014. Mugabe je izjavio da Zimbabve nije zemlja za bijelce. Samo tiekom 2014. godine u Zimbabveu oko 4000 bielih farmera, izbačeno sa svojih imanja, često i uz prizore nasilja. Bez obzira na čisti govor mržnje i očiti rasizam, mediji o ovome govore tek rijetko i uz uporno izbjegavanje upotrebe upravo tih pojmova.[2]

Izvori