Osijek

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Osiek)
Skoči na: orijentacija, traži

Osijek (latin. Mursa, njem. Esseg, magjar. Eszek, ikavsko-šokački: Osik): Osijek je najveći slavonski grad na sjeveroistoku Hrvatske. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16-og i 24-og kilometra blizu ušća u Dunav. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj ter sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte istočne Hrvatske.

Osijek se sastoji od starog grada Tvrdje, izgrađenog većinom u 18. stoljeću, zatim Gornjeg grada, Donjeg grada i Novog grada (s naseljima Jug I. i Jug II.), Cvjetnog naselja te Retfale i Industrijske četvrti. Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².

Abstract

Osijek is the fourth largest city in northeastern Croatia with a population of 128,095 in 2011. It is the largest city and the economic and cultural centre of the eastern Croatian region of Slavonia, as well as the administrative centre of Osijek-Baranja county. Osijek is located on the right bank of the river Drava, 25 kilometres (16 mi) upstream of its confluence with the Danube, at an elevation of 94 metres (308 ft).

Zemljopisne značajke

Zemljopisni položaj grada: sjeverna širina 45º32', istočna dužina 18º 44', nadmorska visina 90 m. Upravna površina oko grada je 171 km2. Prosječna godišnja temperatura je 11ºC: proljeće 11°C, ljeto 21ºC, jesen 11,8ºC i zima 0,2ºC. U upravnom sastavu grada Osijeka nalazi se i 11 okolnih prigradskih naselja (stanje iz 2006.): Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Osijek, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica i Višnjevac.

Etimologija

Današnje ime Osijek (po tumačenju Vukovaca) su Hrvati dali naselju vjerojatno zbog ponešto povišenog mjesta od okolih voda, mjesto gdje je "oseka" pa je suho i pogodno za izgradnju nastambi. Medjutim, u staroj šokačkoj ikavici iz Slavonije (i Dalmacije), ranije izvorno-hrvatsko ime Osik zapravo znači stočni tor (tj. obor), a ne morsku "oseku" (to nije jat !): uspor. Lički Osik kao razlika od prvotnog slavonskog Osika > danas vukovizirano Osijek. U jednom dokumentu (gdje ?) se ime spominje kao Ösek i Oesek, da bi pod utjecajem magjarskog jezika bio zapisan kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su inačice samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom, kao njemačka Esseg, ili latinska (?) Essec (to je novolatinski: klasično je Mursa).

Pučanstvo

U širemu upravnom gradu Osijeku živi 114.616 stanovnika (popis iz 2001. godine) zajedno s prigradskim naseljima: Tvrđavica, Podravlje, Josipovac, Višnjevac, Sarvaš, Tenja, Briješće, Brijest, Klisa i Nemetin i ujedno je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj. Prema podatcima o nacionalnosti iz 2001. god. 99.234 (86,58%), stanovnika Osijeka su Hrvati, 8.767 (7,65%) Srbi, 1.154 (1,01%) Magjari, 291 (0,25%) Nijemci i 5170 (4,51%) ostali. Velika prijeratna općina Osijek do 1991. je imala 165.253 stanovnika sljedećeg nacionalnog sastava: Hrvati - 110.934 (67,1%), Srbi - 33.146 (20,0%), Magjari - 3.156 (1,9%), Nijemci - 276 (0,16%), Jugoslaveni i ostali - 17.741 (10,7%).

