Donjejadranski pučinski školji
Donjejadranski pučinski školji (izdvojeni vanjski otočići jugoiztočnog Jadrana): - U većini dostupnih objava o našima pučinskim otocima na Jadranu se uzastopno navode i pobliže razradjuju uglavnom samo izdvojeni vanjski otočići središnjeg Jadrana, tj. od Jabuke do Palagruže, dok o inima sličnim dalje na jugoiztoku nema zamalo ništa suvislog.
Sadržaj
Pučina jugoiztočnog Jadrana
O vanjskim otočićima pri otvorenoj pučini jugoiztočnog Jadrana tj. izmedju najjužnijeg Lastova i Konavala, u dostupnoj literaturi i na medjumrežju se dosad susreću tek riedji navodi bez pobližih podataka. Tu se na krajnjemu najjužnijem rubu hrvatskog otočja, izdvojeni spram otvorene pučine iztiču tek dva pučinska otočića:
- Otočić Glavat na jugoiztoku Vrhovaca, izmedju Lastova i Mljeta,
- Otočić Sv.Andrija izpred Elafita na pučini zapadno od Dubrovnika.
Za razliku od srednjojadranske pučine s otocima uz dna od -100m do -280m, ovi se dolnjejadranski vanjski otoci izdižu iz razmjerno dubljega vanjskog dna od nekih -100 do -300m duž strmijeg ruba najdublje južnojadranske kotline, koja se južnije od njih obrušava sve do -1.336m.
Otočić Glavat uz Vrhovce
Glavat je najiztočniji izolirani pučinski otočić Lastovskog arhipelaga u skupini Vrhovnjaci, koji je već bliži Mljetu negoli Lastovu, tj. leži na pučini zapadnije od Mljeta i jugoiztočno od Lastova. Piramidalnog je oblika, kamena površina mu je blizu 2 hektara (0,018 km²), a dužina obalne crte 540m.
Padine su mu strmije i na uzdignutom vrhu otoka je velika dvokatna zgrada austrougarskog svjetionika, koji je danas već napušten tj. automatiziran. Površina toga pučinskog otoka je većinom gola i kamenita, dielom obrasla nizkim travnjakom gdje se gore gniezdi kolonija galebova (Larus argentarus), a niže u rupama uz more još i crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).
Varhovci (Vrhovnjaci)
Vrhovnjaci (ili starije čakavski: Varhovci) su desetak sitnijih otočića (školjića) izdvojenih najdalje na jugoiztoku, na pola puta izmedju Mljeta i Lastova. Većinom su niski-plosnati, ogoljeli i kameniti s brojnim gnjezdištima galebova. Od lastovske skupine imaju Vrhovnjaci najtopliju maritimnu klimu subtropskog tipa koja je najsličnija kao na Palagruži.
Vrhovcima pripadaju smjerom zapad-istok: Bratac, Sestrice, Mrkjenta, Smokvica, Srednji i Gornji Vlašnik, a najveći i najistočniji od njih je viši otočić Glavat zapadno od Mljeta. Ostali istočniji otoci i otočići od Mljeta do dubrovačkih Elafita su već bliži kopnenoj obali od koje ih odvajaju tek uži i plići kanali, pa po kišnijoj klimi i običnoj primorskoj vegetaciji više ne pripadaju vanjskim pučinskim otocima.
Školj Sv.Andrija uz Elafite
Sveti Andrija je južnije od Elafita na pučini, najdalji vanjski stjenovit i nenaseljen otok s većim svjetionikom. Dubrovački Sveti Andrija je viši kameni otočić iz skupine Elafitskog otočja, koji je odvojen na otvorenomu južnom Jadranu izvan inih Elafita: 6 milja jugozapadno od Dubrovnika, a od Koločepa 3 Nm, pa od najbližeg Lopuda 2 Nm i od Šipana 4 Nm.
Zemljopis
Površina dubrovačkog Sv. Andrije je 537,57 kv.m, dužina 475 m i najveća širina 130 m. Obala mu je 1130m dugačka, najveća visina otočića je 57m, a otočni centar sa svjetionikom je na položaju 42°38'8 N i 17°57'3 E. Obala otočića je kamenita, kao i strmo klisurasto podmorje koje se na jugu izravno strmo obrušava prama najdubljoj južnojadranskoj kotlini.
Osobito bilje
Na njegovu zapadnom dielu raste borova šuma i razno mediteransko bilje. Ostatak otoka nema šume, nego nižu grmoliku makiju gdje je stanište raznih vrsta mediteranskih ptica, pa je taj otočić proglašen ornitološkim rezervatom.
Od južnog bilja, pri vrhu toga toplog otočića divlje raste južniji subtropski grm drvenasti pelin (Artemisia arborescens), a bočno na strmim stienama su polugrmasti jadranski endemi Aurinia leucadea i Centaurea ragusina.
Povijest
Prvi stanovnici dubrovačkog Sv. Andrije su bili benediktinci, za koje je dubrovačka obitelj Crijević tu izgradila crkvu i samostan. U ovaj samostan se ulazilo većinom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nedostupan. Neko je vrijeme otočić bio i karantena za stanovnike Lopuda. Taj samostan je razoren u potresu god. 1667., pa nikad potom nije obnovljen. O izgledu tog samostana se ponešto zna iz originalnih nacrta koji se čuvaju u Britanskom muzeju.
Svjetionik Sv.Andrija
Obnova napušenih zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine, kada se odlukom Austrougarske vlade tamo počeo graditi veći svjetionik, čija je gradnja završena već 1873. Izgradjena je jednokatna zgrada koja u sredini ima toranj, a zgrada je površine 210 kv.m i na tornju je ugradjen svjetionik. Jako svietlo je na 69m iznad mora i vidljivo je na 24 milja udaljenosti, što je jedan od najjačih svjetionika na Jadranu.
Ine zanimljivosti
Kao redovnik-pustinjak na Sv. Andriji je u 16. stoljeću živio poznati dubrovački književnik Mavro Vetranić-Čavčić (1482.- 1576.). Svoj boravak na Sv.Andriji je opisao u spjevu 'Remeta'.
Poveznice
Referenca
An original provisional digest, almost from the proper field insights.
