Dante Alighieri
| Dante Alighieri | |
|---|---|
| |
| Opći podatci | |
| Smrt | 14. rujna 1321. Ravenna |
| Narodnost | Talian |
Dante Alighieri (Firenca, svibanj/lipanj 1265. - Ravenna, 14. rujna 1321.), talijanski pjesnik.
Navod u njegovom u djelu "Paradiso" (XXII, 112 –117) govori da je rodjen kad je sunce bilo u blizancima, ukazuje na vjerovatan datum rodjenja izmedju 18. svibnja i 17. lipnja.
Životopis
Bio je sin Alighiera di Bellinciona, potječe iz firentinske plemenitaške obitelji. Kao mladić učio je retoriku i gramatiku vjerojatno kod Brunetta Latinija. Već u mladosti povezao se s pjesnicima novoga stila (dolce stil novo) pa je suradjivao s pjesnikom G. Cavalcantijem, kojemu je posvetio svoje prvo značajno djelo "La vita nuova", a poslije i sa Ginom da Pistoia. Nakon 12 godina zaruka, 1285. oženio se Gemmom di Manetto Donati, s kojom je imao troje ili četvero djece. God. 1274. prvi je put susreo Beatrice (pravim imenom Bice di Folco Portinari) koja se poslije udala za Simonea de’ Bardija, a umrla je 1290. O ljubavi prema njoj pjevao je produhovljeno u djelima Rime i Vita nuova, ali je teško odrediti što je od opjevanoga utemeljeno na zbilji. Nu Beatricina smrt, čini se, duboko ga je potresla, izazvala kod njega krizu vjere koju je prebrodio udubivši se u filozofska i teoložka proučavanja. Time je ne samo obogatio svoju izobrazbu i kulturu, nego ujedno stekao i jasan odnos prema istini i pravdi te visoko etičku političku svijest. God. 1286./87. proveo je nekoliko mjeseci u Bologni posvetivši se i filozofskomu i književnom studiju, a ondje se susreo i s G. Guinizellijem. U gradskoj općini služio je kao konjanički glasnik. U službi općine borio se protiv gibelina kod Campaldina (1289). Upisavši se u udrugu liječnika i ljekarnika, od 1295. Dante je živo sudjelovao u političkom životu grada. Političke prilike u Firenci postaju katastrofalne, jer se vladajuća gvelfska stranka podijelila u dvije struje, poznate kao Bijeli i Crni, gdje su se Bijeli više zalagali za ustav i gradjanska prava, a Crni, uglavnom imućniji i vlastela, davali potporu papi, koji je nastojao zaustaviti demokratske procese u Toskani. Vrhunac sukoba dogodio se 1. svibnja, kada je došlo do krvavog sukoba predstavnika ove dvije struje.Nakon toga živio je Arezzu, Forliju, Veroni, Trevisu, Ravenni, Lucci, a neko vrijeme, čini se, i u Parizu (1309–10). Obijajući tudje pragove i kušajući "gorki okus tudjeg kruha", Dante nije gubio nadu da će se jednoga dana vratiti u rodni grad, ali je 1315. odbio prihvatiti ponižavajuće uvjete povratka. Materijalna nesigurnost i teške životne prilike (dolorosa povertade) prisiljavale su ga tražiti utjecajne zaštitnike, a nakon vojnih neuspjeha pa zatim smrti 1313. cara Henrika VII. (rex pacificus), kojega je dvije godine ranije pratio u Milano i Genovu, izgubio je svaku nadu da bi neka vanjska intervencija mogla izmijeniti političko stanje u Firenci i omogućiti mu povratak u rodni grad. Razočaran, udaljavao se od ranijih pristaša i istomišljenika, postajući sve više svoja vlastita stranka. Primoran boraviti na sjevernotalijanskim dvorovima, 1313.–18. živio je u Veroni, a 1318. nastanio se trajno u Ravenni gdje je, kako se misli, predavao retoriku. Godinu dana prije smrti držao je u Veroni 1320. na latinskomu Raspravu o vodi i zemlji (Questio de aqua et terra, 1320). Razbolio se putujući 1321. u Veneciju i po povratku u Ravennu umro.
Djela
- Mladenački život (tal. La vita Nuova) (1292./1293.)
- O umijeću govorenja na pučkom jeziku (lat. De vulgari eloquentia) (1303./1305.)
- Gozba (tal. Convivio) (1304./1307.)
- Monarhija (lat. De Monarchia) (1312./1313.)
- O položaju i obliku vode i zemlje (lat. Quaestio de aqua et terra) (1320.)
- Božanstvena komedija (La Divina Commedia) (1304]]./1321.)
- Rime (tal. Le Rime)