Osijek ima jedanjst katoličkih župa: sv. Petra i Pavla (Gornji Grad - Osijek 1), sv. Mihaela Arkanđela (Tvrđa - Osijek 2), Preslavnog Imena Marijina (Donji Grad - Osijek 3), sv. Obitelji (Jug 2 - Osijek 4), sv. Josipa Radnika (Industrijska četvrt - Osijek 5), Uzvišenja Sv. Križa (Retfala - Osijek 6), sv. Leopolda Bogdana Mandića (Osijek 7), sv. Osječkih mučenika (Tvrđavica - Osijek 8), sv. Ćirila i Metoda (Sjenjak - Osijek 9), Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (Brijest - Osijek 10) i sv. Luke Evanđeliste (Josipovac - Osijek 11), jednu evangelističku, dvije pravoslavne parohije, Evanđeoski teološki fakultet, Židovsku općinu, muške samostane franjevaca Reda manje braće (OFM) u Tvrđi i franjevaca kapucina (OFMCAP) u Gornjem gradu te rezidenciju Družbe Isusove također u Gornjem gradu.

Povijest Osijeka

Stari vijek

Na tlu oko današnjeg grada bilo je više keltskih i andizetskih naselja (Panonci), od kojih je najveću važnost imala keltska Mursa. Njena lokacija na mjestu današnjeg Donjeg Grada potvrđena je osobito nalazom keltskog svetišta iz 2. st.pr.Kr. (Slavica Filipović). Rimski vojni logor iz vremena osvajanja Panonije potvrđen je nalazom tegula VII Legije. Dvostruki opkopi i očuvani zemljani nasipi bedema logora bili su vidljivi na površini sve do sredine 18. stoljeća, kada im je položaj na zapadnoj strani zabilježen i u kartografskim prikazima, a uništeni su širenjem Donjeg Grada. Standardni pravokutni legijski Castrum imao je prama Dravi utvrđeni dodatak koji je štitio luku i most preko Drave od kojega su još uvijek za niskog vodostaja vidljivi temeljni ostaci kamenih stupova. Na most se s druge strane Drave nastavljao dugački nasip ili sustav mostova preko močvara, vjerojatno prema Kopačevu, kao preteča kasnijega poznatog Osječkog mosta do Darde sultana Sulejmana.

U vrijeme cara Hadrijana je rimska Mursa uzdignuta u status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133. g.), a grad se razvio u na većem prostoru i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. Središnji dio te zapadne ekstenzije istražuje se kontinuirano od 2001.g. vrlo opsežnim arheološkim istraživanjima pod vodstvom Slavice Filipović, voditeljice antičkog odjela Muzeja Slavonije. Otkrivena je vjerojatno središnja ulica u pravcu istok - zapad (Decumanus Maximus) s kolovozom širokim 3 m te dubokim odvodnim jarcima s obje strane ulice (s kojima njena širina narasta na 8 m) te širokim trijemovima na obje strane (brojne baze stupova trijemova, kao i kapiteli nađeni su obrušeni u jarcima). Ulica je otkrivena u dužini od oko 150 m, a uz nju s jedne i druge strane iza trijemova i brojne građevine nekadašnjeg gradskog tkiva od kojih se ističu tabernae, veliko svetište boga Silvana (s 5 žrtvenika i ostacima zidova i trijema oko njih, dim. 57x34m), jedne veće građevine (površ. 1,600 m2) s osobitio reprezentativnim pročeljem itd.

Na temelju navoda grčkog povjesničara Zosima predpostavlja se postojanje građevine amfiteatra izvan jugozapadnog dijela obrambenih zidina rimske Murse. Također ing. Franjetić spominje jednu depresiju koja se može odčitati na karti iz 18. st. blizu spomenutog ugla Castruma, koja po svoj vjerojatnosti predstavlja indicirani ostatak građevine rimskog amfiteatra.

351. g. odigrala se pred zidinama Murse velika bitka između cara Konstancija II., sina i nasljednika cara Konstantina Velikog i uzurpatora Magnencija, bitka između suprotstavljenih rimskih vojski istočne i zapadne strane Carstva, jedna od najkrvavijih međusobnih sudara rimske vojske u povijesti Rimskog carstva. Nakon pobjede, koju je Konstancije dočekao u molitvi u arijanskoj crkvi sv. Mučenika na groblju izvan zidina Murse, Konstancije je u Mursi podigao i trijumfalni slavoluk (čiji ostatci još nisu pronađeni).U bitci je poginulo preko 40000 ljudi,a tijela poginulih su se nalazila sve do današnje Trpinje. Grad su konačno 441. g. razorili Huni.

