Daksa
| Daksa | |
|---|---|
 | |
| Podatci | |
| Položaj | Jadransko more |
| Otočje | Dubrovački Elafiti |
| Država |  ???
|
| Površina | 0,07 km² |
Daksa je najmanji naseljeni otok iz skupine Elafitskih otoka kod Dubrovnika (još dvadesetak manjih su nenaseljeni otočići). Površine je 5ha (0.07 km2), najviša točka je 24 metra, na sjeverozapadnom rtu Dakse je svjetionik.
Sadržaj
Poviest
Stoljećima je bio okupljalište pobožnih ljudi i redovnika iz ciele Europe koji su boravili u samostanu Svete Sabine, što ga je dao izgraditi Sabo Getaldić 1281. godine. Mir i tišina su odgovarali franjevcima koji su tu živjeli do dolazka Napoleonove vojske 1806. godine. Danas su od ovog samostana ostale samo ruševine. Uz samostan se nalazila crkvica Svete Sabine, četverokatna kula koja je služila kao utvrda i zvonik.
Na Daksi se mogu vidjeti i ostatci kapelica (oratorija), jedinstvenog križnog puta na Daksi. Otok su za vrieme korizme množtveno posjećivali gradjani Dubrovnika, Zatona, Vrbice, Lozice i Gruža, tako što je križni put s postajama u vidu kapelice bio značajan za cielu okolicu Dakse.
Prie dolazka Napoleona, vojska gradi utvrde i nastambe za svoj smještaj. Nakon što su se izmjenile francuzka i austrijska vojska, zatornivši sakralne objekte na otoku, Daksu je kupio poljski ban Alexander Poniński, i na prilično opustošenom otoku počeo saditi borove, lovorike, limunova stabla, čemprese. Obnovio je čak i samostan opremivši ga vriednom i starom knjižnicom s više od 4000 knjiga i 200 rukopisa (manuskripta). Medjutim, prvi i drugi svjetski rat onemogućili su ovaj zadnji pokušaj vraćanja ugleda i značaja otoku.
Jugo-stratište
Daksa je poznato jugokomunističko stratište na kojemu se krajem Drugog svjetskog rata, odnosno 24. i 25. listopada 1944. dogodio veliki pokolj nad Hrvatima kojega su počinili jugoslavenski partizani. Hrvatski biskupi su, povodom obilježavanja stradanja Hrvata, 21. listopada 2009. pohodili ovaj otok.[1]
