Agram, die Hauptstadt Kroatiens

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Agram, die Hauptstadt Kroatiens
Opći podatci
Godina 1943.
Trajanje 9 minuta
Država Nezavisna Država Hrvatska (barjak).png Nezavisna Država Hrvatska

Treći Reich (barjak).png Treći Reich

Vrsta Dokumentarni film
Izradba filma
Redatelj Oktavijan Miletić
Producent(i) Alfred Merwick
Scenarij Alois König
Montaža Oktavijan Miletić
Nakladnik Tobis Filmkunst GmbH
Svjetloton

Agram, die Hauptstadt Kroatiens (hrv. Zagreb, glavni grad Hrvatske) je hrvatsko-njemački dokumentarni film Oktavijana Miletića iz 1943. godine.

Pregled

Film je, nakon filmova Bildhauerkunst in Kroatien (1940.) i Kroatisches Bauernleben (1942.), treći i zadnji film Oktavijana Miletića snimljen u nizu uspješne suradnje hrvatske kinematografije s kinematografima Trećeg Reicha. Sniman je za njemačko filmsko društvo Tobis Filmkunst GmbH. Snimljen je između 1942. i 1943. godine u formatu c/b, b/w, 35mm.

Sadržaj

Film sadrži pregled kulturnih znamenitosti i društvenih zbivanja u Zagrebu kao glavnom gradu Nezavisne Države Hrvatske, pokazanih idućim redosljiedom:

  1. Zagrebačka katedrala
  2. Crkva svetog Marka
  3. Gornji grad
  4. Trg bana Jelačića i svakodnevnica ljudi na glavnom gradskom trgu
  5. Izgradnja bolnice Rebro
  6. Izgradnja zagrebačke islamske džamije
  7. Tomislavov trg
  8. Hrvatski slikari i kipari
  9. Hrvatsko narodno kazalište
  10. Fragmenti baleta Licitarsko srce.

Sudbina i pronalazak

Unatoč dovršetku, film iz nepoznatih razloga nije dospio u njemačka i hrvatska kina, i nije ozvučen. Film se do travnja 1945. nalazio u njemačkoj filmskoj pismohrani Reichsfilmarchivu, pa je nakon sovjetskog zauzeća Berlina odnesen u Sovjetski Savez gdje je bio pohranjen sve do 1990. godine, kad je vraćen njemačkoj filmskoj pismohrani Bundesfilmarchivu. Film je u proljeće 2008. pronašao Daniel Rafaelić. Zagrebački filmski festival ga iste godine predstavlja hrvatskoj publici uz pomoć Bundesfilmarchiva što je film posebno za tu prigodu obnovio, a izvornik darovao Hrvatskoj kinoteci.[1]

Izvori