Srednji vijek

Osijek je 1996. proslavio 800-tu obljetnicu postojanja mada je kao trgovačko i prometno središte postojao mnogo ranije. Godina 1196. je godina otkada se raspolaže s prvim pisanim pisanim dokumentom vezanim za grad. Isprava iz tog doba pokazuje da je to doba postojala pravna država je upućuje na sustav zaštite privatnog prava i materijalnih dobara. U dokumentu kralj Emerik, (1196. - 1204.), potvrđuje cistercitskom cikadorskom samostanu pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rieke jer je Osijek je bio poznat prijelaz preko rijeke Drave. Osijek je imao jako bogat srednjovjekovni život,ali su bilo kakvi spomenici iz tog razdoblja uništeni od Osmanlija i danas ih ima samo u tragovima.

Novi vijek

Turski osvajači Osmanskog Carstva su stigli u grad 14. kolovoza 1526. kad je Osijek predan bez borbe, no kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. Kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja te gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima. Grad je ostao pod Turcima više od 150 godina,u sklopu Požeškog sandžakata, a biva oslobođen 29. rujna 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.

Od 1687. Osijek i istočno područje današnje Hrvatske nalazili su se u okviru Habsburške Monarhije. Zbog strateškog položaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrđenje, koje čini današnju Tvrđu, (1712. - 1721.). Unutar bedema nastao je grad građanskih kuća u baroknom stilu. Pučanstvo se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istočno te su tako nastale nove četvrti. Na zapadu, uzvodno uz Dravu Gornji grad ter nizvodno od Tvrđe Donji grad. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Gospodarski i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine, koja je ubrzo postala gradom, u kome su se nalazili brojni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. godine otvorena je latinska gimnazija. U 1735. godini osnovana je tiskara, a započeli su i viši studiji filozofije i teologije. Dana 28. kolovoza 1809. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a time počinje novo doba grada Osijeka.

Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvitka Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem je gradu 1874. godine izgrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Europe. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866., nasuprot županijske palače i Hrvatsko narodno kazalište. Pod kraj 19. stoljeća otvoraju se srednje škole - obrtna, realna, učiteljska i trgovačka. Na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada kasnije se grade vile i druge građevine u secesijskom stilu.

20. stoljeće

Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek s današnjom istočnom Hrvatskom ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija. U travnju 1941., s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Kraljevina Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav NDH. Od 1941. do 1945. hrvatski dio Baranje pripada Magjarskoj pa je Osijek pogranični grad. Važno je napomenuti da je Osijek u ratnom periodu bio žrtva Savezničkog bombardiranja civilnih objekata. Nakon sloma fašizma, u travnju 1945., svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). Sam grad komunisti osvajaju 14. travnja 1945. godine. U Osijeku se potom osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište, koje od osnutka nosi naziv velikog biskupa Đakovačko ili bosansko i srijemske biskupije (1855.-1905.) i hrvatskoga mecene rođenog Osječanina Josipa Jurja Strossmayera.

