Bog i Hrvati!

Spomenik poginulim pripadnicima 25. domobranske pješačke zagrebačke pukovnije Kraljevskoga hrvatskog domobranstva u ukrajinskom selu Kulačkivci 1916. godine, s istaknutom krilaticom „Bog i Hrvati”.

„Bog i Hrvati” hrvatski je pozdrav i krilatica hrvatskoga pravaštva.

Nastanak i uporaba

Krilaticu je prvi put istaknuo Ante Starčević u svom govoru u Hrvatskom saboru 1861. godine:

”

...Neka nam se Austrija ruga, i pravo je jerbo dok neima životinje, koju ćeš budi samo triput pedepsati a nijednom nenadariti, narod hrvatski žrtvova se trista godinah za Austriju, pa za sve svoje žrtve ovaj narod dobi od Austrije glupost, sužanjstvo, siromaštvo, narod hrvatski učini Austrija za svu njegovu vjernost, za sve njegovo požrtvovanje ruglom narodah; neka nam se Austrija ruga, ma neka pazi da se kocka ne okrene, neka pazi da na nju ruglo ne padne: narod hrvatski sačuvao si je u svih nevoljah koje nepravedno trpi od Austrije, još jedno neprocjenjivo dobro, a to je vjera u Boga i u svoje desnice, narod hrvatski vjeruje bez da mu itko kaže da je providnost njemu koji je tristagodišnje sužanjstvo Austrije preživio, njemu koji se je u duhu kršćanskom za druge vazda žrtvovao, liepu budućnost odredila; narod hrvatski vjeruje da tu budućnost, to poslanstvo, ne bude odkaživati Austriji, nego Bog i Hrvati...

“

Krilatica simbolički označuje pravo hrvatskoga naroda na slobodu, odnosno, kako nad sobom priznaje jedino Boga. U novije vrijeme, uz uobičajeno „Bog i Hrvati”, rabi se i preinaka „Bog i Hrvati, (a) tko nije, neka pati!”.

„Bog i Hrvati!” (Silvije Strahimir Kranjčević)

Krilatica je također naziv pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića iz njegove zbirke pjesama Bugarkinje iz 1885. godine.

Kad prvi cielov blagoslovan plane,

Kad vjera vjeru sveže kod oltara,

Na plamnu grud, kad prva suza kane

I »ljubim« drhtne ustna puna žara —

Nad prvu sreću kad se slegne mir

I draga dragom o vrat kad se svije,

Naoko noć se vije,

A ljubav slavi pir — —

Oj, tad, oj, tad, nek sretnik se spomene:

Milijun braće da u lancih pati!

Pa neka šapnu prsi zaljubljene:

Bog i Hrvati!

Kad sretni ljudi iza sretnih ljeta

Plod ljubavi si ugledaju vruće,

Kad borac novi stupi na tlo svieta,

A majka čedo ogrli dršćuće —

Kad vas mu put iz majčinog krioca

U naručaje otca,

Jedinom stazom — trn gdje niknut nesme — —

Tad one tužne nek se sjete pjesme,

Uz bugar-žice što nam narod prati,

Dok trpi i dok pati,

Zaludu vapeć sunašcu da grane!

U trenu tom, oj, ustna, nek im šane:

Bog i Hrvati!

I kad se milče nad prah zemni digne,

Na razkrižje, kad udes ga navrati,

Iz tihog raja, kad do bura stigne,

A ne zna vjetra, koj k poštenji prati;

Kad kane suza, prva suza jada,

Kad drhtne grud, a duša mlada

Pod vječno nebo goni ruku

I zavjet sbori: »Prezirat ću muku,

Napried krenut,

Nikad bliedit —

Pa il mrijet,

Il pobjedit!

I prezriet zamke i omame biesa — —

Ja — na vas kunem, gromna, oj, nebesa!«

Ah, tad, ah, tad, kad duša zavre,

Nek sjeti se: koliko l još ih pati,

Pa na tu ustnu nek prisegom navre:

Bog i Hrvati!

Da, svud i svud — od koljevke do groba

Nek to nam bude vjerovanje sveto!

Uz takvu pjesmu dignut ćemo roba,

Uzkrisit srce mrtvilom sapeto! — —

U šaptu prve rajske sreće,

Pod krunom božjeg milja,

Iz duše burne i trpeće,

Il majci iz okrilja — —

Mi šapćimo,

Dok kliknemo;

Kô grom, kad vihor prati:

Pod barjak taj

Za puk, za raj,

A uz nas Bog — — —

Dà, Bog i svi Hrvati!!

Navodi

• Franjo Kuharić: „Koristiti frazu ‚Bog i Hrvati’ bez one duhovne dimenzije, bez svog odnosa s Bogom obično je spominjanje imena Božjega uzalud!”

Literatura

• Boris Graljuk: Bojišnice i grobišta hrvatskih vojnika na karpatskom ratištu u Prvom svjetskom ratu, u: Riječi, Matica hrvatska Sisak, br. 1-3, Sisak 2013., str. 26
• Silvije Strahimir Kranjčević: Bugarkinje, Tiskara Marijana Župana, Senj 1885., str. 25 - 27

Izvori

Za ina značenja, pogledati: Bog i Hrvati

Ovaj je članak dio portala Hrvatski nacionalizam