Dubrovački Elafiti

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Dubrovački Elafiti su južnojadranska skupina otoka smještenih zapadno od Dubrovnika. Iako danas na njima više ne obitavaju jeleni, otočje im duguje svoje ime (grč. elaphos = jelen). Elafitske ili Jelenske otoke pod tim imenom prvi spominje Plinije stariji u 1. stoljeću u svom djelu Naturalis Historia. Najveći otok u skupini je Šipan, a čine ju još Lopud, Koločep (Kalamota), Jakljan, Ruda, Goleč, Crkvina i neki manji otočići. Svojim prekrasnim krajolicima i pješčanim plažama privlače brojne turiste. Dnevno su povezani brodskim linijama s Dubrovnikom.

Abstract

Elaphiti Islands or the Elaphites (Croatian: Elafiti) is a small archipelago consisting of dozen islands stretching west-northwest of Dubrovnik, in the Adriatic sea. The Elaphites have a total land area of around 30 square kilometers and a population of 850 inhabitants. The islands are covered with characteristic Mediterranean evergreen vegetation and attract large numbers of tourists during the summer tourist season due to their beaches and pristine scenery. The name comes from the Ancient Greek word for deer (ἔλαφος; elaphos), which used to inhabit the islands. Roman author Pliny the Elder was the first to mention these islands by the name Elaphiti in his work Naturalis Historia, published in the 1st century.

Pregled Elafita

  • Šipan: - najveći je otok Elafita, a ujedno i najudaljeniji od Dubrovnika. Na njemu se nalaze dva mjesta: Šipanska Luka i Suđurađ smješteni u dvije nasuprotne uvale koje dijeli samo polje.
  • Koločep (Kalamota): - Najbliži je Dubrovniku i zbog svoje blizine često je odredište Dubrovčana. Mediteranska vegetacija, svježi morski zrak, prostrane borove šume i masline čine ovaj otok izrazito privlačnim.
  • Lopud: - Smješten je između Šipana i Koločepa. Ističe se plažama od kojih je najpoznatija pješčana plaža Šunj.
  • U ine manje se Elafite još ubrajaju:
  • Jakljan (čakav. Lakjan): – na njemu se nalazi dječje odmaralište i rekreacijski centar.
  • Daksa: - najbliže je smješten ispred dubrovačke luke Gruž, poznato je partizansko stratište. Dubrovčana.
  • Sv. Andrija: - najdalji vanjski nenaseljen i stjenovit otok sa svjetionikom.
  • Olipa: - to je najzapadniji otok Elafita blizu južnog rta Pelješca.
  • Ini sitniji i nenaseljeni otočići u Elafitima su još npr. Ruda, Mišnjak, Kosmeč, Goleč, Crkvine, Tajan, itd.

Otok Šipan

Otok Šipan je najveći u skupini otoka pored Dubrovnika, zvanoj Elafitski otoci. Iako je površine svega 16 četvornih kilometara, dužine približno 9 kilometara, a širina varira između 2 i 3 kilometra, ipak je najveći otok u skupini. Dinarskog je smjera pružanja. Površina otoka je 16,5 kv.km, na njemu živi oko 500 stanovnika i tu se nalaze samo dva veća naselja: Šipanska Luka na zapadnoj i Suđurađ na istočnoj strani otoka.

Povijest

U drugoj polovici 15. stoljeća prvi se puta spominju obitelji Sagroević-Stjepović-Krivonosović-Skočibuha koje označuju početak povezanosti Šipana s Dubrovnikom. Iako neki njihovo podrijetlo vežu uz Hercegovinu, po drugim se izvorima to prezime na Šipanu spominje i prije pada Bosne pod tursku vlast 1463. Dva se brata, Antun i Stijepo Sagroević-Krivonosović, spominju početkom 16. stoljeća, a zabilježena su i imena njihovih devet potomaka. Svi su bili vezani za pomorstvo i plovili cijelim Mediteranom pa i šire, do obala Engleske i Nizozemske. Zbog čestih je okršaja s gusarima, ali i drugih opasnosti, takava život bio rizičan i uzimao žrtve pa su u konačnici preživjela samo dva sina, Vice koji će postati najugledniji predstavnik trgovačkog staleža svog vremena i Marin, svećenik koji je život proveo u Napulju i Dubrovniku.

Procvat je Šipan doživio za vrijeme Dubrovačke Republike kada su glavne i najsnažnije djelatnosti bile brodogradnja, pomorstvo, maslinarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo. Nakon velikog potresa, a zatim i požara u kojima je u 17. stoljeću stradao Dubrovnik, gospodarstvo počinje propadati. Najteže je stanje zabilježeno za vrijeme velike gospodarske krize u 20. stoljeću popraćeno snažnom emigracijom. Većim ulaganjima u zadnjih dvadesetak godina stanje se tu popravlja i otok ponovno doživljava revitalizaciju.