Tijekom Domovinskog rata (1991.), posebno nakon pada Vukovara u studenom 1991., srpske paravojne snage i Jugoslavenska narodna armija (JNA) prodiru nadomak grada. Grad je bio ratno ugrožen još mnogo prije. 11. srpnja 1991. je osječki MUP RH nakon 10-satne akcije uhitio skupinu srpskih terorista. Pod topništvom JNA i četnika Osijek trpi znatna razaranja, ali se uspijeva održati. Prije rata u Osijeku je na nekoliko lokacija bio smješten garnizon JNA pod imenom 12. proleterska mehanizirana brigada u sklopu 1. vojne oblasti (sa sjedištem u Beogradu) a u sastavu tzv. Tuzlanskog korpusa. Na čelu garnizona (koji se službeno zvao "Kasarna Milan Stanivuković - narodni heroj") u Osijeku nalazio se tada pukovnik Bora Ivanović zvani Konj, koji se ne samo tijekom boravka u Osijeku već i nakon izlaska iz grada aktivno uključio u rat protiv Hrvatske. Osječko je Državno odvjetništvo protiv sada umirovljenog generala JNA i Vojske Jugoslavije Bore Ivanovića i još trojice oficira iz tadašnjeg garnizona JNA u Osijeku 2006. podiglo optužnicu zbog razaranja grada Osijeka i civilnih objekata. Tijekom Domovinskog rata je u obrani Osijeka od srpskih paravojnih snaga i od JNA poginulo 1260, a ranjeno više od 5000 hrvatskih vojnika i civila. Među žestoke napade spada onaj od 3. travnja 1992. kad je u napadu velikosrpskih snaga poginulo 20 (dvadeset), a ranjeno 100 (ljudi).[4]

Osijek se 1990-ih proslavio u punkerskim krugovima. Za razliku od prvih desetljeća kad je punk u Osijeku u usporedbi s ostatkom punk scene u Hrvatskoj bio slabo zastupljen, tek bi vrijedilo spomenuti bend Vibra Yunkers, sredinom 1990-ih slika se promijenila u potpunosti te osječak punk scena postala je najjača u Hrvatskoj. Ističu se bendovi kao Debeli Precjednik, COG i drugi.[5] Administracija i politika [uredi] Gospodarstvo [uredi]

Osijek je veliko hrvatsko industrijsko središte. Svojevremeno se moglo reći i da je bio više industrijaliziran od Zagreba, a nazivalo ga se i hrvatskim Manchesterom. Brojne poznate hrvatske robne marke, počevši od sitnih potrebština u domaćinstvu, proizvode se u Osijeku. U Osijeku je razvijena strojogradnja (poljodjelski strojevi), proizvodnja sapuna, žigica, kemijska industrija (deterdženti), prehrambena industrija (sladorane, proizvodnja vafela, keksa, proizvodnja piva (Osječko pivo)).

Gradski promet

Osijek se nalazi na međunarodnom prometnom koridoru Budimpešta-Sarajevo-Ploče. Usprkos tome što koridor nema autocestu cijelom svojom dužinom, Osijek je spojen na mrežu autocesta Hrvatske. Do njega se dolazi autocestom A5, tzv. Slavonikom. U Osijek se može doći željeznicom, koristeći usluge hrvatskih željeznica, te zračnim putem preko Zračne luke Osijek. Organizirani putnički riječni promet Dravom do Osijeka ne postoji. Autobusne tvrtke Panturist, Polet, Autoprijevoz Požega, Croatiatrans i druge manje prijevozničke tvrtke prometuju do Osijeka, a gradski prijevoz obavlja Gradski prijevoz putnika Osijek. Osijek je jedini hrvatski grad osim Zagreba kojim još prometuju tramvaji.

Arhitektura i znamenitosti

Osiječka Tvrdja

Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.

Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu barokne zgrade. Najznačajnija je palača Slavonske Generalkomande, zdanje podignuto za sjedište generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat arhitekt ove građevine, ali se zna da je građena po nalogu kneza Eugena Savojskog od 1724. do 1726. godine. Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama. Zgrada Glavne straže, danas Arheološki muzej. S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu. S druge strane trga uglovno je smještena zgrada Gradskog magistrata iz 1702. godine, odnosno bivša gradska vijećnica, a danas Muzej Slavonije. Uz spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća, među kojima se naročito ističe kuća Plemić (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima rokajnih školjki, u duhu rokokoa.

