Bunarićko proštenje

Bunarićko proštenje (magj. Szentkút) je tradicionalno rimokatoličko misno slavlje bačkih Hrvata u Vojvodini. Spada medju najveća godišnja okupljanja Hrvata katolika, a Održava se svake godine zadnje nedjelje u mjesecu kolovozu.

Pregled

Misno slavlje je posvećeno Mariji Majci Božjoj, a slavi ga se na marijanskom svetištu na Bunariću, na kojem hodočaste i pravoslavci. Svetište se nalazi na obodu Palićkog jezera. Obično se tim označava i kraj žetvenih svečanosti u bačkih Hrvata (Dužijanca, Dužionica). Sbog svoje velike značajnosti, u pravilu su ovom misnom slavlju nazočna i diplomatska izaslanstva iz Hrvatske, zatim hrvatskih ustanova i organizacia iz Vojvodine i diljem Srbie, uz neizostavno čelništvo općine domaćina, općine Subotica. Nije neuobičajeno da misu (na hrvatskom) služe i nadbiskupi, apostolski nunciji, a na ovom misnom slavlju biva nazočan i vladika Srpske pravoslavne crkve. Po predaji, puk je počeo dolaziti na Bunarić kad se pročulo da je jedna sliepa žena, umivši se na tom izvoru, progledala. Već 1893. godine se postavilo križ, a 1896. je sagradjena i kapela. U početku su se mise održavale na hrvatskom, njemačkom i magjarskom jeziku. Liturgijsko štovanje na Bunariću je uveo biskup Lajčo Budanović. Zbog rastućeg zanimanja vjernika za ovo mjesto, Blaško Rajić je ishodio od gradskih vlasti zemljište. Otkad je biskup Matija Zvekanović 1968. sa hodočašća u Siracusi donio kopiju Gospe od Siracuse, u njenu čast se održava proštenje. Sbog velike blizine, vremenom su lokalni vjernici sve manje išli na hodočašća u svetišta u koja su do tada tradicionalno išli, Jud (magj. Maria Gyud) kod Harkanja u Magjarskoj i Aljmaš kod Osieka u Hrvatskoj. U ovom se marijanskom svetištu održava godišnja glazbena manifestacija malih župnih zborova "Zlatna harfa".