Cavtatski školji
Cavtatski školji (Konavosko otočje uz jugoiztočnu obalu Hrvatske): - Priobalni otočići i školjići (jugo.tzv. "hridi") na krajnjem jugoiztoku današnjih hrvatskih obala izmedju luke Cavtata i Boke Kotorske su ujedno i najiztočniji hrvatski otoci: Dalje na jugoiztoku uz sadanje crnogorske i sjevernoalbanske obale više uglavnom nema otoka, izim tek otočića Sv.Nikola uz Budvu i albanski Sazan na Otrantu, ter par sitnih kamenih školjića (hridi) u Boki Kotorskoj i srednjoj Albaniji.
Sadržaj
Cavtatski školji s par manjih otočića i sitnijih kamenih školjića (hridi) nalaze se na krajnjem jugoiztoku Hrvatske, tj. mjestimice uz konavoske obale od luke Cavtat do lučice Molunat. Najveći i najviši je od njih otok Sv. Marka (jugosrb. "Mrkan"), pa zapadnije susjedna "Sv. Barbara" (jugosrb.tzv. "Bobara") i sjevernije pred samom lukom Cavtata je niži plosnati Supetar, a izmedju tih većih je još par sitnijih hridinastih školjića: Mrkanac, Trava, Hljeb, Ražnjić itd. Ovi su otoci uz Cavtat do Turaka pripadali Trebinjskoj biskupiji, kojoj su ih darovali dubrovački plemići Theophilis od 1284.
Dalje na krajnjem jugoiztoku uz konavosku obalu je pred lukom Molunat poluotočni rt Molunat i južno uz ovaj još naš najjužniji otok Molunat (ili Veli Školj), a izmedju ovoga i luke Molunat je još i manji školjić Supetrić. Malo iztočnije od ovih pred samim ulazom Boke Kotorske još je i otočić Žanjica ili Lastovica, koji je niz stoljeća sve do 1947. bio vjekovna hrvatska baština u dubrovačkom arhivu, - ali je pri jugo-razpadu 1990tih samovoljno pridodan u Crnu Goru i preimenovan kao tzv."Mamula".
Cavtatski Sv.Marko (jug.'Mrkan')
Cavtatski otok Sv. Marko (jugosrb. "ostrvo Mrkan", talij. Mercane, lat. St. Marcus) najveći je i najviši otok dalje na jugoiztoku od Dubrovnika, a jugozapadno bliže Cavtatu. To je grebenasti otok izdužen duž konavoske obale, visine grebena do 65m. Jugozapadna vanjska obala je gola i strma klisurasta visine do 40m, a nutarnja je koso-položita i obrasla makijom.
Nutarnju tvrdolisnu makiju većinom tvori južnomediteranska zajednica Myrto-Pistacietum lentisci, a na jugozapadnim strmim stienama rastu obalni endemi, osobito dubrovačka zečina (Centaurea ragusina). U makiji gniezde južne sredozemne pjevice, a pod južnim stienama uz more je crni ronac (Phalacrocorax aristotelis). Otok je sad nenaseljen, ali je prije od srednjeg vieka tu bio benediktinski samostan (sada ruševine).
Cavtatski otočić Sv.Barbara
Cavtatski otočić Sv. Barbara (jugosrb. "ostrvce Bobara") je niži i stožasti okruglastog oblika s vrhom do 45m, a na jugozapadu su strme stiene do 30m. U zaledju je na položitoj padini otočić dielom zarastao tvrdolisnom makijom (Myrto-Pistacietum), a ostalo je rašće slično kao osiromašena manja inačica Sv.Marka.
Izmedju ovog otočića Sv. Barbare i južnijega Sv. Marka na erozivnomu podmorskom grebenu još viri niz sitnih otočića ("školjići"): Trava, Hljeb, Ražnjić, a dalje iza Sv. Marka je jugoiztočno još i školj Mrkanac. Ovi su kameni školji zbog prelieva olujnih valova većinom polugoli, obrasli samo s halofitima (Crithmum, Limonium cancellatum, itd.).