Sredinom Trga sv. Trojstva uzdiže se Kužni pil, odnosno spomenik Presvetog Trojstva, podignut u znak zavjeta protiv kuge koja je ranije često pogađala Slavoniju. Dala ga je izraditi 1729.-1730. godine Marija Ana Petraš, supruga zapovjednika osječke tvrđave, o čemu svjedoči natpis na postolju. Spomenik se sastoji od središnjeg dijela s kipovima svetaca zaštitnika protiv kuge, sv. Sebastijana, sv. Franje Ksavera, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalije, dok je na vrhu stupa Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetog prikazanog u liku golubice. Pil je obnovljen 1784. godine, kada su mu dodana četiri vanjska kipa (sv. Katarina, sv. Marija Bezgrešnog Začeća, sv. Ivan Nepomuk i sv. Josip), za koje se vjeruje da su izvorno stajali na nekim od gradskih vrata. Spomenik predstavlja kvalitetno kiparsko djelo baroknog doba, a pripisuje se osječkom kiparu Josipu Gerupu. U Tvrđi se nalaze i dvije važne sakralne građevine. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva zvonika građena za osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera Wagenschöna. Druga je franjevačka crkva uz koju se nalazio i samostan, kasnije pretvoren u vojarnu. Samostan je značajan po tome što je u njemu djelovali studiji filozofije i teologije (1709.-1735.), nakon čega je tu osnovana prva visoka škola u Slavoniji - teološki fakultet, kao i prva tiskara.

Gornji grad

Gornji grad je urbano središte Osijeka. Ondje je glavni gradski trg trokutnog oblika - Trg Ante Starčevića. Gornji je grad izgrađen najvećim dijelom krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa ga karakterizira arhitektura historicizma. Najistaknutija građevina je župna crkva sv. Petra i Pavla, građena 1894. do 1899. u neogotičkom stilu, prema projektu njemačkog arhitekta Franza Langenberga, a na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera. U blizini je neoklasicistička Palača županije (1834.-1846., arhitekt N. Hild), te Hrvatsko narodno kazalište s elementima pseudomaurske arhitekture. Od baroknih građevina može se istaknuti kapucinski samostan (1706.-10.) s crkvom sv. Jakova (1723.-27.), te manja crkva sv. Roka, kojoj je naknadno početkom 19. stoljeća dodan pročelni zvonik.

Osječki se Gornji grad ponosi vrhunskom arhitekturom secesije. U tom je pogledu značajna Europska avenija, reprezentativna avenija s raskošnim secesijskim palačama podignutima za osječke industrijalce i ugledne građane početkom 20. stoljeća. Od zgrada u blizini, najoriginalnije secesijsko ostvarenje je Kino Urania, djelo arhitekata Viktora Axmanna iz 1912. godine, te palača Glavne pošte iz iste godine.Europska avenija ima najdulji secesijski niz u jugoistočnoj Europi.

Donji grad

Donji grad obuhvaća velik istočni dio Osijeka. Iako je začet u ranije vrijeme, obilježila ga je arhitektura 19. stoljeća. Značajna je barokna crkva Preslavnog Imena Marijina. Tu je i kuća kotlara Kragujevića, lijep primjer malograđanske prizemnice s arkadama iz 18. stoljeća. Na istom trgu nalazi se kapela sv. Roka (1742.-44.) i barokni kip Blažene Djevice Marije (1757.)

Retfala

To je najzapadnija četvrt u gradu Osijeku. Broji oko 14.000 stanovnika i više od 5000 kućanstava. Dan gradske četvrti je 14. rujna. Također se tamo nalazi i znameniti klasicistički dvorac obitelji Pejačević.

Kultura

Osijek je najveće kulturno središte Slavonije. Prve kazališne predstave održavale su se u baroknom Osijeku još u 18. stoljeću, a prva kazališna zgrada, Hrvatsko narodno kazalište, izgrađena je 1866. godine. HNK je i danas najznačajnija kazališna ustanova u Slavoniji. Osim nje, u gradu djeluje i Dječje kazalište u Osijeku.