Zemljopis

Od nekadanjih skoro 7.000 stanovnika danas na otoku živi svega njih 450 uglavnom starije životne dobi. Cijeli je otok prekriven mediteranskom vegetacijom, a izmjenjuju se makija, šume alepskog bora i kamenjar. Na prostorima koje je kultivirao čovjek dominiraju masline, smokve, vinova loza, šipak i rogač, ali ove kulture sve više nestaju jer ih nema tko obrađivati. Zanimljivo je da je Šipan ušao u Guinnessovu knjigu kao otok s najviše maslina u odnosu na svoju veličinu i broj stanovnika.

Kulturno blago

Na ovom malom prostoru nalaze se 42 stara ljetnikovca i 34 crkve; dokaz da je ova oaza mira i ljepote bila prepoznata kao mjesto ladanja dubrovačke vlastele. Iako su mnogi zapušteni, obnavlja se dvorac obitelji Vice Stjepovića-Skočibuhe.

  • Ljetnikovac Vice Stjepovića: Gradnja ljetnikovca započela je u veljači, a završena u prosincu 1563. godine. Građen je od korčulanskog kamena, a cigla je bila dovezena iz Kupara. Veći je objekt bio namijenjen stanovanju obitelji, a manja je kuća izgrađena za obiteljskog redovnika. Kapelica uz južni dio obiteljske zgrade bila je posvećena svetom Tomi. Kompleks koji je u potpunosti završen krajem 16. stoljeća obuhvaćao je obiteljsku kuću, dvije kule na tri kata (za obranu od gusara), vrt sa šetnicom pravokutnog oblika, crkvicu, lože, mlinicu, cisterne u kući i u kuli, spremišta, paviljon na terasi, most i utvrđeni ulaz. U ljetnikovcu se nalazi renesansni pravokutni komin s očuvanom štukodekoracijom nape (što je iznimka na dubrovačkom području!), pa elegantni renesansni kameni umivaonik reljefno oblikovanih rubova i raritetan primjer jedinog sačuvanog drvenog balkona na području Mediterana iz 16. stoljeća.

Lopud (Lafota)

Lopud je srednji od Elafitskih otoka u Jadranu kod Dubrovnika. Površina otoka je 4,63 kv.km, na otoku živi oko 220 stanovnika i glavno je naselje Lopud. Otok Lopud spada u južnodalmatinsku skupinu otoka a nalazi se oko 5 Nm sjeverozapadno od dubrovačke luke Gruž. Istočno od Lopuda je smješten otok Koločep, a zapadno otok Šipan. Na zapadnoj strani otoka Lopud nalazi se istoimeno naselje. Površina otoka iznosi 4,63 kv.km. Najviša otočna kota je vrh Polačica na 216m nadmorske visine. Duljina otoka je 4,6 km a ukupna dužina obale iznosi 13,2 km. Po popisu stanovnika iz 2001. godine na otoku živi 220 stanovnika, uglavnom Hrvata katoličke vjeroispovjesti.

Vegetacija

Otok prekriva bujna vegetacija u kojoj prevladava alepski bor i tvrdolisna makija. Na otoku također rastu brojne palme, masline i stabla lovora. Mjesni perivoj je poznat kao bivši vrt vile iz 19. stoljeća. U vrtu raste više vrsta subtropskih egzota, a predvladavaju bambusi i različite vrste kaktusa, prikupljane po cijelom svijetu. Na jugoistočnoj strani otoka nalazi se prelijepa uvala Šunj sa pješčanom plažom, jednom od najljepših na Jadranu.

Povijest Lopuda

Otok Lopud je prema nekim arheološkim nalazima naseljen vec tisućama godina. Na otoku su pronađeni mnogi ostaci starogrčkih, rimskih i slavenskih gradevina i ruševina. Od 1457. godine Lopud postaje jedno od regionalnih središta Dubrovačke Republike. U to vrijeme na otoku je živjelo preko 1.000 stanovnika, a ekonomski uspon Republike odražavao se i na otok. Brodovlasnici s Lopuda imali su vlastitu flotu od oko 80 brodova kao i brodogradilište. Na Lopudu postoje 24 crkve, a Franjevci i Dominikanci izgradili su ovdje svoje samostane. Iz Lopuda je i glasoviti dubrovački pomorac Vice Bune koji je još u 16. st. istraživao obale Indijskog oceana i zapadnog Pacifika.