Cavtatski niži otočić Supetar
To je unutarnji i niži plosnati otočić tek do dvadesetak metara, koji sa zapadne strane zatvara i štiti gradsku luku Cavtata. Od svih je Cavtatskih otočića ovaj danas jedini nastanjen, s par kuća domaćih obitelji. Taj otočić je dielom i obradjen, s više zasadjenih južnih voćaka i ukrasnih stabala. Zbog blizine grada Cavtata se ljeti na njegovim obalama nalazi razmjerno najviše kupača od svih tih otoka.
Najjužniji školj Veli Molunat
Otočić Molunat ili Velji školj je sada, nakon jugo-razpada ostao najjužnijim otokom na hrvatskom Jadranu. Izdiže se iz duboke pučine južnog Jadrana, izpred najjužnije hrvatske luke Molunat i uz klisurast poluotočni rt Donji Molunat. Iza tog otoka je pred samom lukom Molunat još manji hridinasti školjić Supetrić, koji je uglavnom nizak i kamenit bez drveća, samo s halofitima (Crithmum, Limonium, itd.).
Sam otočić Molunat je trokutast i strmo-piramidalan, na stražnjoj strani prama luci Molunat je većinom obrastao tvrdolisnom makijom (Oleo-Ceratonion), a na vanjskoj južnoj strani spram jadranske pučine je strmo-klisurast i tu je najiztočnije nalazište našeg endema dubrovačke zečine (Centaurea ragusina). Tu se u rupama uz more gniezdi i crni ronac (Phalacrocorax aristotelis). Na zapadnoj obali tog otočića je automatski bieli svjetionik.
Oteti otok Žanjica (Lastovica)
Izim gornja 4 naša najiztočnija otočića uz desetak sitnih školjića na jugoiztoku Jadrana, postoji još i peti pripadni konavoski otočić Žanjica (ili Lastovica), koja je sve do nedavna tj. do 1947. bila kroz niz stoljeća službeno upisana u gradski katastar Dubrovnika, kao stoljetna baština još iz Dubrovačke Republike. Taj otočić Vela Žanjica ili Lastovica (novije tzv. "Mamula") je na sličnoj širini kao Palagruža, pred ulazom Boke Kotorske izmedju našega najjužnijeg rta Oštro na Prevlaki i poluotoka Luštica u Crnoj Gori.
Žanjica je skoro pravilna kružnog oblika, promjera 200m i visine do 16m. Na njemu su ostatci crkve i samostana iz 18. stoljeća, ter zidine velike austrijske tvrdjave od 19. st. Tu je zbog ulaza Boke i noviji svjetionik na vrhu tvrdjave s vidnim dometom 6 milja i svjetlećim signalom B Bl3s. U nizu ranijh stoljeća je taj otočić Žanjica (Lastovica) dugo politički i katastarski pripadao Dubrovačkoj Republici s Konavlima i rtom Oštro. Potom je bio u Austrougarskoj, a još u prvoj Jugoslaviji-SHS se i do 2. svj. rata pismeno-službeno vodio u katastru grada Dubrovnika. Tek nakon 1947. u drugoj Jugoslaviji je neslužbeno-samovoljno 'pridodan' Crnoj Gori, kad mu je podobni naziv zamienjen u tzv. "ostrvo Mamula" po zatvorskoj tvrdjavi na njemu.
Taj najjužniji dubrovački otok je nakon razpada Jugoslavije od 1990tih bio predmetom spora izmedju Hrvatske i SR Jugoslavije. Premda kulturno i poviesno (ter katastarski) pripada Hrvatskoj, u doba partijskog sekretara i premijera Ivice Račana ter pregovora o granici je ovaj dubrovački otok prešućen i nije ni spomenut kao sporno pitanje, iako je od srednjeg vieka stoljećima sve do 1947. još bio službeno upisan u katastru grada Dubrovnika.
Poveznice
Referenca
A condensed compilation, almost from other correlated texts in actual Wiki.