U Osijeku su dva muzeja od nacionalnog značenja: Muzej Slavonije u zgradi bivšega Gradskog magistrata u Tvrđi, gdje se čuvaju bogate zbirke predmeta vezanih za povijest Slavonije, te nedavno otvoreni Arheološki muzej u zgradi nekadašnje Glavne straže. U jednoj od bivših tvrđavskih vojarni, pisano blago slavonske povijesti čuva Državni arhiv u Osijeku. Od drugih muzejskih ustanova, tu je Galerija likovnih umjetnosti, u kojoj je vrijedna zbirka slikarstva od 18. do 20. stoljeća.

Niz manjih galerija izlaže većinom suvremenu umjetnost, poput Izložbene dvorane Waldinger, Galerije L, Leonardo, Galerije umjetnina Sretne ulice, HDLU Osijek - galerija Kazamat, Galerije Pegaz, te Galerije karikatura Osijek. U gradu su dva kina, Kino Urania u povijesnoj secesijskoj zgradi, te Kino Europa. Najveća knjižnica je Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek.

U Osijeku djeluju kulturne ustanove mađarske manjine u RH :Mađarsko kulturno društvo Népkör i Prosvjetno-kulturni centar Mađara u RH. Od 2004. godine održava se glazbeni festival Urban fest Osijek čiji je cilj promoviranje mladih neafirmiranih sastava i DJ-a iz regije. Mediji [uredi]

U Osijeku izlazi nekoliko dnevnih novina. Najznačajniji je Glas Slavonije. Više regionalno je bio orijentiran Slavonski dom (proistekao iz nekadašnjeg Osječkog doma) koji je pod utjecajem gospodarske krize ugašen zadnjeg dana 2009. Od 2006. izlazi i besplatni regionalni poslovni časopis BIZdirekt.

Nekolicina radio postaja emitira se iz Osijeka: Slavonski radio, Gradski radio, Radio Osijek i Radio Plus. Tu su i dvije lokalne televizijske postaje: Slavonska televizija i Osječka televizija.

Naobrazba

Visoko školstvo

Sveučilšte Josipa Jurja Strossmayera - Osijek sadrži: Ekonomski fakultet, Elektrotehnički fakultet (www.etfos.hr), Filozofski fakultet, Građevinski fakultet, Medicinski fakultet, Poljoprivredni fakultet, Pravni fakultet, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Učiteljski fakultet (Odjel za matematiku, Odjel za fiziku, Odjel za kemiju, Odjel za biologiju i Odjel za kulturologiju), Umjetnička akademija i Evanđeoski teološki fakultet.

Srednjoškolske ustanove

  • Elektrotehnička i prometna škola Osijek
  • Strojarska tehnička škola Osijek
  • I. gimnazija Osijek
  • II. gimnazija Osijek
  • III. gimnazija Osijek
  • Medicinska škola Osijek
  • Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek
  • Graditeljsko-geodetska škola Osijek
  • Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija "Ruđera Boškovića" Osijek
  • Ekonomska i upravna škola Osijek
  • Ugostiteljsko-turistička škola Osijek
  • Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
  • Obrtnička škola Osijek
  • Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas" Osijek
  • Škola za tekstil, dizajn i primjenjene umjetnosti Osijek
  • Škola za osposobljavanje i obrazovanje "Vinko Bek" Osijek
  • Glazbena škola Franje Kuhača Osijek
  • Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku
  • "Gaudeamus" Prva privatna srednja škola u Osijeku s pravom javnosti
  • Edunova - ustanova za obrazovanje odraslih