Gospodarstvo

Gospodarstvo Lopuda se zasniva na turizmu, ugostiteljstvu, ribarstvu, poljodjelstvu i vinogradarstvu. U mjestu Lopud postoji hotel Lafodia te brojni restorani i kafići. U mjestu djeluje i osnovna škola koju je dao izgraditi Ivo Kuljevan.

Koločep (Kalamota)

Koločep je otok u Elafitskim otocima najbliže Dubrovniku, a ujedno i najjužniji hrvatski stalno naseljeni otok. Smješten je zapadno od Dubrovnika od kojeg je udaljen 3 km. Zapadno od Koločepa nalazi se Lopud, a južno Sv. Andrija. Na najužem dijelu Koločepskog kanala, udaljenost između kopna i Koločepa je oko 1 km. Površina otoka je 2,3 kv.km, na njemu živi oko 150 stanovnika, uglavnom u 2 sela: Gornje Čelo i Donje Čelo. Na samom otoku nema cesta, jedina značajna prometnica na otoku je betonski put koji spaja dva naselja, dovoljno širok za pješake, ne i za vozila. Dva naselja su udaljena petnaestak minuta ugodne šetnje kroz zapuštena poljoprivredna dobra. Otok ima putničku brodsku vezu s Dubrovnikom.

Gospodarstvo

Turizam: na otoku postoji hotel, koji je danas u vlasništvu neprofitne udruge Otok znanja. Osim hotela, turizmom se bave i brojni privatni iznajmljivači. Na otoku su od drvnih kultura značajne masline i borovi. Maslinarstvo - nekada značajno, danas je većinom zapušteno kao i vinogradarstvo. Stočarstvo je također zapušteno, skoro i ne postoji. Danas na otoku nema nijedan profesionalni ribar, a nekoć je postojala i ribarska zadruga.

Pučanstvo

Apsolutno većinsko i autohtono stanovništvo na otoku su Hrvati. Stanovnici žive u dva naselja, Gornjem Čelu koje se nalazi bliže Dubrovniku i Donjem Čelu - smještenom u dubokoj uvali prema sjeverozapadu. Dvoje članova posade na Kolumbovom brodu 'Santa Maria' su bili s Koločepa. Jedan od najbogatijih hrvatskih iseljenika u Čileu, Pasko Baburica (ne Paško, kako je često krivo nazivan) rođen je i odrastao na Koločepu, odakle se zaputio u svijet.

Otok Lokrum

Lokrum je jugoistočni otok na hrvatskom dijelu Jadranskog mora u dubrovačkom akvatoriju. Otok je udaljen 0,5 Nm jugoistočno od Dubrovnika, a površina mu je 0,8 kv.km. Ime otoka vjerojatno je izvedenica iz latinske riječi acrumen što znači kiselo voće, jer je otok nekoć obilovao stablima kiselih divljih naranča. Najviši vrh otoka je Glavica a visina iznosi 96 metara. U njegovom južnom dijelu je smješten kraški fenomen ovog otoka, 10 m duboko slankasto jezero nazvano Mrtvo more. Sjeveroistočna obala je niska i pogodna za pristajanje malih čamaca, dok je jugozapadna obala strmija i nepristupačna. Na istočnoj obali otoka je mala lučica Portoć prilagođena prihvatu manjih izletničkih brodica, a na južnom dijelu se nalazi dvorac, napušteni benediktinski samostan. Lokrum zaštićeni je park prirode i omiljeno izletište domaćih i stranih turista. Na Lokrumu se nalazi i botanički vrt.

Povijest

Lokrum ulazi u povijest 1023. godine kada su dubrovački nadbiskup Vital i načelnik Lampredije s gradskim plemstvom darovali svojim sugrađanima, svećeniku Lavu i benediktincu Petru, čitav otok Lokrum da na njemu izgrade samostan i nesmetano ga posjeduju. Od tih dana započinje dokumentirano doba povijesti otoka. Na Lokrumu se 1191. godine navodno iskrcao engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca, zatečen olujom na povratku iz trećega križarskog rata. Od nekoliko crkvica očuvane su crkvica Navještenja i kapela Sv. Vlaha iz 1557. godine. Lokrum je 1859. godine kupio nadvojvoda Habsburški, Maksimilijan I. Kasnije su se izmjenjivali vlasnici, a među poznatijima je bio i austrijski prijestolonasljednik Rudolf. Na najvišem vrhu Lokruma nalazi se utvrda Fort Royal, koja je sagrađena po Napoleonovoj naredbi maršalu Marmontu 1806. godine, odmah nakon što je Dubrovnik zauzet na prijevaru. Utvrdu je kasnije koristila i austrijska vojska, koja je 1830. godine izvela znatne dogradnje.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian Wikislavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Dubrovački_Elafiti&oldid=42903"