Osnovne škole u Osijeku

  • O.Š. Frana Krste Frankopana Osijek
  • O.Š. Franje Krežme Osijek
  • O.Š. Svete Ane Osijek
  • O.Š. Vladimira Becića Osijek
  • O.Š. Antuna Mihanovića Osijek
  • O.Š. Mladost Osijek
  • O.Š. Vijenac Osijek
  • Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
  • O.Š. Jagode Truhelke Osijek (os-jtruhelke-os.skole.hr)
  • O.Š. Ljudevita Gaja Osijek
  • O.Š. Tin Ujević Osijek
  • O.Š. Grigor Vitez Osijek
  • O.Š. Augusta Šenoa Osijek
  • O.Š. Dobriša Cesarić Osijek
  • O.Š. Ivan Filipović Osijek
  • O.Š. Retfala Osijek
  • O.Š. Višnjevac
  • O.Š. Josipovac
  • O.Š. Tenja
  • Centar za odgoj i obrazovanje "Ivan Štark" Osijek

Šport

Veći športski objekti u Osijeku su: Stadion Gradski vrt, Dvorana Gradski vrt, Sportska dvorana Zrinjevac te Športska dvorana Jug. Među ostalima, tu su: Sokolski dom, Gradski bazeni, Teniski centar Osijek, Atletski klub Slavonija žito, Streljana Pampas, te Rekreacijski centar Copacabana. Slijedi popis klubova po športovima:

  • Nogomet:
   NK Osijek (1. HNL, 2009./10.)
   NK Grafičar-Vodovod (3. HNL - istok, 2009./10.)
   NK Metalac Osijek (4. HNL - Istok 2008./09.)
   NK Olimpija Osijek (3. HNL - istok, 2009./10. )
   NK Elektra Osijek (4. HNL - istok, 2009./10. )
   NK LIO Osijek (2. ŽNL Osječko-baranjska, NS Osijek, 2008./09.)
   NK Fortuna VNO Osijek (3. ŽNL Osječko-baranjska, 2008./09.)
   NK Mursa-Zanatlija Osijek (2. ŽNL grupa Osijek podgrupa A)
  • Rukomet:
   RK Osijek Elektromodul - Rukometni klub Osijek Elektromodul (1.HRL)
   RK Feniks Osijek - Rukometni klub Feniks Osijek
  • Odbojka:
   MOK Mursa
   ŽOK Osijek
  • Košarka:
   KK Osijek 2006. - Košarkaški klub Osijek 2006
   KK Osijek - Košarkaški klub Osijek
   KK Osječki sokol - Košarkaški klub Osječki sokol
   KK Hrvatski Sokol 02
  • Streljaštvo:
   GSD Osijek 1784 - Najstarije sportsko društvo u Hrvatskoj
   SK Metak (www.metak.hr)
  • Veslanje:
   Veslački klub IKTUS Osijek
  • Ronjenje:
   Društvo za podvodne aktivnosti MURSA Osijek
   Ronilački Centar Osijek
  • Kuglanje:
   Kandit Premijer
   Konikom Osijek
   Ženski kuglački klub - Osijek '97
   Kuglački savez Osječko-baranjske županije
  • Boćanje:
   boćarski klub Mlada Retfala Slavonijainspekt
   boćarski klub Olimpija
   boćarski klub Retfala
   boćarski klub Tihaljina
   boćarski klub Sveti Luka -Josipovac (Osijek)
  • Ini športovi:
   konjički sport: Kasački klub "Fistra", Konjički klub Osijek
   vaterpolo: Vidra, Osijek
   taekwondo: taekwondo klub Osijek, taekwondo klub Legacy
   aikido: Aikido Društvo "Osijek"
   aikido: AD Essek - Aikido Društvo "Essek"
   hokej: klub hokeja na ledu Kune
   judo: judo klub Mladost Osijek
   plivanje: Plivački klub Osijek-Žito
   atletika: Atletski klub Slavonija-Žito
   biljar: biljarski klub Plan B, Osijek
   američki nogomet: Osijek Cannons
   parkour: Parkour Osijek

Literatura

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Adapted and elaborated by GNU license from Wikislavia and Wikinfo (partly Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Osijek&oldid=51857"